Arhiva

 

„Penzionerima ILK se danas u pomenutu svrhu odbija od penzija, a zaposlenim uzima od plata. Onima koji su bili bez posla čekalo se da se zaposle, a zatim da im preko banaka stignu obustave. Ne znam kako su uradili sa radnicima koji su u međuvremenu umrli“, kaže Dašić za Radio Kotor.

 

Na pitanje da li će radnici pravdu možda tražiti pred međunarodnim sudovima, kaže da takvu informaciju nema i da je lično razočaran kada je riječe o domaćem sudstvu.

„Od cijele ove priče ja ne očekujem niša jer smatrama da je sudstvo zarobljeno i da na pravdu ne može da se računa sa Vladom kakva jeste,  pošto vidim da su u krizi pa i na gorivo i struju uzimaju da pokrpe neke njihove rupe. U državi koja bi brinula o radnicima očekivao bih da nam se isplate otpremnine po rješenju Osnovnog suda u Kotoru”, kaže Dašić i dodaje da je za sve što je preduzeo morao da plati sudske troškove. “Zaključak je da je bolje ćutati dok je ovakve vlasti. Za sada nemam saznanja da će se neko od radnika obratiti međunarodnom sudu, ali ni to nije isključeno“, dodaje Dašić.

 

Pojašnjavajući situaciju u koju su dospjeli radnici ILK-a podsjeća da je u rješenju Osnovnog suda u Kotoru bilo navedeno tačno koliko kome treba isplatiti u odnosu na godine staža. „Međutim, kako je tu bio uključen i Japanac, predstavnik Daido Metala, on je pošao u Vladu i Vlada je to riješila. Interesantno je da je postupak protiv Vlade Crne Gore i Daida koji je vodio Opsnovni sud u Kotoru trajao  preko pet godina. Presuda je donesena u našu korist, ali kao  obveznik za isplaćivanje otpremnine nevaden je Daido Metal. Za dva mjeseca zatim i Viši i Vrhovni sud poništavaju rješenje Osnovnog suda u Kotoru i donose rješenje da mi platimo oko 110.000 EUR sudskih troškova. Po mom mišljenju to je bilo namješteno i mi te sudske troškove plaćamo i dan danas“, kaže Dašić.

 

Podsjeća i na period kada je osim Daida u vrijeme privatizacije ILK imala i ponudu Glikoa - njemačke kompanije koja pored prerade sirovina proizvodi i mašine i ležajeve. 

„Predstavnik je bio  tri mjeseca u fabrici. Bili su zainteresovani za ILK, ali izgleda da sa njihove strane nije bilo ništa „ispod trpeze“ i odlučeno je da se proda Japancima. Inače, pregovarač iz Glikoa je tražio mišljenje sindikata. Ja sam ga pitao što bi bilo sa radnicima u slučaju privatizcije. On mi je rekao da će svi ostati na poslu i da niko neće biti izbačen. Međutim to se nije svijedjelo rukovodstvu ni pregvoračima iz republike, tako da su se odlučili za Daido“, kaže Dašić. Ističe i da radnici ugovor o kupoproidaji nikada nisu dobili.

„Na pitanje što je sa viškom radnika, rečeno nam je: „mi smo isplatili svaki cent za fabriku po ugovoru, a gdje su vaše pare pitajte vašu Vladu, a ne nas. Tu je rečeno sve i ja njima vjerujem. Kada je uveden stečaj i kada je fabrika odlučila da se proda Japancima, oko 230 radnika je dobilo rješenja o tehnološkom višku. Rečeno nam je tada od strane ruklovodstva fabrike da ta rješenja ponesemo u Ministarstvo finasija u Podgricu i da će nam biti isplaćena otpremnina. Mi smo išli i nosili ta rješanja svi pojedinačno u Podgoricu i bili smo dočekani kulturno. Ali, kako tada tako i danas. Ništa od isplate“, kazao je Dašić.

 

Godine 2013. pokrenute je sudski postupak protiv Vlade Crne Gore, ali i Daido metala. „Po mom mišljenju, kada je riječ o ovoj kompaniji, to je bila greška. Daido, iako sam i ja oštećen, nama nije dužan ništa nego Vlada. Japanac nema ništa sa nama“, kaže Dašić. 

 

Podsjeća i na donošenje  rješenja o uvođenju stečajnog postupka i privatizaciju. „Privredni sud Crne Gore je na žalost i laičke i stručne javnosti, prikazao u tom rješenju da je predsjednik sindikata, koji je tada po nagovoru generalnog direktora izabran, pošto su u mene sumnjali da neću da dam takvu izjavu, prihvatio  kao uslov da se radnici odriču svojih osam zaostalih zarada. Svakako da je to „nonsens“ je se neko ne može odreći moje ili plate ostalih radnika. To ne može ni sindikat ni bilo ko drugi, ali to je bilo u tom rješenju“, kazao je Dašić.

 

Na pitanje kako u Privrednom sudu na tako nešto nisu posumnjali, Dašić odgovara da je „vjerovatno neko meritoran iz Vlade naložio kako se sve moralo uraditi“. 

 

„I na skupštini akcionara bilo je takvih predloga. Izrekao ga je taj isti predsjednik sindikata. Na taj njegov predlog ja sam postavio pitanje kako on može da se odriče moje plate. Na tome smo i ostali. Privredni sud je zatim uvažio njegovu izjavu i unio je kao jedan od argumenata da se uvede stečajni postupak u ILK“, kazao je Dašić.

 

Po njegovoj procjeni, pomenute plate su kasnije obezvrijeđene, i svedene u odnosu na današnje vrijednosti na oko 500 EUR po radniku u ukupnom iznosu za isplatu.