Arhiva

Delegacija Organizacije boraca NOR-a 1941-1945. Kotor položili su danas cvijeće na spomenik CRVENIM MORNARIMA u Škaljarima.
Prisutne je ispred ove organizacije pozdravio Ljubenko Borović koji je u svom obraćanju rekao:
„Danas se navršava 99 godina od pogibije četvorice mornara koje je prijeki vojni sud osudio na smrt i to: František Raša, Jerka Šižgorića, Mata Brničevića i Antona Grabara, i 36 mornara je osuđeno na vremenske kazne.
Ova četvorica streljanih već 99 godina počivaju pod ovom ledenom gromadom koju svake godine na ovaj istorijski dan posjećuju borci oslobodilačkih ratova, njihovi potomci i poštovaoci njihovog herojskog djela, odajući dužno poštovanje njihovoj hrabrosti i njihovim idealima za koje su položili svoje živote.
I danas su se borci, građani Kotora i učenici i studenti pomorske škole sa divljenjem na njihov herojski podvig, poklonili njihovim sjenima i njihovom veličanstvenom podvigu otvarajući vidike ka slobodi i boljem životu.{gallery}aborciljubenko17{/gallery}

Zato koristim ovu priliku da vas u ime boraca i organizacije boraca NOR-a , poštovaoca boraca, njihovih potomaka i onih koji njeguju i čuvaju tekovine NOR-a i revolucije i onih koji su spremni da njeguju i čuvaju rodoljublje, patriotizam i čast Otadzbine, i tradiciju na ovakve istorijske dane i datume, pozdravim i zahvalim što ste se okupili na ovom svetom mjestu.
Naprijed navedena četiri borca su daleke 1918. god. Na današnji dan podigli glas protiv ugnjetavanja tražeći slobodu. Pripremajući se za ustanak mornara Flote Austrougarske monarhije u Boki odlučili su da podignu ustanak prije isplovljenja koje je trebalo da počne 1. februara ispaljivanjem topovskog hica sa admiralskog broda „Sankt Georg" u 12 časova i podizanjem crvenih zastava na svim pobunjeničkim brodovima umjesto državnih. Izabran je Komitet u kome su bila po 2 predstavnika sa svakog pobunjeničkog broda.
Međutim, zbog neiskustva i brzog otkrivanja priprema Ustanak je ugašen 3. februara. U ustanku je učestvovalo 6000 mornara, od kojih je uhapšeno 1200 mornara. Oko 400 mornara je poslato na Italijanski front, 40 je predato prijekom sudu, a ostali su upućeni na redovan sudski postupak.
Prijeki vojni sud je kao što sam već naveo, osudio 36 mornara na vremenske kazne, a četvorica naprijed navedenih, nakon četvorodnevnog suđenja, osudili su na smrt streljanjem.
Ovaj događaj je detaljno opisao prisutni svjedok svih ovih događaja, Don Niko Luković sa Prčanja povodom 40. godišnjice njihove pogibije.
Na streljanju su isticali da su se borili za pravdu protiv imperijalističkog osvajačkog rata koji su povele Austrija i Njemačka.
Željeli su da se sruši monarhija, jer su željeli da se desi ono što se desilo u Rusiji. Tamo je granulo novo sunce koje će ogrijati ne samo Slovene nego i sve narode svijeta, i donijeti im pravdu i mir, uzvikujući da kao mladi ljudi hoće da žive za pravednu stvar, za slobodu i ljudski život svih mornara na brodovima. Vjerovali su da će njihova smrt donijeti bolji život budućem naraštaju, čovečniji postupak sa mornarima.
Prije streljanja držali su se hrabro uzvikujući „Živjela sloboda", „Živjela Rusija". Bez obzira što je ustanak ugušen i što je trajao kratko imao je veliki odjek i značaj u svijetu. Onesposobio je Austrougarsku mornaricu za ma kakvu akciju i označio je početak raspada crno žute monarhije. Bio je to rezultat naprednih ideja i težnji za nacionalnim i socijalnim oslobođenjem.
Iako su mornari bili raznih nacionalnosti, njihov stav i odaziv bio je jedinstven, i ovaj revolucionarni događaj je imao odjeka širom Evrope. Nakon oktobarske revolucije u Rusiji i njene pobjede došlo je do masovnih demonstracija i štrajkova u Beču i Budimpešti te godine. Vijest da se i u Puli bune mornari i spremaju za pobunu našla je plodno tle i kod mornara u Boki. Uvjeren sam da će ovi događaji biti opomena da se sa ponosom i divljenjem sjećamo ovih likova i heroja i ubuduće, i da će ovi mladi ljudi nastaviti da tradicionalno obilježavaju ovaj dan i sa dužnom pažnjom obilježavaju ovaj značajan datum i dive se njihovim podvizima jer njihovo držanje na strelištu je sjajan primjer kako se bori i gine za slobodu.
Vođama i protagonistima ustanka mornara u Boki Kotorskoj februara 1918. god. Františeku Ršu, Jerku Šižgoriću, Matu Brničeviću i Antonu Grabaru, neka je vječna slava i hvala.
„Istog dana povodom 74 godine od strijeljanja rodoljuba kotorske i hercegnovske Opštine građani i borci NOR-a bokeljskih opština u 11 sati položiće cvijeće na spomenik u Lipcima" – stoji u obavještenju.