Arhiva

U četvrtom ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila naučna saradnica Instituta za biologiju mora dr Vesna Mačić.

Poštovani slušaoci Radio Kotora,

S obzirom na to da se bavim izučavanjem morskih organizama jasno je da ima pregršt zanimljivih tema koje nam more kao životna sredina nudi i koje bih mogla podijeliti sa vama. Međutim, iako mi se čini da u današnje vrijeme koje je prezasićeno raznim društveno-ekonomskim problemima, ljepote prirode nude oazu mira i zadovoljstva, nekako ne želim sada da govorim o tim idiličnim ljepotama našeg mora. Smatram da ima previše problema pa ako ih nismo svjesni i ako o njima i ne govorimo, onda ih sigurno nećemo ni riješiti. Tema mog današnjeg razmišljanja je ilegalni ribolov, tj. da budem preciznija ribolov dinamitom. Ili kako kaže „Who see" „dinamida, bačim klas pa ispliva riba". Na žalost, za Crnu Goru nije to ništa novo, ništa o čemu se već toliko toga nije kazalo, ali se na žalost vrlo malo toga uradilo na sprečavanju ove kriminalne i rekla bih bolesne radnje. Da stvar bude gora izgleda da je u proteklih mjesec dana ova pojava eskalirala i toliko učestala da je dinamit bačen čak i na lokaciju takmičenja u sportskom ribolovu koje je bilo nedavno održano u Budvi, a nisu rijetki ni video-zapisi mrtve ribe koji se mogu naći na internetu. Za domaće ronioce morsko dno prekriveno ubijenom ribom nije ništa novo, a kako je to izgledalo roniocima iz regiona možete zamisliti. Baš krasnu sliku šaljemo iz prestonice turizam, a i na drugim lokacijama nije ništa bolje. Parola „Crna Gora – divlja ljepota" u našem slučaju postaje samo „Crna Gora -divlja" jer ljepote tu nikakve nema!{mp3}dva/vesnamacic0805{/mp3}

Prema važećim zakonima prilično je teško uhvatiti na djelu „dinamitaša" i prikupiti dokaze koji će biti valjani na sudu. Čak i kada se to desi i kada zlosretni dinamitaš nije iskoristio pomoć brata, kuma, prijatelja i slično, odnosno da ovo čitamo kao „pomoć" inspektora, policajca, tužioca i slično, veoma je mali broj onih koji su procesuirani i na kraju kažnjeni, rekla bih čak vrlo blago. To sve govori koliko je država nezainteresovana da riješi problem s jedne strane i koliko su s druge strane građani, prije svega ronioci i ribari nezainteresovani da preduzmu neke značajnije aktivnosti u smislu rješavanja tog problema. A ako ćemo pravo reći, ni moje kolege, biolozi i ekolozi, nisu mnogo aktivniji. Znam da su mnogi razočarani ukupnim nefunkcionisanjem sistema pa da onda izgube volju da pokušaju nešto da promijene. Kod ronioca i ribara postoji i bojazan da ukoliko prijave dinamitaše mogu imati manjih ili većih posledica, jer te ljude očigledno „pamet ne veže". S druge strane, kažu da ribu ubijenu dinamitom u najvećoj mjeri kupuju restorani, a ja nikada još nisam čula da je neki restoran bio kažnjen zbog toga. Činjenica je da su njihovi frižideri sa takvom ribom i prstacima, često van samog objekta i da onda inspektori nisu u mogućnosti da ih kontrolišu. Ali, ipak smatram da kod inspektora i nadležnog ministarstva prije svega nema dovoljno volje da se pozabave ovim problemom i da obezbijede zakonske regulative koje će omogućiti mnogo efikasnije kažnjavanje počinioca ovakvih ilegalnih radnji. Smatram da ukoliko bi se rigorozno kaznili restorani koji kupuju i stavljaju u promet ribu ulovljenu dinamitom, kao i prstace, time bi se u velikoj mjeri smanjilo tržište za ovaj ilegalni ribolov, pa bi vjerovatno i učestalost tih aktivnosti bila manja. Možda neko ima i bolju ideju, ali zato je i važno da razgovaramo i da u razmjeni mišljenja dođemo do najboljih ideja koje će kroz udruženja ribara ili ronioca ili građana ili kako god, doći do onih koji donose i sprovode zkonske mjere. Jer ako mislimo da će neko iz Podgorice sam da se pozabavi ovim problemom ja bih voljela, ali iskreno rečeno ne nadam se da hoće.

Za one koji kupuju ribu za lične potrebe možemo reći da riba ubijena dinamitom ima uvijek razmrskane unutrašnje organe, a obično i slomljenu kičmu. Takođe, da ponovim po čini mi se hiljaditi put, prstaci su zaštićena vrsta školjki i nije dozvoljeno njihovo sakupljanje, niti prodaja, niti konzumiranje. Prema tome, ako imate opravdanje da za ribu nekada i niste znali kako je ubijena, za konzumiranje prstaca nema opravdanja, kao što ni za restorane nema opravdanja da im se prstaci nalaze na jelovniku pod izgovorom da su odšatmpani prije donošenja ovog zakona (jer to je bilo 2003. godine).

Srdačan pozdrav i čujemo se opet, ako u međuvremenu zbog pjesme ili priče, tj. tzv. miće "ne isplivam kao riba".

Vesna Mačić