Arhiva

U četvrtom ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila naučna saradnica Instituta za biologiju mora dr Vesna Mačić.

Poštovani sugrađani i slušaoci Radio Kotora, željela bih da iskoristim ovu priliku da vam saopštim nešto više o zaštićenoj vrsti korala latinskog naziva Savalia savlia koji je u narodu poznatiji kao lažni crni koral ili žuti ili zlatni koral, a koji naseljava nekoliko lokacija u našem zalivu i koji iz više razloga zaslužuje da bude tema mog današnjeg obraćanja. Skelet ovog korala je crne boje pa se zbog toga ova vrsta često miješa sa crnim koralom te otuda i narodni naziv lažni crni koral. Ova vrsta se karakteriše sesilnim, kolonijalnim rastom i polipima koji su najčešće žute boje sa lovkama rasprostranjenim u jednom krugu pa otuda naziv žuti ili zlatni koral. Specifičnost ovog organizma je sposobnost da stvara tanak i čvrst skelet i obično započinje život na drugim koralima, na gorgonijama i crnim koralima, a kada u potpunosti prekrije domaćina počinje da luči čvrste slojeve proteinskog skeleta crne boje. Međutim, ovaj rast je jako spor i neka istraživanja koja su rađena radioaktivnim 14C su pokazala radijalni rast od samo 14-45m/godini. Prema tim mjerenjima pretpostavlja se da neke kolonije Savlia savalia mogu da budu među najstarijim organizmima na planeti, jer se starost nekih kolonija procjenjuje na oko 2700 godina.{mp3}dva/vesnamacic030417{/mp3}

Da stvar bude zanimljivija ova vrsta je rasprostranjena u Sredozemnom moru i uz atlanske obale Španije i Portugalije do Kanarskih ostrva. Nekada se smtralo da je relativno rijetka vrsta ali važna za koraligena staništa pa je zaštićena prema Bernskoj konvenciji koja se bavi zaštitom divljih vrsta i prirodnih staništa Evrope, prema Barselonskoj konvenciji koja se odnosi na zaštitu Sredozemnog mora kao i prema domaćoj legislativi. S razvojem ronjenja i sve većim brojem naučnih istraživanja koja se sprovode robotima i kamerama na velikim dubinama, sve je veći broj navoda ove vrste i to na dubinama od 15 do preko 600m dubine. Za sada poznato najveće naselje ovog žutog korala se nalazi na Kanarskim ostrvima, a najveće naselje u Sredozemnom moru je upravo u našem zalivu! Za sada je poznato da u blizini Sicilije ima nekoliko većih naselja ove vrste, kao i još nekoliko uz kopno Italije, ali najveće poznato naselje u Sredozemnom moru je u Kotorsko-Risanskom zalivu. Osim toga, dok se na drugim lokacijama ovaj koral nalazi uglavnom na dubinama od 40-70 pa čak i preko 600m dubine kod nas su ove kolonije razvijene na dubinama od 12-25m, na lokacijama između Dražin vrta i Perasta i kod Strpa prema Sopotu. Razlog za ovakve specifične zajednice u našem zalivu, dugujemo vruljama koje donoseći hladnu, slatku vodu, bogatu nutrijentima, stvaraju potpuno specifične uslove mikroklime i očigledno povoljne uslove za razvoj ovog, žutog korala. Upravo zbog svega rečenog Institut za biologiju mora je u naseljima ovog žutog korala prošle godine u avgustu postavio instrumente za mjerenje temperature, saliniteta i količine svjetlosti. Međutim, kada smo prošlog mjeseca željeli da izčitamo podatke i zamjenimo baterije na postavljenim instrumentima konstatovali smo da tih instrumenata više nema. Neko ih je otkačio sa postavljenog konopa, a kasnije ih vjerovatno bacio, jer bez odgovarajućih priključaka i programa za izčitavanje podataka ti instrumenti su potpuno neupotrebljivi. Na taj način smo izgubili za nas vrijedne instrumente, a takođe i vrijeme i podatke koji su na njima bili memorisani. Sada smo u proceduri nabavke novih instrumenata (a svi znamo kako to sporo ide sa tenderima i javnim nabavkama). Pripremili smo i vodootporne natpise koji će služiti da tim, 'ajde da kažem radoznalim roniocima skrenu pažnju da su to instrumenti Instituta za biologiju mora i da ih najljepše molimo da ih ne diraju. Treba da budemo svjesni da su kolonije žutog korala Savalia savalia koje mi imamo u našem zalivu možda čak jedinstvene u svijetu pa bi to trebalo da bude razlog više da ih bolje izučimo, zaštitimo i valorizujemo. Kada govorimo o zaštiti trebalo bi „samo" voditi računa da se posebno na tim lokacijama ne mijenja obalna linija, ne odlaže bilo kakav otpad uz obalu i takođe trebalo bi zabraniti sidrenje na udaljenosti manjoj od 50m od obale. Jasno je da na tim lokacijama sada nema mnogo nautičkog turizma, ali znajući da je ova privredana grana u ekspanziji trebalo bi ove lokacije adekvatno označiti na obali i u nautičkim kartama, jer svako sidrenje može da fizički slomi koloniju koja tu raste možda čak i više stotina godina. Na ovim lokacijama ima već sada više slomljenih kolonija od kojih su neke mrtve a neke djelimično rekolonizovane. Takođe, na žalost, ima i velike količine čvrstog otpada, i to pogotovo plastične ambalaže. Sve su to problemi i prednosti koje mi imamo u našem zalivu, a u knjizi „Korali Mediterana" od autora Egidio Trainito i Rossella Baldacconi, koja je objavljena prošle godine je napisano „Savalia savalia u Crnoj Gori –unikat koji treba zaštititi". Bojim se da ne zaslužujemo svo prirodno blago koje smo dobili samim rođenjem u ovom gradu, a nadam se da ćemo ipak naučiti da ga cijenimo, koristimo i sačuvamo. Srdačan pozdrav Vesna Mačić.