Arhiva

U četvrtom ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9 i 30 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila arhivistkinja u penziji Anita Mažibradić.

Dobar dan, poštovani sugrađani,
Pitanje kosmopolitizma uopšte i pitanje našeg, kotorskog kosmopolitizma - pitanje je širokog spektra, kako bi se neki stručnjaci izrazili. To je uvjerenje o pripadnosti građanstvu cijeloga svijeta. Naime, naziv dolazi od grčkoga kosmos – svijet i polites što znači građanin. Prema tome, kosmopolit bi bio građanin svijeta. Riječ se izvorno nametnula svim značajnim svjetskim jezicima, kako i dolikuje njenim značenjima. Često se riječ kosmopolit koristi u smislu „svjetski putnik". Međutim, to nije samo čovjek koji hrli u svijet, putuje, posjećuje razne krajeve i gradove i planira dalja odredišta. Kosmopoliti su prosvijećeni ljudi koji, putujući ili čak ne putujući svijetom, teže ka progresu tako što tokom života ostvaruju suživot sa drugim građanima, bilo u svom okruženju ili u onom geografski i kulturno udaljenom. To su ljudi koji lako i na humani način uspostavljaju odnose sa drugim ljudima bez obzira na nacionalne, vjerske, kulturološke ili državne granice; to nikako ne znači da je kosmopolita apatrid. Isto tako, kosmopolitizam ne treba izjednačavati sa globalizmom. Jednostavno rečeno, u kretanju lokalnim, regionalnim okruženjem i u kretanju svjetskih razmjera, kosmopoliti su ljudi koji su se oslobodili predrasuda i duhovno se obogatili kroz druge ljude i krajeve.{mp3}dva/anita150517 {/mp3}

Dakle, kosmopoliti poštuju sve ljude, usvajaju tuđe kulturološke vrijednosti, ne odričući se i ne podcijenjujući svoje; ne odriču se svoga identiteta, svoje tradicije i kulture koje su im draže i prisnije, ali ih u vrijednosnom smislu neće staviti iznad svega stranog i postati sujetni, isključivi i autisti ni; kao što neće omalovažavati vrijednosti svoje zemlje i svoje sredine za račun tuđih. U mnogo čemu kosmopolitizam je blizak demokratiji; treba istaći da obrazovani ljudi nisu neizostavno kosmopoliti kao što formalno neobrazovani ljudi itekako mogu zračiti kosmopolitskim pogledom na svijet ili bar težnjom ka usvajanju kosmopolitskog duha kao društvene i vrijednosne kategorije: težnjom ka toleranciji, demokratiji i humanosti.Vrijeme i prilike u kojima je Kotor vjekovima živio učinile su ovaj grad nepobitno kosmopolitskim; bilo je dovoljno istorijskih uslova koji su iznjedrili osjećanje da smo mi koji smo ovdje i oni koji su prije nas bili tu dio sveobuhvatnog svijeta. Sam prirodni položaj Kotora, njegova sruktura, ljepota Zaliva i njegovog zaleđa, te suživot među nacijama, konfesijama i kulturama čini temeljno bogatstvo našega prostora, koje je od davnina bilo nezaobilazno odredište i skoro obavezno polazište u svijet; logično je, dakle, da se u ovdašnjim ljudima, s obzirom na geografske, ekonomske i druge prilike davno zametnulo sjeme kosmopolitizma. Ako je ona praistorijska lađa sa jedrima i veslima oslikana na stijeni u Lipcima bila želja za plovidbu morima, a svi pomorski poduhvati Kotorana i drugih Bokelja kroz vjekove bili plodonosni, bilo za njih ili za druge sa kojima su se razumjeli i sarađivali, onda to nije bila puka avantura. Iz kotorske luke isplovljavali su u druge, od najbližih do najudaljenijih: od Venecije preko dalmatinske obale, italijanskih luka, grčkih ostrva, Konstantinopolja, bogatih luka u Siriji; putovali do Odese, baltičkih luka, te u najudaljenije luke Atlantika i Tihog okeana. Za te krajeve povežimo samo neka imena: od srednjevjekovnih plemića Buća, Bizanti, Drago i drugih, preko Ivanovića, Tripkovića, Dabinovića, Lukovića, Verone, Sbutege, Vizina, Martinovića, Zmajevića, Bujovića, Balovića, Smekje, Burovića, Damjanovića...Većina njih i mnogih nepomenutih ovdje, upijali su usput ljepotu svijeta; i prirodnu i kreativnu. Upijali su je i svi mnogobrojni stranci koji su svojim boravcima i djelatnostima u Kotoru ostavili trag. Stoga Kotor i pripadajuća primorska mjesta imaju što danas da pokažu svjetskim putnicima sa svih meridijana, svih rasa, svih nacija, svih vjera; da pokažu doprinos ovdašnjih kosmopolita – prošlih i današnjih: sačuvana djela umjetnosti; vizantijske, romaničke, gotičke, renesansne i barokne u monumentalnoj kamenoj dvorani i izvan nje, u razigranoj prirodi neslućenih kontrasta boja i oblika; UNESKO je to dobro ocjenio još 1979. godine. Umijemo li mi danas sačuvati taj dragocjeni biljeg?! Mi ćemo "poći" doći će drugi. Što će za nama zateći?! Budimo dostojan pripadnik Svijeta; jer ,,Nijedan čovjek nije ostrvo, sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more, Evrope je manje, kao da je odnijela neki Rt, kao da je odnijela Posjed tvojih prijatelja ili tvoj: smrt ma kog čovjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovječanstvom.I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom."
Rastajući se od Vas ovom sedmom po redu pričom i svima poznatim stihovima na kraju, srdačno Vas pozdravljam.
S poštovanjem, Anita Mažibradić