Arhiva

Danas se obilježava Svjetski dan socijalne pravde.
Tim povodom prenosimo saopštenje koje nam je proslijeđeno iz Banke hrane.

"U prvom članu Ustava piše da je Crna Gora građanska, demokratska, ekološka i drżava socijalne pravde. Crna Gora je danas školski primjer zemlje socijalne nepravde, koja je postala osnov političkog, ekonomskog sistema i osnovna ideološka matrica odnosa u društvu. Crna Gora je zemlja u kojoj su vlast i privilegije i bogastvo koje vlast donosi onima koji vladaju, vrhunska društvena vrijednost i temelj novog sistema. Nova klasa bogataša uglavnom je nastala privatizacijom države, uništenjem privrede. Razaranje pravnog sistema dovelo je do stvaranja kulture nekažnjivosti za pripadnike nove klase bogataša i vlastodržaca.
Stvorena je država u kojoj jedna pravila važe za usku grupu vladajućih i druga pravila za sve ostale. Kad ljudi nijesu jednaki pred zakonom, kada ne mogu da koriste svoja ustavom garantovana ljudska prava, ako nijesu pripadnici vladajuće elite, onda je to država socijalne nepravde.

Posao, socijalna pomoć, obrazovanje, liječenje, krediti, javne nabavke, plaćanje poreza, sudska zaštita, napredovanje u karijeri, rješavanje stambenog pitanja zavise najčešće od političke podobnosti. Pripadnost političkoj eliti određuje kvalitet života. Vladajuća grupacija, daje sebi pravo da dijeli trinaeste plate, nepovratne stambene kredite, jednokratne pomoći, bonuse, jeftine kredite...sve na teret budžeta, dok se, na drugoj strani ukidaju nadoknade za majke, MOP drži godinama na ponižavajućem nivou od 63 do 126 eura.
Više od polovine zaposlenih (50,26 odsto) u Crnoj Gori prima mjesečne zarade u visini oko 250 eura.
Ako je prema podacima Monstata, procijenjeni broj zaposlenih u Crnoj Gori oko 177.000, onda oko 88.000 zaposlenih prima zaradu oko 250 eura. S obzirom da je zvaničan broj nezaposlenih kod nas oko 50.000 onda se dolazi do zaključka da blizu 138.000 građana Crne Gore živi praktično na granici siromaštva, ne računajući u ovu cifru značajan broj penzionera. Minimalna zarada u Crnoj Gori za ovu godinu iznosi 193 eura, dok je prosječna penzija u Crnoj Gori oko 278 eura. Oko 4500 penzionera prima penziju ispod 100 eura i oni se mogu tretirati kao ekstremno siromašni. Ako tome dodate da 200.000 porodica duguje prosječno po 600 eura za struju i da plate značajno kasne za preko 40.000 radnika i da 100.000 radno sposobnih stanovnika od 18 do 65 godina niti radi, niti je na Birou rada, dolazimo do procjene da je skoro polovina stanovništva ili u zoni siromastva ili vrlo blizu linije apsolutnog siromaštva. Svaki nepredviđeni trošak, neko slavlje ili bolest, školovanje djece, dug za struju, popravka u stanu i ove porodice gura ispod linije siromaštva. Stanje je je sve gore i glavni razlog za povećanje siromaštva su nezaposlenost i niske zarade. Sve je manje posla, a i ti poslovi što se nude ne zahtijevaju nikakvu stručnost ili obrazovanje i jako su malo plaćeni, jer je tražnja za poslovima velika, a ponuda mala. Sindikati, može se reći da ne postoje, jer rezultati njihivog rada se ne vide
(radnici su nezaštićeni), a Vlada i državne institucije štite poslodavce koji uglavnom eksploatišu radnike.
Siromaštvo razara porodice i mi smo iz Banke hrane suočeni sa porodicama samohranih majki, gdje su muževi gubitkom posla ulazili u probleme sa alkoholom, agresivno ponašanje prema ženama i djeci je uslijedilo i raspad porodice je bio neminovan. Samohrane majke sa više djece bez zaposlenja i riješenog stambenog pitanja su jedna od najugroženijih kategorija stanovništva i one bez efikasnije i pravedne podrške države ne mogu izaći iz siromaštva. Naravno, pomoć je potrebna i višečlanim porodicama, porodicama raseljenih lica, porodicama koje imaju članove koje su osobe sa invaliditetom, romskim porodicama.
Siromaštvo onemogućava jednake šanse za obrazovanje djece i dolazi do popuštanja u školi, nekada i do devijantnih ponašanja kakvi su kriminal, droga, prostitucija. Siromaštvo razara društveno tkivo i predstavlja, pored endemske korupcije, najveći problem u Crnoj Gori.