Arhiva

U četvrtom ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila profesorka klavira Marina Dulović.

Poštovani slušaoci, dragi sugrađani, pozdravjam Vas sa talasa Radio Kotora učestvujući u Kolumni „2 minuta", šesti put za redom. I ovog jutra, kao i do sada, rado želim da sa Vama podijelim svoja razmišljanja. Tema je zajedništvo i internacionalizam.
Uskrs je za nama i Hrišćani cijelog svijeta su istog dana proslavili praznik Vaskrsenja Hristovog. Ne dešava se tako često da se kod pravoslavaca i kod katolika poklapa ovaj praznik ali ove godine je to bio slučaj. Sledeći zajednički ćemo slaviti istog dana tek 2025. godine. Nakon viševjekovnih uskladjivanja medju crkvama, dogovorena je opšta metoda prema kojoj se Uskrs slavi u prvoj nedjelji poslije prvog crkvenog punog mjeseca po proljećnoj ravnodnevici. A kako solarna godina uvijek ima 365 dana a lunarna 11 manje, iz tog razloga je Uskrs „pokretan" praznik koji se najčešće razdvojeno slavi. Poklapanje prouzrokuje da se automatski slavi i nekoliko velikih crkvenih praznika čiji datumi takođe zavise od Uskrsa, a to su Cvijeti (nedjelju dana ranije ), Spasovdan ( 40 dana po Uskrsu) i Duhovi ( 50 dana takođe po Uskrsu).
Zajednički Uskrs pravoslavnih i katoličkih vjernika je bio i 15. aprila 1979. godine, prije tačno 38 godina, kada je Crna Gora u 7 sati i 18 minuta pretrpjela prirodnu katastrofu, razoran zemljotres.{mp3}/dva/marina1704{/mp3}

Rušilo se sve na površini zemlje uz stravičnu tutnjavu, more je gutalo kuće i djelove obale. U katastrofi koju pamtimo sa magnitudom od 7 stepeni Rihterove skale i intenzitetom od 9 stepeni Merkalijeve skale, izgubljen je 101 ljudski život. Francuski filozof Volter je rekao za razoran zemljotres koji je preživio u Lisabonu „To je mješavina svih užasa". Materijalna šteta je bila ogromna ali kroz humanost i solidarnost bivših jugoslovenskih republika, i manjim dijelom iz svijeta, Crna Gora je ubrzo počela da se oporavlja. U Saveznoj Skupštini donjet je Zakon o obnovi kojeg su većina republika poštovale svih deset godina. Vjerujem da je mnogim slušaocima ovo sigurno dobro poznata priča jer se sjećaju i pamte duh solidarnosti, volje za obnovom, požrtvovanosti i zajedništva, ali govorim jutros o tome jer želim da čuju i oni koji možda ne znaju a to su mladi naraštaji koji tek stasavaju za život i oni koji postaju naši sugrađani u sredini koja je oduvijek znala u zajedništvu da toleriše, prihvata, razumije i povezuje. Solidarnost nije prevazidjena kategorija, ona postoji i danas što potvrđuju i brojni pojedinačni primjeri naših sugrađana kada za tim ima potrebe. Značajan primjer humanosti iz perioda obnavljanja nakon zemljotresa, je svakako poklon umjetničke zbirke od 370 likovnih djela (slika, grafika,crteža, skulptura) koje su stigle u Kotor sa raznih strana bivše zemlje. Cjelokupan fond je sabran i izložen javnosti od 2011. godine u prostoru koji je i dobio naziv po opštem duhu i karakteru koji je u toj akciji vladao – „Galerija Solidarnosti". Dakle, jedan veoma vrijedan likovni fond, čija se postavka može vidjeti u periodu proslave Dana Opštine, kada se takođe zajedno u Kotoru slavi Gospa od zdravlja i Aranđelovdan.
Jedna od najznačajnijih stvari, koju je na neki način možda i prouzrokovao aprilski zemljotres, skrećući pažnju na ovo područje, gdje je kotorski Stari grad izgledao kao oskrnavljeni spomenik, je bio apel tadašnjeg direktora UNESKO organizacije, Amadou – Mahtar M Bow-a, koji je rekao: „Siguran sam da će ovaj apel čuti svi oni koji znaju ili duboko osjećaju de je baština jedog naroda, ma gdje on bio, dio zajedničke baštine čovječanstva". Apel je urodio plodom i Kotor, kao i Kotorsko –risanski zaliv, se uskoro našao na Listi svjetske prirodne, kulturno istorijske baštine pod zaštitom UNESKO-a. Za skoro četiri decenije puno toga se promjenilo, Kotor se obnovio i postao ne samo „zajednička baština", već veoma popularna turistička destinacija, ljudi sa raznih strana hrle u naš obnovljeni grad diveći mu se, neki ostaju, razvijaju biznis, postaju vlasnici hostela, rentiraju kamene kuće koje pretvaraju u luksuzne apartmane, bave se prodajom nekretnina, preko noći postaju zakupci atraktivnih lokacija, registruju inostrane firme i Kotor je konačno (!) postao Internacionalni grad. U turbulentnim vremenima i tranzicionim procesima se neminovno puno toga promjeni, nešto se dobije a nešto i izgubi. U našem slučaju ne treba da žalimo što smo (na neki način) privremeno izgubili Turski rt na kojem se i nalazi tabla koja ukazuje da upravu na tom mjestu počinje teritorija zaštićene prirodne i kulturne baštine, ali smo u Starom gradu dobili nove trgovine sa suvenirima čiji proizvodi podsjećaju na priče iz Hiljadu i jedne noći i Aladainove čarobne svjetljke, a na Matrjoške i Faberžeova jaja smo se već navikli kao da su oduvijek tu i stajali. Eto i to je jedan vid zajedništva koji pokazuje koliko je Kotor otvoren grad i „zajednička" baština kojoj smo težili.
Vjerujem da će duh zajedništva održati i u budućnosti ovaj prelijepi grad ali sa više vlastitih pravila na koja (valjda) imamo pravo i da će oni koji odlučuju o tome konačno povesti brigu, a da cjena internacionalizma nas u budućnosti neće koštati po staroj mletačkoj poslovici neka skupa gradnja: „Koštalo kao kotorske zidine". Mlečani su vjerovatno teško „driješili kesu".
Poštovani slušaoci, šaljem vam topao pozdrav do sledećeg slušanja.
U Risnu 16 aprila 2017.g.
Dulović Marina,prof.
Narednog ponedjeljka Kotoranima će se obratiti dekanica Fakulteta za turizam i hotelijerstvo Đurđica Perović.