Arhiva

U Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Dobroti trenutno se liječi oko 250 pacijenata koliko je i kapacitet ove zdravstvene ustanove. Najviše pacijenata je sa akutnim i hroničnim psihotičnim oboljenjima i bolestima zavisnosti. Ovo je za Radio Kotor danas kazala neuropsihijatar dr Marina Roganović, zamjenica direktora ove bolnice i subspecijalista za bolesti zavisnosti, gostujući u emisiji „032".

„Pacijenti su iz cijele Crne Gore, a imamo ih i iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Veći je broj muškaraca koji se ovdje liječe, a mladih uzrasta od 18 do 30 godina je oko 25%", rekla je Roganović, istakavši problem pacijenata koji se godinama nalaze u bolnici, čak i po prestanku indikacija za hospitalno liječenje. Takvih je, kaže, 105. „Radi se o hroničnim pacijentima koji su kod nas pet, deset ili petnaest godina jedino iz socijalnih razloga. Takve osobe nemaju kuda da odu i neprihvaćene su od strane okruženja, pa čak i najbliže rodbine. Napominjem da naša bolnica nije ustanova za smještaj pacijenata, već isključivo za njihovo liječenje u akutnoj fazi bolesti. Nakon akutne faze, koja najčešće traje do par mjeseci, pacijent treba da nastavi ambulantni tretman u nadležnom domu zdravlja. Međutim, postoje pacijenti koji nemaju uslova za život van bolnice i koje, najprije iz humanih razloga, zadržavamo mimo zakonskih propisa. Hronični pacijenti se, na zahtjev svojih staratelja, povremeno smještaju u domove starih, kao što je to slučaj sa Domom starih Grabovac u Risnu koji je i po svojoj sistematizaciji i organizaciji izgrađen za potrebe starih osoba, osoba u stanju socijalne potrebe i osoba sa mentalnim problemima", navodi Roganović.
Zbog takvog, humanog stava, saopštila je, nerjetko im se upućuju kritike od strane brojnih nevladinih organizacija, a sa druge strane trpe i pritisak brojnih građana koji pišu peticije kako bi neko iz njihovog neposrednog okruženja zauvijek bio smješten u bolnicu. „Često dobijamo pisma sa potpisima velikog broja građana iz gradova na nivou Crne Gore, odnosno zahtjeve da nekog njihovog sugrađanina koji je psihički bolestan, zauvijek smjestimo u psihijatrijsku bolnicu, što je apsolutno neprihvatljivo", pojasnila je Roganović.

U Psihijatrijsku bolnicu svakodnevno se, pojašnjava, upućuje sve veći broj pacijenata sa SCH psihozama, afektivnim poremećajima, bolestima zavisnosti itd. U februaru ove godine bilo je ukupno 49 prijema, a u martu 52.

Na pitanje naših slušalaca da li je upoznata sa dugom ove zdravstvene ustanove, koliki je njegov iznos, te da li ima saznanja o nasilju nad pacijentima od strane srednje stručnog kadra, Roganović je odgovorila. „Što se tiče duga, nisam upoznata, budući da je direktor naše ustanove dr Dragan Čabarkapa po struci pravnik, te da imamo i pomoćnika direktora za finansijska pitanja, oni se bave tom problematikom, a ja pitanjima vezanim za liječenje pacijenata. Ja sam na mjestu zamjenice direktora već godinu dana i za to vrijeme nasilje nad pacijentima u našoj ustanovi nije zabilježeno", konstatovala je Roganović.
„Nedostatak bolničkih kreveta (u trenutku kad treba razvijati komunalnu psihijatriju) je sve veći problem, kao i nemogućnost adekvatnog obezbjeđenja sudskih pacijenata koji se ovdje liječe. Tri puta je veći broj pacijenata sa izrečenom sudskom mjerom, a kreveta na tom odjeljenju je svega 21, tako da se oni smještaju i po drugim odjeljenjima, čime se povećava bezbjedonosni rizik. Što se tiče liječenja bolesti zavisnosti, ne postoji nikakav rok, lijek, niti garancija da će ono biti uspješno, te nakon mjesec dana liječenja u bolnici, zavisnici moraju nastaviti tretman kod nadležnih psihijatara, a takođe bi bilo poželjno da nastave rehabilitacioni tretman na Kakarickoj gori ili u sličnim ustanovama", zaključila je Roganović.
U Specijalnoj bolnici za psihijatriju trenutno radi devet psihijatara, dvoje socijalnih radnika, šest psihološkinja (od kojih su dvije specijalistkinje kliničke psihologije) i tri defektološkinje. Medicinskih tehničara ima 80, od kojih dvoje sa višom i troje sa visokom školskom spremom.