Arhiva

U četvrtom ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9 i 30 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila arhivistkinja u penziji Anita Mažibradić.

Poštovane sugrađanke i sugrađani,

Kako je prosvjeta jedna od najvažnijih oblasti društvenog i kulturnog života jednoga društva, bavljenje školstvom i pitanjima školstva podrazumijeva vrlo odgovoran i temeljan pristup svih relevantnih činilaca na tom polju, pristup koji bi, imajući u vidu aktuelne zahtjeve, bio blagotvoran za rad nastavnika, za rezultate učenika i roditelja. Škola u opštem smislu jeste ustanova koja zavrijeđuje najveću društvenu pažnju i društveno uvažavanje.
Vrijeme u kome živimo sve brže se mijenja pod udarom sve modernije tehnologije od koje emocionalnost polako umire. Možemo li zamisliti sve promjene u prosvjeti grada Kotora, koje su se dešavale kroz vjekove, još od gradske škole-tzv. Gramatikalne, koja je radila već krajem XIII vijeka u Kotoru i od pomena prvog njenog nastavnika, magistra Tome iz Ferma, inače gradskog notara od 1281-1294. i prvog njenog domaćeg nastavnika dr Jončića od 1440. godine i od nastanka današnje gimnazije osnovane dekretom Dalmatinskog namjesništva 1864. od osnivanja srednje pomorske škole "Kapetan Martinović" 1849. godine.{mp3}/dva/anita0105{/mp3}

Tu su i kotorska slikarska škola od XIII vijeka kada se pominju tri grčka slikara čija su djela freske u crkvi Sv. Luke i freske u katedrali Sv. Tripuna, o čemu svjedoči ugovor od 1. juna 1331. godine. Najznačajnije ime ove škole je Lovro Marinov Dobričević, jedan od najvećih slikara sa naše obale. Bokokotorska ikonopisna škola Dimitrijević-Rafailović djeluje od kraja XVII do sredine XIX vijeka. Najzad, prvu muzičku školu u Kotoru otvara Jeronim Fiorelli 1866. godine, dok je prvi duvački orkestar osnovan 24 godine ranije.
Kada je 1797. godine pala Mletačka republika, prestala je da radi kotorska gramatikalna škola, a osnovana je druga, ali je bila kratkog vijeka. Kotor je 1802. od Austrije tražio otvaranje jedne javne škole, pozivajući se na svoju tradiciju; 1804. godine kotorski građani opet traže od austrijske vlade tri škole: osnovnu, gimnaziju i bogosloviju, ali vlada nije uvažila molbu. Tek je maršal Marmon 4. jula 1810. donio naredbu o osnivanju nižih srednjih škola ili nižih gimnazija u francuskoj Iliriji, pa je jedna bila predviđena za Kotor. Nastavni jezik u osnovnim školama u opštinama bio je narodni, odnosno srpskohrvatski, a u nižim i višim gimnazijama bio je, uglavnom italijanski i francuski. Jedan stav odredbe glasi: "Oni koji budu pohađali gimnaziju, a ne bi se vladali s dužnom pristojnošću i poštovanjem, kao i oni koji bi remetili mir i red na predavanjoma, biće najstrože kažnjeni i zauvijek udaljeni iz Gimnazije." Što se tiče čuvanja morala mladeži ili ćudoređa, kako se to nekad zvalo, izdvojiću jedan dopis iz 1919. godine kojim Kotarsko školsko vijeće u Kotoru poziva sva školska vijeća i uprave pučkih škola i naređuje kako da ih sačuva od štetnog uticaja tadašnjeg kinematografa. Kaže se ovako: "...Umjesto da se kinematograf nametne masi i odgaja u njoj razumijevanje, ukus i smisao za lijepo i dobro, nametnula se masa kinematografu koji je počeo da ugađa niskim instiktima mase- počela su senzacionalna prikazivanja koja uzrujavaju živce, razvezuju maštu i potiču niske požude."
Danas smo u nekom novom vremenu, vremenu specifičnih potreba i mjerila. Obrazovno-vaspitni sistem preimenovala bih u vaspitno-obrazovni, jer im je to logični redoslijed. Vaspitanje počinje od kolijevke i odvija se prvo u u roditeljskoj kući, da bi se obavezno nastavilo u školi, uz obrazovanje. Vaspitanje je u praksi doživjelo ogromne mijene i u običajima i u etičkom i moralnom smislu. Danas je sloboda na djelu: u ponašanju, u izražavanju, u odijevanju. Sve i da se trudimo da poboljšamo stvari i da dovodimo univerzalne ljudske vrijednosti u red, teško je pored elektronskih i društvenih mreža koje su se uvukle u naše domove sve do trpezarijskog stola. Ipak, tu su još roditelji i nastavnici da svojim poštenjem, čestitošću, obrazovanjem, etičkim i moralnim principima, prije svega ljubavlju prema djeci i prema svom stručnom radu, stvore modele i nesebično ih poklone mladim ljudima kao inspiraciju i sjećanje za čitav život; da neučtivost i egocentričnost ne budu mjera za ,,mudrost", da se nepristojnost i drskost ne smatra normalnošću, agresivnost za sposobnost, skromnost za glupost; da se laži ne prodaju kao istina, a nepoštenje kao snalažljivost; najzad, da se moć nametljive elokvencije ne smatra pravim obrazovanjem. Preobiman nastavni program i preveliki broj nastavnih predmeta, sami po sebi, ne mogu biti garancija za sticanje znanja. Uostalom, škola, pored procesa obrazovanja, mora, prije svega, da pruži saznanja o procesu učenja i saznanje da je bilo koja diploma tek početak i temelj doživotnog učenja. Učenici bi trebalo da budu saučesnici u nastavi i učenju, a nastavnik inicijator predmetne teme i koordinator koji uvažava i poštuje ličnost učenika; on je i dobar savjetnik u smislu otkrivanja bitnog i ukazivanja na nebitno: postoje, naime, riječnici, leksikoni, enciklopedije, antologije, razne druge pomoćne knjige sa registrima, indeksima, tabelama, koje, pored svemogućeg interneta i Vikipedije, mogu zamijeniti tegobno pamćenje golih i nepotrebnih činjenica. Vrlo je važno da školski program prati dešavanja i zahtjeve na tržištu znanja i zvanja, odnosno da 

učenje bude funkcionalno i primjenjivo u praksi. Dakle, modernizovanje nastave u kontinuitetu je neminovno. Velike, povremene reforme vaspitno-obrazovnog sistema, često stresne za sve činioce i učesnike u prosvjeti, brzo pokažu svoje slabosti.
Pored pridavanja većeg značaja sportu u školskom programu, ukazala bih i na njegovanje pravilnog govora i pravopisa i u školi i na fakultetima. Temelj jedne građanske kulture je jezik, stil i dikcija. Često se sa medija ne razumije pola od onoga o čemu gosti u tv studiju pričaju; mada dobro znaju engleski: i što je kul, što je in, i što je selfi, što je treš, mejnstrim, targetiranje, lajkovanje, abdejtovanje, fensi zanimanje, fešn vik, fešn event i proteinski šejkovi. Ali će, zato, poštapalicu "znači" upotrebiti poslije svake druge riječi. Neću dalje. Na našoj planeti, kako kažu poznavaoci, govori se oko 2 900 jezika. Zalažem se da učimo bar dva, što zahtijeva realnost u kojoj živimo. Kada se posredstvom jednog jezika upozna jedan narod, njegova istorija i kultura, njegova kreativna sposobnost-to nije samo skraćivanje rastojanja na planeti, ni obično proširivanje znanja o konzerviranom blagu nekog naroda bilo u naučnom, tehničkoim ili umjetničkom smislu, to je podizanje vlastite kulture koja služi materijalnom razvoju i našeg društva. Jedino znanje i nauka mogu da dovedu do planetarnog ujedinjenja.

Srdačno vas pozdravljam, poštovani slušaoci, Anita Mažibradić.