Arhiva

"Bokeljska mornarica, Tripundanske svečanosti i Kolo sv. Tripuna jamac su održivosti identiteta Kotora i Boke Kotorske, reprezentativni su i najvidljiviji element naše kulturne baštine kojima se predstavljamo svijetu. Oni su simboličko mjesto opstojnosti zajednice Kotorana i Bokelja u Crnoj Gori i duboko se nadamo da ćemo podizanjem svijesti o značaju tog identiteta i kroz ovakve skupove sačuvati Bokeljsku mornaricu i za buduće generacije", kazao je predsjednik UO Bokeljske mornarice 809 Aleksandar Dender.

U okviru programa "Na brodu viševjekovne tradicije pogled ka novim horizontima", koji su Bokeljska mornarica 809 i Matica Crnogorska – Ogranak Kotor priredili juče u Crkvi svetog Duha, publika je bila u prilici da sazna više o istoriji, nošnji i kolu Bokeljske mornarice, te sadašnjem trenutku ove drevne organizacije.

Dender je kazao i da „bez intencije da se transformira u folklornu organizaciju koja zabavlja turiste, Mornarica može doprinijeti turističkoj promociji Kotora, Boke Kotorske i Cme Gore, na način da se prezentacijom specifičnih formi naše kulture formira njihov posebni i prepoznatljivi imidž na međunarodnom tržištu koji bi se razlikovao od turističke ponude drugih zemalja konkurenata."

On je govorio i o aktivostima na uključivanju Bokeljske mornarice 809 u savremene tokove i procese koji se posljednjih godina dešavaju u Kotoru, naročito u oblasti pomorstva i turizma.

"Kao što je poznato, više puta u prošlosti elaborirane su ideje i pravljeni programi da mornarica oživi svoje socijalne, humanitarne i edukativne funkcije koje je imala u prošlosti, prilagođene savremenom dobu i do sada te inicijative su zbog raznih razloga uglavnom ostale nerealizirane. Danas razmatramo mogućnosti da mornaricu uključimo u razvoj pomorskih aktivnosti kojima ne samo Kotor, Boka Kotorska i crnogorsko primorje već i čitava Cma Gora duguju u velikoj mjeri svoj razvoj u prošlosti i da tu Bokeljska mornarica, u mjeri koju joj određuje statut nađe svoju ulogu. Posebno treba naglasiti da u Kotoru tradicija školovanja pomoraca ima veliki značaj, da su institucije pomorskog školstva na svim nivoima nastavile da obrazuju pomorce i u tom kontekstu i mornarica može dati doprinos. Iako u Crnoj Gori postoje oblici udruživanja pomoraca, Mornarica se može aktivnije uključiti i u tu aktivnost koordinirajući razne socijalne aktivnosti i favorizirajući oblike međusobnog povezivanja i solidarnosti, a takođe, kao polje djelovanja ostaju i promocija istorije, kulture i tradicije, kako u Crnoj Gori, tako i u inostranstvu.{gallery}bokmormart17{/gallery}

Bokeljska mornarica Kotor, danas memorijalna ogranizacija sa sjedištem u Kotoru sa tradicijom dugom 1.208 godina, uspješno je odoljevala svim iskušenjima vremena. Ona je danas afirmirani čuvar kulturne baštine Kotora, Boke Kotorske i bokeljskih pomoraca kroz nastupe odreda svojih mornara, prilikom tradicionalnih svečanosti u tradicionalnoj odori i sa starinskim oružjem i plesanjem srednjevjekovnog kola, tradicionalno vezujući svoje djelovanje za njegovanje kulta sv. Tripuna, čiju je proslavu preuzela od XV vijeka. A ta prošlost je bila izuzetna.

Prije i za vrijeme Mletačke republike, bratovština kotorskih mornara bila je organizirana kao posebna cehovska organizacija sa svojim statutom. Na vrhuncu svoje moći Bokeljska mornarica bila je jedno od najbogatijih i najsnažnijih udruženja na Jadranu. Za vrijeme austrougarske vladavine više puta ukidana od strane austrougarskih vlasti zbog svoje privrženosti Mletačkoj republici, a zatim i zbog svojih projugoslovenskih stavova, Bratovština je obnovljena 1859. godine pod imenom "Plemenito tijelo Bokeljske mornarice" kao društvo memorijalnog karaktera sa svrhom očuvanja duge i slavne tradicije velike pomorske prošlosti Kotora i Boke Kotorske, gubeći time karitativni i vojni karakter koji je imala kroz ranija stoljeća. Glavna djelatnost Bokeljske mornarice u tom periodu bila je održavanje tradicionalnih svečanosti posvećenih njenom zaštitniku Sv. Tripunu i samim tim održavanje tradicije i uspomena na slavnu prošlost. Bokeljska mornarica je nastavila da djeluje i u kraljevini Jugoslaviji, takođe kao memorijalna organizacija, održavajući tradicionalne godišnje nastupe, a odmah nakon drugog svjetskog rata, nastavlja svoju aktivnost samo jednu godinu, da bi iz ideoloških razloga ta aktivnost bila zamrznuta sve do 1964. godine kada je obnovljena donošenjem novog statuta kao samostalna organizacija. Ova situacija je trajala sve do 2004. godine kada je Bokeljska mornarica morala da se registrira kao NVO prema Zakonu o nevladinim organizacijama što traje do danas jer je i najnovijim promjenom statuta iz 2016. godine, Bokeljska mornarica takođe morala biti registrirana kao NVO, iako je u međuvremenu dobila od Ministarstva kulture Crne Gore status nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja.

Za prošlu godinu možemo reći da je bila je jedna od onih povijesnih godina prekretnica u bogatoj prošlosti Bokeljske mornarice jer je promjenom statuta na skupštini od 20. jula vraćen status matice Kotoru, na neki način izgubljen usvajanjem ranijeg statuta iz 2011. godine.Tim statutom Bokeljska mornarica bila je razbijena na 4 matice - Kotor, Tivat, Herceg Novi i Beograd koje su se zatim udružile u zajedničku organizaciju Bokeljska mornarica 809 bez imena Kotor u svom nazivu tako da smo imali apsurdnu situaciju da su u Kotoru istovremeno postojale dvije Bokeljske mornarice čime je grubo bila narušena tradicija Kotora kao matice. Prošla godina je važna i zbog toga što su pokrenute i druge aktivnosti od izuzetnog značaja za opstanak i razvoj Bokeljske mornarice, prije svega aktivnost na podmlađivanju aktivnog sastava, aktivnosti na izmjeni pravnog statusa, aktivnost na izradi dosijea za upis mornarice na listu svjetske nematerijalne baštine UNESCO, kao i aktivosti na uključivanju mornarice u savremene tokove i procese koji se posljednjih godina dešavaju u Kotoru, naročito u oblasti pomorstva, školstva i turizma.

Aktivnost na podmlađivanju BM usko je vezana za problem edukacije građana o ogromnoj, materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj baštini Kotora i Boke Kotorske. Na žalost svjedoci smo da niti jedan nastavni i obrazovni program u školama svih uzrasta ne sadrži nikakve informacije o kulturnom naslijeđu i da ogroman broj mladih izlazi iz škola bez ikakvog znanja o tom naslijeđu koje bi trebao biti sastavni dio njihovog identiteta. Danas u Kotoru ne postoji artikulisano javno mnjenje, ne postoji svijest o važnosti očuvanja kulturnog naslijeđa i njegovog prenošenja budućim generacijama u autentičnom obliku, zbog elementarnog nepoznavanje tog naslijeđa i nepoznavanja njegove važnosti za identitet samih građana, jer su identiteti pojedinca ili zajednica uvijek na neki način povezani s mjestom. Sveti Tripun i Bokeljska mornarica su kulturno naslijeđe svih Kotorana već 1208. godina bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost i trebali bi to biti i danas, premda se danas to tako ne percepira. Zato je za očuvanje identiteta potrebno obrazovanje. Obrazovanje je kljuĉni instrument kojim se može uticati na podizanje društvene svijesti o znaĉaju prirodnog i kulturnog naslijeđa. Obrazovanje u oblasti nasljeđa mora naglasiti istorijske, umjetničke i etičke vrijednosti kulturnog nasljeđa, učeći ljude, pogotovo mlade da poštuju višestruke identitete, da poštuju razvoj tolerancije i borbu protiv nejednakosti i isključivosti, uče ih da ne vezuju kulturno naslijeđe samo za kulturne manifestacije, već kao dio svog kulturnog identiteta koji ih ih čini posebnim u odnosu na sve druge gradove iz okruženja.

Druga velika aktivnost je promjena pravnog statusa Bokeljske mornarice koja je registrirana kao NVO i pored činjenice da je, poslije crkve, najstarija institucija na tlu Crne Gore sa tradicijom dugom preko 1200 godina i pored činjenice da je proglašena od strane države Crne Gore za kulturno dobro od nacionalnog značaja. Kao NVO, Bokeljska mornarica dijeli sudbinu svih ostalih NVO na teritoriji opštine i ima ograničeno finansiranje iz opštinskog budžeta, iz dijela namijenjenog za finansiranje NVO. Za finansiranje tri organizacije od posebnog značaja za Kotor, Bokeljske mornarice, Gradske muzike i Pjevačkog društva "Jedinstvo", Opština Kotor izdvaja godišnje 10.000 € od čega mornarici pripada 3.330 € što je jedini stalni prihod na koji može da računa, uz povremene donacije pravnih i fizičkih lica. Najnovija inicijativa Bokeljske mornarice prema Ministrstvu kulture da se izmijeni pravni status naišla je na razumijevanje i nadamo se da će uskoro početi proces za njegovu izmjenu.

Treća aktivnost je pokretanje inicijative za upis Bokeljske mornarice na listu svjetske nematerijalne kulturne baštine. Na UNESCO-voj 32. Generalnoj konfcrcnciji u Parizu u oktobru 2003. usvojena je Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine i danas se na UNESCO-voj Listi remek-djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva nalazi 181 zaštićeno nematerijalno kulturno dobro. Na inicijativu Bokeljske mornarice, Ministarstvo kulture CG u saradnji sa Regionalnim centrom za očuvanje nematerijalne kulturne baštine Jugoistočne Evrope iz Sofije u periodu od 7. do 11. marta 2017. godine organizovalo je radionicu posvećenu pripremi Nominacionog dosijea za nematerijalna kulturna dobra, čime je formalno započeo proces upisa. Radionica je imala za cilj da učesnike pripremi za izradu nominacionog dosijea za upis kulturnih dobara na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a prvi nominacioni dosije koji se obrađivao na radionici je bio dosije Bokeljske mornarice Kotor.

Nematerijalna kulturna baština upravo je jedan od segmenata ključnih za prepoznavanje i definisanje kulturnih identiteta. Ako je jasno da je u eri globalizacije nacionalni i lokalni identitet ugrožen, jasno je i da je značaj nematerijalne baštine izuzetno važan. Danas smo svjedoci ubrzanog nestajanja našeg dijalekta, tradicioonalne kulture i njenih posebnosti, ugroženosti svih ostalih oblika materijalne i nematerijalne baštine, te znanja i običaja koji su se ovdje njegovali generacijama. Izumiranje običaja i tradicionalnih znanja, vrlo često dovode do novih oblika socijalne, kulturne i ekonomske isključivosti.
Kao predmet upisa koja se po značaju i važnosti izdvaja u Boki Kotorskoj i to u Kotoru, koji je prema UNESCO-vim standardima „Grad svjetske baštine", na prvom mjestu je svakako Bokeljska momarica, koja je u svom viševjekovnom postojanju, proživljavajući burne istorijske prilike, stvorila čitav niz oblika, pojava i običaja koji čine kulturnu riznicu Kotora i Boke Kotorske. Međutim, danas Bokeljska mornarica postoji samo kao uspomena na veliku i slavnu prošlost Kotora i Boke Kotorske i djeluje kao memorijalna institucija istorijsko - kulturnog karaktera, koja čuva povjesno sjećanje ali njeguje i danas prisutan i naročito važan, bogat i zanimljiv segment koji predstavlja nematerijalno kulturno dobro od ogromnog značaja. A to su Tripundanske svečanosti i Kolo Bokeljske mornarice, koje se održavaju još od XV stoljeća i predstavljaju osoben i originalni izraz bokeljske duhovne, pomorske i nematerijalne tradicije, ali i izraziti primjer nematerijalne kulturne baštine koji treba posebno čuvati jer je danas ugrožena i podložna procesu zaboravljanja.

Materijalna kulturna i prirodna baština neraskidivo je vezana s nematerijalnom kulturnom baštinom, što je posebno slučaj sa Bokeljskom mornaricom i Kotorom. Neraskidive su veze Bokeljske mornarice sa proslavama zaštitnika grada Kotora sv. Tripuna. Gradska vlast izražena kroz Statut grada Kotora, crkva sv. Tripuna i Bokeljska mornarica tri su glavne komponente koje su kroz dugi niz stoljeća bile odlučujuće za život i razvoj grada Kotora i bile su temeljne odrednice za prepoznavanje i definisanje našeg kulturnog i nacionalnog identiteta, ali i ne samo našeg. S obzirom da Kolo Bokeljske mornarice ukazuje na kulturnu, tehniku i socijalnu vrijednost i slojevitost nematerijalnog kulturnog nasljeđa, ono danas predstavlja značajan dio kolektivne memorije i evropskog identiteta. Sama činjenica da se na sadašnjoj teritoriji Evrope nije sačuvan ni jedan slični ples ili kolo, a da su njegovom stvaranju doprinijeli prekomorski, mediteranski, evropski uticaji, čini ga nezamjenljivim nematerijalnim izrazom bogatstva i raznolikosti evropskog kulturnog nasljeđa.

Svetkovanja Tripundanskih svečanosti i izvodenje kola Bokeljske mornarice na neki način materijalizirao je trajnost Bokeljske mornarice, a samo Kolo Bokeljske mornarice predstavlja istinsko svjedočanstvo žive kulture i tradicije našeg podneblja. Vrijednost kola Bokeljske mornarice je u tome što ono predstavlja jedinstveno svjedočansto koja je ostavila neizbrisiv trag u kulturološkoj slici sredine u kojoj je nastajala i trajala i traje i danas.

O BM su govorili i članovi ove organizacije Saša Milošević i Gracija Škanata, program je vodio Nikola Banićević, a u muzičkom dijelu programa nastupili su učenici ŠOSMO "Vida Matjan".