Arhiva

U novom - 4. ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratio umjetnički fotograf Stevan Kordić.

Poštovani slušaoci Radio Kotora,

Zapalili smo juče još jednog krnevala! I tako poslasmo na zasluženo mjesto, makar simbolično, otjelotvorenje svih nevolja, koje su zadesile naš grad tokom prošle godine. Možemo biti mirni, bar nekoliko dana, dok dosije za sljedećeg karnevala ne bude ponovo otvoren. Kako stvari stoje, nećemo dugo čekati.

Pomak naprijed je svakako to što Kotor, konačno, ima novu gradsku upravu. Od izbora je prošlo toliko vremena da smo svi vjerujem i zaboravili kada su bili. Izgubljeno je dosta toga i sada se valja uhvatiti u koštac sa problemima, kojih nije malo. U prvom redu, bar se mani tako čini, jeste onaj koji se odnosi na brisanje Kotora, odnosno zaštićene zone, sa UNESCO-ve Liste svjetske prirodne i kulturne baštine. Na tu prestižnu listu stavio nas je zemljotres iz 1979. godine, prvo kao ugroženu baštinu čovječanstva, a onda 2003. godine, nakon obnove premješteni smo na stvarnu Listu svjetske prirodne kulturne baštine UNESCO-a. Upisani smo kao prirodna i kulturna baština svijeta na osnovu četiri kriterijuma, od kojih ću parafrazirati prvi. U njemu se navodi da "naselja i gradovi u zalivu Boke Kotorske, u svojoj harmoniji sa predjelom, čine istaknutu i opštu vrijednost za čovječanstvo". Tako je bilo 1979. i samo djelimično 2003. godine. Danas, ne treba biti poseban stručnjak iz domena arhitekture, posebno pejzažne arhitekture, niti istoričar umjetnosti pa vidjeti da te harmonije više nema. Ako mene pitate, ona u pojedinim djelovima Zaliva, više ne postoji ni u tragovima. Godine lošeg planiranja i bjesomučne izgradnje ostavile su trag koji je osakatio unutrašnji dio Zaliva. Istina stara zdanja su tu, ali oko njih su se nadvila nova, uglavnom apartmanska, naselja, koja su potpuno izobličila ideju ljepote Boke Kotorske. To nije samo moj sud, i sud bliskih mi ljudi koji se bave zaštitom kulturne baštine, već i sud vjerujem svih nas koji živimo u Opštini Kotor. Da stvar bude još gora, to je i sud UNESCO-a, koji nam je zaprijetio izbacivanjem sa Liste. Kako i zašto smo se našli u ovoj poziciji, biće sigurno prilike da raspravljamo uskoro. Sada je možda najvažnije da se preduzmu neke mjere koje bi preduprijedile brisanje sa Liste i dalja marginalizacija Boke Kotorske i Kotora. Pored državnih institucija, koje su se tako bezuspješno bavile ovim pitanjem, novoj opštinskoj vlasti predstoji teška borba da zadrži status. Nijesam siguran u povoljan ishod, ali svejedno im želim sreću, i njima, a i nama građanima Kotora, u borbi da sačuvamo, što se spasiti može.{mp3}dva/stevan270217{/mp3}

Takva je situacija sa zaštićenom zonom u unutrašnjem dijelu Zaliva. Ni van zaštićene zone nije bolje, ako nije i gore. U Grblju, u kojem živim, trenutno se predviđa izgradnja gradskog bulevara sa 4 trake, širine od 24 do 26 metara. Bulevar bi trebao od proširi postojeći put, prolazeći tako kroz Radanoviće i Lastvu Grbaljsku, a da pri tome za bulevar nije niti metar pristupnih puteva izgrađen. Umjesto da se izgradi brza magistrala sa 4 trake, van Radanovića i Lastve Grbaljske, kako je to predviđeno, i na taj način sačuvaju postojeća naselja insistira se na prolasku 4 trake kroz njih. To nije sve! Plinovod koji treba da se izgradi od dalekog Azerbejdžana, pa sve, čini mi se do Rijeke, predviđen je da kopnom prođe duž Grblja, Krtola i Luštice. Njegova glavna cijev "izranja" u blizini Jaza, pa poljem kroz Lastvu Grbaljsku i kroz Radanoviće nastavlja ka Radovićima i Luštici, da bi blizu Rosa ponovo "zaronila" u more i nastavila dalje kroz Hrvatsku. U širini od 30 + 30 m od plinovoda bilo kakva gradnja nije dozvoljena, a zona koridora plinovoda u kojoj su potrebne dodatne mjere sigurnosti široka je 200 + 200 m. Krtoljani se već bune protiv prolaska plinovoda, a po svemu sudeći će i Grbljani, i Luštičani.

Kako su stvari krenule, ako se izgradi plinovod, ni u Kotoru neće biti sigurno zapaliti krnja. Ostaje nam jedino da ga u more udavimo, ako i tamo, do tada, ne postave 'kakav tumbin.

Pozdrav! Vaš,
Stevan Kordić

U okviru rubrike „Dva minuta", Kotoranima će se naredne sedmice obratiti profesorka klavira Marina Dulović.