Arhiva

Radio Kotor integralno prenosi odgovor Lokalne uprave Kotora na tekst „Ugroženi razvoj i identitet grada", autora A. Dendera, objavljen u posljednjem broju "Monitora".
„Laži i paralaži arhitekte Aleksandra Dendera
Odavno nije novost da pojedini Kotorani, i to oni koji su nekada bili na značajnim funkcijama i donosili odluke od vitalne važnosti za grad, sada na rukovodstvo sipaju drvlje i kamenje, izražavajući nezadovoljstvo zbog toga što - po njihovom mišljenju - ništa nije urađeno i što nam Kotor, naočigled svih svakodnevno propada.
Ovoga puta oglasio se Aleksandar Saša Dender, arhitekta koji je nakon zemljotresa 1979. godine radio u kotorskoj „Obnovi" a potom u čuvenom „Trecomu" koji je toliko puta bio predmet interesovanja novinarke „Monitora" Branke Plamenac, koja je u Denderu našla najboljeg sagovornika za finiširanje njenih ličnih obračuna sa Kotorom i njegovom lokalnom upravom. Ambicije Dendera da se dočepa neke od čelnih funkcija u opštini, nakon povratka iz pečalbe, opšte su poznate. Na sve strane traži podršku. Ponajviše od nevladinih organizacija, i to po pravilu onih kojima je radni zadatak napad na sve što se u Kotoru radi i uradi.
Dender, proizvod kotorske ćakulonske kužine, što će reći ogovaranja na svakom mjestu, ali sa onom „ne bih bio rad da se od mene čuje", govori u tekstu „Ugroženi razvoj i identitet grada" o propadanju Kotora i devastaciji svega onoga što su sadašnje generacije naslijedile, kako u privredi tako i u oblasti kulturne baštine. U Kotoru je, kaže Dender, od svega gora indiferentnost i apatija građana, nedostatak svijesti o značaju grada i kotorske kulturne baštine za očuvanje sopstvenog identiteta".To kaže Dender koji nije podigao svoj glas protesta kada je nestajalo barokno pozorište u Kotoru, jedno od najljepših na našoj obali, a on radio u tada osnovanom preduzeću „Obnova" čiji je zadatak bio da upravo obnovi vjekovne vrijednosti oštećene u katastrofalnom zemljotresu. Nije se Dender čuo ni kada je u Risnu srušen Dom kulture i na njegovom mjestu počeo da se gradi megalomanski pozorišni centar koji nikada nije, niti će biti završen. Ćutao je na sve što je tada rađeno mimo pravila struke, u koju se zaklinjao. Prećutao je protivzakonito otvaranje bedema, kako bi bilo omogućeno kamionima da za potrebe „Trecoma" (za koji je radio) odnose hiljade kubika zemlje iz citadele gdje se gradila savremena diskoteka. Lični interesi, a ne interesi grada bili su dominantni. Nije ga bilo da progovori ni o sanaciji brojnih objekata pa ni o gradskim bedemima koje nije devastirala ova vlast koja je, a to Dender dobro zna, uspjela da ih sanira koliko je god to opštinski budžet dozvoljavao i učini da bezbijednost posjetilaca bude predmet stalne pažnje.

„San Đovani je velika sramota grada", kaže Dender. Prije ćemo reći da je za grad velika sramota što se, makar i u petparačkim medijima, oglašavaju ovakvi poput Dendera, iza čije se svake riječi krije namjera da ocrni lokalnu vlast i prikaže je nesposobnom.
Ta ista vlast mu je ponudila da uradi rješenje fontane kod kafane „Dojmi", ali ono nije bilo prihvaćeno od Uprave za zaštitu kulturnih dobara, jer arhitekta Aleksandar Dender nema potrebnu licencu za rad na spomenicima kulture. Moguće da ga je to ražestilo te se ovako okomio na vlast koja je njemu ali i svim ljudima od struke, posebno Kotoranima koji su se vratili u svoj grad, željela da pruži ruku podrške kako bi se zajedničkom saradnjom postigao što bolji rezultat. Nažalost, ni Dender ni njemu slični to nijesu prepoznali.
Kada govori o bedemima Dender ni na jednom mjestu ne kaže da je projekat žičare, koji bi obezbijedio da se taj jedinstveni resurs i buduća nova značajna turistička ponuda grada stavi u funkciju, bio zaustavljen od tadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor koji je uspio da stopira i izgradnju neophodne zaobilaznice.
U svom pokušaju razračunavanja sa lokalnom upravom koja je, po njemu za sve kriva Dender kaže „To gubljenje identiteta Kotorana i apatija dovode do toga da ljudi koji nijesu Kotorani manipulišu nama, uništavaju, prodaju sve što je naše, što nam je ostavljeno u nasljeđe. Polako ali sigurno, kaže on gubimo i jezik i običaje, i građane i sam grad". Dender je zaboravio da je napustio Kotor kada je, ako je bio toliko stručan da toliko zna, mogao najviše da mu pruži. Ipak, čini se da je trka za novcem bila prioritet. Pa kada je koriti presušilo, onda je dobar bio i Kotor u kome će uraditi sve da pokuša steći nekakve liderske ambicije, pa zašto ne i - sjedne na mjesto predsjednika opštine. Zato je profitabilno napadati vlast s jedne strane, a s druge biti sa tom istom vlasti u koliko je god moguće boljim odnosima. Ko zna što će se sve dešavati?
Dender kaže da je poznato da je neke od elitnih prostora lokalna vlast izdala pripadnicima kriminalnih klanova na dugi niz godina i trošila prihod na pripremu lokalnih izbora. To je notorna laž koju Dender mora da dokaže i da jasno svima kaže o kojim kriminalnim klanovima se radi.
Denderu smeta sve. Sve bi on drugačije, ali samo ne zna kako. Smetaju mu i kruzeri koji uništavaju kvalitet života u Kotoru. Bavi se i budžetom, prihodima i raspodjelom od koje Kotoru ne ostaje ništa.
Denderu je kriva vlast i zbog toga što su građani prodavali svoju imovinu, pa se sad plaši da će Kotor postati grad hotel.
Dender je sad progovorio i o „Jugopetrolu", i to u trenutku kada lokalna vlast pokušava sa svoje strane da uradi sve da ga zadrži. Kako to da ovaj stručnjak ne progovori do sada ni riječi o „Jugopetrolu", ali ni o ostalim problemima sa kojima se vlast u Kotoru godinama nosi? Bilo bi čudno da se ne zna o kome se radi.
Lokalna vlast poručuje arhitekti Aleksandru Denderu da bi mu bolje bilo da se bavi svojim poslom, ako to još može, ili da se privoli nekoj od političkoj opcija koje baštine ovakvu vrstu komunikacija i pokuša plasiranjem neistina i laži da ostvari cilj i zasjedne u neku od fotelja koju bi tako rado htio", saopšteno je iz Lokalne uprave Kotora.

U nastavku možete pročitati tekst iz Monitora na koji se reagovanje odnosi:
„Kotor: Preseljenje Jugopetrola u Podgoricu- Ugroženi razvoj i identitet grada"

„Preseljenje preduzeća Jugopetrol iz Kotora u Podgoricu jedna je od važnijih tema koja zaokuplja pažnju građana ovog grada posljednjih mjeseci. Od stidljivih najava takve mogućnosti do konačne spoznaje da je odlazak veterana kotorske privrede sasvim izvjestan, prošlo je par mjeseci. U tom periodu lokalna vlast mijenjala je retoriku, od političkih parola – neće moći, nećemo tako nešto dozvoliti - do prihvatanja realnosti da je Jugopetrol akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu grčke kompanije Hellenic Petroleum, te da se ne može uticati na promjenu adrese sjedišta kompanije.Odlaskom Jugopetrola koji je osnovan daleke 1947. godine stavljena je tačka na nekadašnju bogatu privredu Kotora. Nestali su giganti poput Jugooceanije, najveće pomorske kompanije u SFRJ, uništena je cjelokupna kotorska industrija sa pet fabrika različitih namjena, Rivijera, Bokeljka, Industrija ležajeva, konfekcija Jadran Perast, Ljekobilje Risan, hoteli Fjord i Slavija, trgovina Napredak.... Kada su nestajala jedna za drugim, nije se čuo glas pobune, pa se mnogi čude zašto se danas vodi polemika u gradu oko odlaska posljednjeg sa liste uspješnih preduzeća od kojih je živio ne samo Kotor nego cijela Boka.Nema ni zaposlenih u Jugopetrolu da izađu i dignu glas zbog odlaska kompanije i gubljenja posla za oko 200 radnika, pa je aktuelna briga vlasti, po mišljenju mnogih mještana, krajnje licemjerna.Kotorani su iz medija saznali da su Grci izvršili zamjenu poslovnog prostora sa nikšićkim biznismenom Miodragom Dakom Davidović kome će pripasti upravna zgrada Jugopetrola u zamjenu za 2.500 kvadrata u poslovnom prostoru Milenijum u Podgorici.Zgrada Jugopetrola smještena je u centru Kotora, neposredno ispred gradskih bedema, nedaleko od morske obale. Novi vlasnik najavio je moguće rušenje zgrade i gradnju hotela. Važećom Lokalnom studijom lokacije za sektor 15, na tom je mjestu predviđen objekat poslovne namjene.U Kotoru se nezvanično može čuti da bi umjesto rušenja moglo doći do razmjene imovine: Davidović bi navodno uzeo zgradu Opštine, poznatu kao bivšu austrougarsku Komandu mjesta, dok bi se lokalna uprava preselila u zgradu Jugopetrola.Ukoliko je vlast željela da spriječi odlazak Jugopetrola ona je imala instrumente da takvu transakciju Grcima oteža, smatra Kotoranin Aleksandar Dender.„Opština ne treba da dozvoli izmjene plana LSL-15 i prenamjenu prostora na lokaciji upravne zgrade Jugopetrola. Nije ovo prvi put da se pokreće pitanje preseljenja JPK. Pokušavalo se i ranije u ondašnjoj Jugoslaviji, ali se zahvaljujući tadašnjem direktoru Petru Vučuroviću, kotorskim vlastima i građanima, od te ideje odustalo. Kada je Grk postao većinski vlasnik JP, tada je i odlučena njegova sudbina", kazao je Dender.U razgovoru za Monitor arhitekta Dender je govorio o propadanju grada i devastaciji svega onoga što su sadašnje generacije naslijedile, kako privrede tako i kulturne baštine. Po njegovom mišljenju, u Kotoru je od svega gora indiferentnost i apatija građana, nedostatak svijesti o značaju grada i kotorske kulturne baštine za očuvanje sopstvenog identiteta.„To gubljenje identiteta Kotorana i apatija dovode do toga da ljudi koji nisu Kotorani manipulišu nama, uništavaju, prodaju sve što je naše, što nam je ostavljeno u nasljeđe. Polako ali sigurno gubimo i jezik i običaje, i građane i sam grad. Pogledajte samo kome su ga sve prodali ili iznajmili", rezignirano kaže Dender.U Kotoru većinu poslovnog prostora u vlasništvu Opštine drže takozvani kontroverzni biznismeni. U njihovim su rukama vrijedni kulturno-istorijski spomenici, stare palate, drevni bedemi. Scene u kojima učesnici na opštinskim tenderima za zakup lokala u gradu, uz pratnju naoružanih specijalaca predaju ponude, izazvale su zaprepašćenje i nevjericu u javnosti. Poznato je da je neke od elitnih poslovnih prostora lokalna vlast izdala pripadnicima kriminalnih klanova na dugi niz godina i trošila prihod na pripremu lokalnih izbora.Kotorski arhitekta iznosi poražavajuće podatke o uticaju kruzerskog turizma na kvalitet života građana.„Iza maske kruzerskog turizma krije se tragedija Kotora. U gradu unutar bedema, između Gurdića, Škurde i mora, po popisu živi ne više od 900 stanovnika, među kojima je samo stotinjak Kotorana. Prema podacima Turističke organizacije i gradske Luke, Kotor je prošle godine posjetilo više od 360 brodova koji su doveli 300.000 putnika. Individualnih putnika bilo je više od 200.000, što znači da je Kotor posjetilo preko pola miliona turista. Odnosno, na jednog stanovnika došlo je 500 turista", ističe Dender.Prema zvaničnim podacima TOK, turista u Kotoru potroši u prosjeku 42 eura. „Prostom računicom dolazi se do podatka da, na primjer, 400.000 turista ostave u Kotoru oko 16,8 miliona eura, što je za 2,4 miliona više od cijelog planiranog budžeta Opštine za ovu godinu", navodi arhitekta.Međutim, od silnih miliona koji se zarađuju na znamenitostima Kotora, gradu se ništa ne vraća.Dender ističe kako Opština i država od prihoda od turizma ništa ne ulažu u Kotor iako se čitav koncept kotorskog turističkog, odnosno kruzerskog buma, temelji na ono malo prostora starog grada. On poziva nadležne da nabroje šta je to urađeno u gradu u posljednjih 20 godina.„O Kotoru se ne razmišlja kao o mjestu za život ljudi. Ovdje se više ne živi već samo troši i na brzinu zarađuje. Razvojna politika Opštine i države grad je podredila turistima žrtvujući njegove stanovnike. Na taj način se mijenja identifikacijska slika grada, razbija njegov duh, kultura i njegovo biće. Pri tom oni koji žive u Kotoru uglavnom nemaju veze sa turizmom osim što moraju trpjeti posljedice komercijalne eksploatacije grada", kaže Dender. On napominje kako vlasnici suvenirnica, kafića i restorana koji su preplavili Kotor, velikog dijela apartmana, hotela i hostela uglavnom ne žive u gradu, nego negdje drugo, dok Kotorani trpe posljedice bezobzirnog biznisa.Za desetak godina Kotor će biti grad-hotel poput Svetog Stefana, bez stanovnika, prognozira poznati kotorski arhitekta.
Čije su kotorske pare
Arhitekta Saša Dender ističe zapušteno stanje bedema koji u dužini od oko 4,5 kilometra okružuju brdo San Đovani iznad Kotora, omiljeno izletište turista. „San Đovani je velika sramota grada. Polomljeni izvaljeni skalini, razrušeni parapetni zidovi sa kojih se krade kamen, drveće koje raste iz zidova, odaje sliku kao da je zemljotres juče prošao a ne prije 35 godina. To je slika opšteg nemara i nebrige onih koji se staraju o bedemima i koji ubiraju ogroman prihod od ulaznica. Nešto malo je urađeno ali na nestručan i na primitivan način, pa se čini da je bolje pustiti bedeme da dostojanstveno umiru nego da se dodatno devastiraju. Nakon svega može se postaviti pitanje, poput onog koje je postavio vojvođanski političar – čije su naše pare.
Branka Plamenac".