Arhiva

Dva minuta" - naziv je rubrike Radio Kotora koja je na programu svakog ponedjeljka u 9.30 i u 15 sati. Ove sedmice se sugrađanima obratila filozofkinja Paula Petričević, aktivistkinja "Anime" i kolumnistkinja „Vijesti".
Narednog ponedjeljka svoja „Dva minuta" imaće Dragan Đurčić, dugogodišnji sportski i javni radnik i član Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo".
Drage Kotoranke i dragi Kotorani,
Protekle je nedjelje po drugi put u našem gradu održan Park(ing) Day, inače globalna akcija, događaj koji se održava jednom godišnje širom svijeta sa idejom da transformiše parkinge u privremene javne prostore snagom kreativnosti, igre, solidarnosti, građanske hrabrosti, nesebičnog dijeljenja i podsticanja duha zajedništva. Pa iako često izgleda da je taj duh namrtvo utrnuo u nama, slučajan prolaznik, u čije se cipele ponekad rado stavljam, šetajući rivom tog predvečerja sigurno ne bi stekao takav utisak. Mjesto po mjesto nudilo je brojne drugačije poglede na grad u kome bismo željeli da živimo, u kom bismo slavili rođendane i sa potpunim strancima, darivali igračke onima kojima su najpotrebnije, poklanjali stvari koje nam više nisu potrebne, pronalazili neke koje su nam baš prifalile, besplatno se šišali, pjevali skupa, učili nove i neobične jezike, nove plesne korake, nove društvene igre, razmjenjivali knjige, ali i kritički promišljali zajedničke probleme i smišljali i razmjenjivali moguće odgovore. Kaleidoskopska magija nekog novog, mogućeg svijeta, na kratko se zadržala na Luži i zašla sa posljednjim zracima škrtog septembarskog sunca.

{mp3}dva/paula2909{/mp3}

Što ostaje nakon ovakvih događaja, što ne prolazi u nama? Sačuvajmo svoje odgovore kao diskretne orjentire kada se budemo osmjelili da mislimo i o stvarnom, a ne samo mogućem. Više nego stvarna ovoga se ljeta u crnogorskom javnom prostoru zavrtjela inicijativa za legalizaciju prostitucije. Potekavši od čovjeka koji je bio jedan od prvoosumnjičenih u aferi seks-trafikinga koja je prije više od deset godina potresala Crnu Goru, inicijativa je objeručke prihvaćena i od strane nekih političkih partija koje su ponudile krajnje proizvoljne i neutemeljene razloge za njeno pokretanje. Ponoviću zašto legalizaciju ne treba legalizovati, ti su razlozi na kursu moga orjentira kada mislim o mogućem i stvarnom: Prostitucija je kompleksan fenomen u vezi s kojim postoje brojne kontroverze i dileme nerazrješive jednostranim i jednokratnim mjerama. Prostitutke, jer žene čine ogromnu većinu osoba koje "pružaju komercijalne seksualne usluge" su društveno stigmatizirana i krajnje prezrena grupa za čiju patnju nedostaje razumijevanje i elementarno saosjećanje. Prostitucija predstavlja fizičko, seksualno i emocionalno zlostavljanje žena. Legalizacija prostitucije je legalizacija nasilja nad ženama, krajnji stupanj objektifikacije ženskog tijela i seksualnosti. Legalizacija prostitucije utiče na povećanje trgovine ljudima i pretvara državu u licemjernog svodnika koji formalno zagovara rodnu ravnopravnost dok ubira porez na nejednakoj raspodjeli društvene moći muškaraca i žena. Činjenica da postoje EU članice u kojima je prostitucija legalna je dokaz promašaja u namjeri da se dostigne rodna jednakost i promovišu prava žena na evropskom nivou.
Ako smo kroz tranziciju odučeni od bilo kakvih očekivanja od države koja je svoje monopole ispod banka trampila za privatne, uz masne kalende obrtnicima ove rabote, ako smo kao svjedočanstvo progresa u koji nas uvjeravaju posljednjih četvrt vijeka prihvatili da je, nasuprot nekadašnjoj raznovrsnoj privrednoj osnovi, ekonomija ovog grada danas svedena na 'monokulturu turizma', znači li to da ćemo prihvatiti i temeljni kredo merkantilne kapitalističke logike koji počiva na prihvatanju eksploatacije drugih kao osnove međuljudskih odnosa? Onda legalizujmo i prostituciju, da se bar više ne lažemo, i recimo da smo i u doslovnom smislu postali roba na tržnici – radnoj, vojnoj ili seksualnoj, svejedno. Ali onda znajmo da smo time drastično redukovali polje slobode onima koji dolaze poslije nas.
Jednu stvar ne smijemo gubiti iz vida: skupa sa svojim poderivim tijelima, na privremeno smo korištenje dobili i ljepotu i breme vremena i prostora u kome živimo. Budimo dostojni dara, ostavimo ih ako ne boljim, a ono bar ne gorim nego što smo ih zatekli.

S tom vas mišlju ostavljam do narednog slušanja, Paula Petričević