Arhiva

U četvrtom ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila profesorka klavira Marina Dulović.

Poštovani slušaoci, dragi sugrađani želim vam dobro jutro,

Tema koju sam odabrala za moje današnje javljanje je podsjećanje na značajne jubileje iz kotorske muzičke prošlosti.
Naime, upravo se navršilo 150 godina od osnivanja Prve privatne muzičke škole ,,Fioreli" (1866.) i 30 godina kako je počela sa radom Srednja muzička škola (1986.). Početkom ovog mjeseca, tačnije 11. marta se navršava i 70 godina od osnivanja Državne niže muzičke škole u Kotoru. Godišnjice vrijedne pažnje i poštovanja mnogo većeg i dužeg nego što moje današnje obraćanje podrazumijeva, ali iz više razloga želim da sa vama podijelim radost jubileja, i podsjetim na značaj ustanova koje su temeljno unaprijedile obrazovni i kulturni segment grada Kotora. Škola za osnovno i srednje muzičko obrazovanje ,,Vida Matjan", kako je njen sadašnji naziv, je jedan od simbola grada Kotora, kako je zabilježeno ,,rasadnik muzičkih talenata", ,,škola koja živi životom grada", ustanova koja baštini, obrazuje i traje. Zahvaljujući pojedincima, pedagozima i intelektualnoj eliti koja je oblikovala kulturni razvoj grada, postavljeni su čvrsti temelji, a uspon i razvoj škole je bio samo logičan put. Nije teško zaključiti da je muzička kultura kotorske sredine oduvijek davala značajne rezultate kroz organizovano muzičko školstvo, prvo privatno a potom društveno, ali i kada se radi o djelovanju na amaterskoj osnovi.{mp3}dva/marina060317{/mp3}

Zašto je Kotor privilegovan da baštini toliki muzički potencijal koji ga je i učinio prepoznatim? Sredinom XIX vijeka doseljenik sa Cresa Jerolim Fioreli (1853. – 1875.) je osnovao Prvu privatnu muzičku školu u kojoj je podučavao ,,32 mladića na klaviru, violini i duvačkim instrumentima". Nakon njegove, smrti deset godina kasnije, od 1886. napolitanac Dionizije De Sarno San Đorđo (1856-1937) je kroz obuku iz teorije i solfeđa a nakon toga i instrumenta, uspio je da muzički opismeni veći broj mladih kotorana. Ostalo je zapisano ,,...rezultat je što sam dobio okolo 112 učenika, među kojima ima ih priličan broj odličnih".
Početkom prošlog vijeka u Kotoru je djelovala i ,,Schola cantorum Catarensis" u kojoj je kotorsku omladinu podučavao franjevac Benvenuto Rode.
Nakon Drugog svjetskog rata, dolaskom još jedne veoma značajne ličnosti u kotorsku sredinu, krenuo je uzlazni put i neprekidni razvoj muzičke kulture i muzičkog školstva. Nakon vrelikog broja pedagoga iz inostranstva, čiji je rad bio dragocjen, počeo je da se formira vlastiti kadrovski potencijal. Godine 1945. osnovana je privatna Muzička škola ,,Vida Matjan", koja se nakon dvije godine sjedinila sa novoosnovanom Državnom nižom muzičkom školom u Kotoru. Prvi direktor je bio Hercegnovljanin Ivan Lazarov, a od 1949. pune dvije decenije upravu je preuzela Vida Matjan. Najbolji pokazatelj njenog rada, angažovanosti, posvećenosti i dubokog traga koji je zauvjek ostavila u Kotoru, je bila podrška sugrađana za ideju da se Muzička škola u Kotoru, na jubilej 60 godina od osnivanja, ovjekovječi njenim imenom. To je zapravo bilo očekivano. Ostalo je ne samo sjećanje na g-đu ,,Matijanicu" kako su je Kotorani od milošte zvali, već i posebno poštovanje i uvažavanje. Ona je školi i sredini poslijeratnog Kotora posvetila dio radnog vijeka, ali i značajan dio svoje ličnosti i svog bića. Predavala je klavir i solfeđo sa teorijom, držala časove bontona, organizovala čajanke, jednom riječju učila i vaspitavala. Radni dan joj je trajao do kasnih večernjih časova a nakon toga je u svom domu i komponovala. Posebno je ostala zapamćena Muzička bajka ,,Besana šumska noć" u čijem su izvođenju učestvovali učenici škole, a ona je za svoj kompozitorski rad 1965. godine dobila najznačajnije crnogorsko priznanje 13-julsku nagradu. Takođe je bila angažovana i kao profesor na Srednjoj muzičkoj školi ,,Njegoš" koja je zbog renoviranja Biljarde 1951. godine preseljena u Kotor. Kako je Kotor tada bio mali grad od 5.000 stanovnika, u istom periodu Gradski simfonijski orkestar je prestao sa radom a i Narodno pozorište je počelo da gubi svoj pravac, škola je 1957. preseljena u Titograd. Niža muzička škola je nastavila sa radom i novim pokušajima da se formira srednja.
Od 1985. godine škola se nalazi u zgradi gdje je i danas, a u to vrijeme je bila najopremljenija ustanova ovog tipa u bivšoj velikoj zemlji Jugoslaviji. Moj prvi radni dan se poklopio upravo sa početkom školske godine i ulaskom u novi ambijent. Idejom Nikše Čučića, tadašnjeg direktora, koji je dobro poznavao jezgro grada, da se crkva sv. Duha adaptira za koncertnu dvoranu, napravljen je značajan poduhvat, ne samo za školske uslove, već se ambijent vrijednog spomenika kulture povezao sa akustički idealnim uslovima koji i danas služe ne samo učenicima već i mnogim umjetnicima svjetskog renomea. Odmah po useljenju u novu zgradu, u ambijentu uzvišenosti kako to umjetnost i nalaže, ponovo se javila želja za osnivanjem srednje muzičke škole. Zahvaljujući trudu profesora Milenka Pasinovića koji je izradio Elaborat o opravdanosti osnivanja srednje muzičke škole i ljudima koji su odlučivali u tom momentu, Kotor je konačno dobio obrazovnu ustanovu koju je odavno i zaslužio. Opravdanost odluke je uskoro počela da se realizuje a škola se razvijala uporedo sa razvojem društva u cjelini. Prosvjetni kadar je ulagao maksimalne napore da mlade muzičare što bolje i kvalitetnije obrazuje i pripremi za samostalan život. Najbolji pokazatelj su brojne nagrade i priznanja koja nisu izostajala. Poslednjih godina je napravljen značajan iskorak na polju međunarodne razmjene i saradnje, osnovana su dva područna odjeljenja, obnovljeno odjeljenje u Risnu, formirali su se novi odsjeci a u lokalnoj sredini škola je nastavila da bude prepoznata kao aktivan učesnik na svim važnijim manifestacijama. Vjerujem da će ostati u sjećanju značajni muzički projekti u kojima su učestvovali profesori i učenici a koji su izvođeni i van našeg grada. Prije svega Pučinijeva opere ,,Sestra Anđelika" i gostovanja u Podgorici, Beču i Ljubljani, Fiorelijeva Misa br.2 koja je sa 85 učesnika izvedena tamo gdje je i nastala, u katedrali sv. Tripuna a reprizirana u Dubrovniku, cjelovečernji koncerti na kojima su se izvodila djela zaslužnih prethodnika Vide Matjan, Iva Brkanovića, Antuna Homena, Jerolima Fiorelija i drugih.
U trenutku koji prepoznaje drugačiji sistem vrijednosti, potrošačkog društva, globalizacije, reality programa zabave radi, komunikacija isključivo putem društvenih mreža, novih tehnologija brzog pretraživanja i rezultata sa malo truda, trenutku udaljenom od umjetnosti i pravih vrijednosti, nije mali zadatak istrajati i očuvati vrijednosti koje su nam ostavljene u naslijeđe.Veoma je važno podržati mlade koji su odškrinuli vrata za ulazak u čarobni svijet muzike i sačuvati sistem muzičkog školstva koji je tokom sedam decenija potvrdio svoju uspješnost. To posebno želim da naglasim kao vrijednost, jer u novije vrijeme muzičke škole u zemljama naprednog svijeta čemu i mi težimo, su prestale da primjenjuju sistem studioznog i dugotrajnog učenja instrumenta i individualne nastave. Tu ulogu su preuzele privatne ustanove. Dakle, treba učiniti sve kako bi zadržali dosadašnji način muzičkog školstva jer i novim generacijama u budućnosti treba dati priliku da se kvalitetno obrazuju. To je svakako od samog osnivanja škole i bio osnovni cilj i zadatak. Duboko vjerujem da će i u budućnosti Muzička škola ,,Vida Matjan" ostati ono što je oduvijek i bila - izvor umjetničkog stvaranja, radosti i ponosa.

Poštovani slušaoci hvala za vašu pažnju i topao pozdrav do sledećeg slušanja.

Profesorka Marina Dulović
Narednog ponedjeljka Kotoranima će se obratiti dekanica Fakulteta za turizam i hotelijerstvo Đurđica Perović.