Arhiva

"Autizam je hronično stanje, a prepoznavanje simptoma, rana dijagnostika i intervenisanje jako su važni kako bi opšta funkcionalnost djeteta kojem je ustanovljen ovaj neurorazvojni poremećaj bila bolja" – kazala je doc. dr Milica Pejović Milovančević, načelnica Klinike za djecu i omladinu Instituta za mentalno zdravlje iz Beograda koja je u pres sali kotorskog Kulturnog centra sinoć održala jako posjećeno predavanje na temu „Autizam-sve što se željeli da pitate".

Simptomi autizma se, prema riječima doktorke Pejović Milovančević, mogu zapaziti u uzrastu od dvanaest do četrnaest mjeseci, a sa dvije godine se mogu još jasnije uočiti. "Analiza video snimaka djece je jedan od načina da se simptomi uoče i prije nego što su to sami roditelji zapazili. Promjene zapravo postoje od početka, međutim u prvim mjesecima se ne uočavaju. Mozak akumulira postojeće promjene. Kada kompenzacija više nije moguća simptomi postaju vidljivi ili mozak više ne može da kompenzuje pa djeluje da se dešava regresija ili dolazi do pogoršanja razvojnih smetnji" – kaže dr Pejović Milovančević.

Ona navodi da se prevalenca odnosno statistika koja govori o broju oboljelih posljednjih godina značajno povećala.{gallery}autizam17{/gallery}

"Ja sam prije osamnaest godina završila specijalizaciju iz dječje psihijatruije i tada učila da se autizam javlja jednom u deset hiljada slučajeva. Sad je drugačije, pa imamo podatak iz 2014. godine da jedno od šezdesetosmoro djece zadovoljava kriterijum za spektar autističih poremećaja, odnosno jedan od četrdesetdva dječaka ima autizam. No, savremena nauka pravi mali otklon od ovakvih procjena, pa izgleda da nije tačno da je manji broj djevojčica nego dječaka koji imaju autizam. Izgleda da je ipak nedovoljno prepoznavanje od strane stručnjaka za simptome koji se javljaju kod djevojčica. Recimo – vrlo često pitamo roditelje da li se vaše dijete igra tako što ponavljajući tu radnju vrti točkić autića ili stalno otvara njegova vrata, a zapravo – djevojčice se zapravo najšečće i ne igraju autićima pa su to više pitanja za dječake. Želim reći da razlog što se pomenuta dijagnoza češće postavlja kod dječaka nego kod djevojčica može biti taj što se nedovoljno tretiraju specifična interesovanja koja djevojčice mogu da razviju" – pojašnjava dr Pejović Milovančević.

Ona navodi da rani znaci autizma kod beba i male djece mogu biti ti što dijete ne pravi kontakt očima, ne odgovara osmjehom na naš osmjeh ili se ne odaziva na poziv ili na poznate zvuke. "Razlozi za konsultaciju sa stručnjakom su i ako dijete ne prati pogledom objekte u pokretu, ne otpozdravlja mahanjem ili ne koristi druge gestove za komunikaciju, ne gleda u pravcu u kojem pokazujete prstom, ne proizvodi zvuke kojima bi privuklo vašu pažnju. Zatim – ako izostaje iniciranje maženja ili izostanak reakcije na maženje, ako ne imitira vaše pokrete i vaš izraz lica, ne pruža rukice da biste ga ponijeli, ne igra se sa drugim ljudima ili ne dijeli zajedničke interese...Ne mora da znači da se, ukoliko postoje neki od ovih simptoma radi o autizmu ali svakako treba konsultovati ljekara" – savjetuje doktorka. Govoreći o simptomima, dodaje i da se dešava da kod neke od ove djece, nakon što počinju jasno da izgovaraju određene riječi – u uzrastu od nekih godinu i po govor regresira. "Djeca nekad koriste takozvane neologizme odnosno riječi koje nemaju jasno značenje, a pritom samo roditelji znaju na što je izgovarajući ih mališan mislio. Zatim se dešava i da mehanički ponavljaju neke riječi, a tipično je i da nemaju interesovanje za komunikacijom pa ni ono sa vršnjacima. Nerijetko odgovaraju na pitanja ali ih sami i ne postavljaju" – kaže dr Pejović Milovančević.

Kako se čulo, faktori za nastanak autizma mogu biti brojni, ali još uvijek nisu u potpunosti utvrđeni razlozi zbog kojih nastaje. " Pominje se genetika ali se takođe vrlo često pominju i takozvani sredinski faktori koji su doprinijeli da se kod djeteta sa genetskom predispozicijom javi autizam. U faktore rizika spada i starost roditelja pa se tako pokazalo da su djeca sa razvojnim smetnjama nerijetko ona čiji su očevi starije osobe. Rizik je i prijevremeni porođaj, uzimanje antidepresiva te uzimanje određenih ljekova tokom trudnoće , ali i aerodzagađenje odnosno boravak trudnice u sredinima u kojima dominiraju toksične supstance ili na onim područjima u kojima može doći do udisanja pesticida kojima se recimo prskaju polja na kojima se uzgaja voće. Dakle, ne govorim o tome da će svako dijete rođeno pod pomenutim uslovima oboljeti od autizma, već samo da su u pitanju faktori rizika " – kaže dr Pejović Milovančević.

Pričajuči o intelektualnim smetnjama, doktorka navodi da oko sedamdeset odsto djece koja imaju autizam istovremeno imaju i niže intelektualne kapacitete. "Obično su značajno niže verbalne nego neverbalne sposobnosti. Takođe, oko dvadesetpet odsto njih ima izolovane vještine i takozvana ostrvca sposobnosti, a oko pet odsto izolovane i iznenađujuće talente i sposobnosti poput dara za lijepim slikanjem, pjevanjem i slično" – navodi dr Pejović Milovančević.

Ona ističe da vakcinacija MMR vakcionom nema nikakve veze sa pojavom simptoma autizma. " Imamo primjer Japana gdje je u određenom periodu obustavljena ova vakcinacija , a u istom vremenskom intervalu broj oboljelih od autizma opet je bio u povećanju. Zna se zbog čega se odlaže vakcinacija, to su opet neki drugi razlozi. Ističem da je autizam hronično stanje ali i da ima ima osoba koje imaju autizam ali mogu da postignu značajnu funkcionalnost" – kaže doktorka.

Navodi da su dijagnostički kriterijumi prošireni, da su instrumenti procjene značajno napredovali te da se slučajevi autizma brže prepoznaju. " Veoma je važno da službe koje se bave ovom problematikom budu razvijene . U Srbiji recimo na sedam miliona stanovnika, a dvedesetpet odsto populacije je ispod osamnaest godina - mi imamo četrdeset stručnjaka koji se bave dječjom adolescentnom psihijatrijom, od toga je nas dvadesttroje koji se bavimo samo djecom. Kada je u pitanju Crna Gora do prošle godine niste imali dječjeg psihijatra, ali sada već imate jednog. No, pošto su odobrene specijalizacije, za četiri godine imaćete njih pet. Samo proširenje dijagnostičkih kriterijama, razvoj instrumenata procjene koji su napredovali su jako važni. Postoje instrumenti koji se odnose na recimo - dijagnostički intervju sa roditeljima na osnovu kojeg se donose određeni zaključci, zatim postoji nekih desetak modula u okviru kojih sa djetetom prolazite kroz precizne interakcije, zadajući mu zadatke, pratite da li je zainteresovano, da li i kako reaguje i svaki taj pogled i pokret se kodira, prati i snima pa se donose zaključci" – priča doktorka.

U našoj sredini nedostaju kvalifikovani i organizovani dnevni centri na čemu će se, kako se čulo na predavanju, u narednom periodu raditi. " Vrlo važno je dati podršku porodicama u kojima odrasta dijete koje ima autizam. Potrebno je da roditelji vode računa i o ostaloj djeci iz porodice, a sve je vrlo teško uskladiti i postići. Neophodno je da sistem, gradske i državne službe i institucije pronađu način da olakšaju svakodnevnicu roditeljima koji praktično čitavog života na specifičan način moraju brinutu o djetetu koje ima autizam. Zato bi veći broj dnevnhi centara i timoai stručnjaka koji bi u njima radili učinili lakšim i kvalitetnijim život cijelim porodicama koje se susrijeću sa ovim problemom. Podsjetiću da je u pitanju dugotrajni stres, značajna su finansijska ulaganja ovih porodica, česti su raznorazni pritisci, a nerijetko i brakovi usljed svega pucaju. Takođe, obrazovni sistem kod nas treba prilagoditi ovoj djeci kao što je to slučaj u nekim razvijenim evropskim i svjetskim državama. Na taj način bismo itekako olakšali život djeci i njihovim porodicama. Daću za primjer jednu američku školu u kojoj je u razredu dvadesetpetoro djece među kojima je sedmoro sa određenim razvojnim smetnjama, a pored učiteljice sa njima radi i pet stručnih asistenata " – kaže doktorka.

Ona zaključuje da je veoma važno ujednačavanje procjene razvojnih potreba djeteta. " Važno je kreirati nacionalne smjernice za dijagnostiku i terapiju, a pored ostalog i sprovesti edukaciju primarne zdravstvene zaštite za rano prepoznavanje znakova te unaprijediti rad postojećih razvojnih savjetovališta" – zaključila je dr Pejović Milovančević.

Na pitanja zainteresovanih koja su se, pored ostalog, odnosila i na uvijek među roditeljima aktuelnu temu vakcinacije MMR vakcinom odgovarali su epidemiolog sa Instituta za javno zdravlje Crne Gore dr Dragan Laušević i pedijatrica kotorskog Doma zdravlja dr Vesna Mačić.

Organizatori tribine su bili Javna ustanova Kulturni centar „Nikola Đurković" Kotor u saradnji sa Javnom zdravstvenom ustanovom Dom zdravlja Kotor i Institutom za javno zdravlje Crne Gore.