Arhiva

U ciklusu kolumni „Dva minuta", koje se emituju ponedjeljkom od 9 i 30 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45, Kotoranima se ove sedmice obratila arhivistkinja u penziji Anita Mažibradić.

Poštovani sugrađani i sugrađanke,
Čast mi je što se mogu ponovo obratiti svima vama sa kojima dijelim ljubav prema ovome Gradu i Zalivu.
Praistorijski simbol pomorske aktivnosti koja će milenijumima kasnije Kotoranima život značiti je ona lađa sa dva jarbola, konopima i raširenim jedrima u prastaroj kompoziciji na stijeni u Lipcima kod Risna; kao što je to i poznata legenda o grčkoj vili Alkimi koja u kamenim vratima Pestingrada, zlokobno nadvijenog vrha planine nad Kotorom, čeka da se samo u određeno vrijeme pojavi mjesečev srp, pa da se na toj lađi od zlata proveze po moru.
Pjesnik Frano Alfirević je zapisao: ,,Krajevi kao i bića imaju dušu." Duša ovoga našega kraja je more i plovidba koju ovdašnje stanovništvo nosi u venama od praistorije do današnjih dana. Stanovnici obala ovoga Zaliva ispisali su najljepše stranice svoje duge istorije u pomorstvu koje je obilježilo njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost na različite načine. Njihovo polje bilo je more, a plovidba glavni izvor privrede od najstarijih vremena; more je bilo izvor života i stvaranja, ali i nepresušne tuge u vjekovnoj borbi s talasima.{mp3}dva/anita3001172{/mp3}

Otisnuvši se prije mnogo vjekova iz Zaliva svojim brodovima ka dalekim obalama i lukama radi trgovine, oplemenili su svoju škrtu zemlju divnim spomenicima materijalne i nematerijalne kulture koji nam služe za ponos. Ponosimo se monumentalnom ostavštinom naših pomoraca, ovjenčanih slavom, često gubeći iz vida mnoge i raznovrsne opasnosti kojima su bili izloženi u surovim vremenima, posebno u XVI i XVII vijeku. Bez obzira na mijene koje je kotorsko pomorstvo tokom XIX vijeka pretrpjelo, a krajem vijeka bokeljski jedrenjaci doživjeli svoju labudovu pjesmu, opstali su bokeljski pomorci.
Današnji simbol kotorskog pomorstva je Bokeljska mornarica, memorijalna organizacija, koja je u svom začetku bila odbrambenog karaktera. Naime, bez postojanja jedne stalne mornaričke organizacije, u jednom dokumentu iz 1155. godine nije se moglo govoriti o nabavci dvije kotorske galije i njihovom opremanju u smislu pomorsko-odbrambenih snaga Kotora. Godine 1353. kotorska mornarica prerasla je u Bratovštinu kotorskih pomoraca, cehovsku organizaciju humanitarnog tipa, čiji je najstariji sačuvani statut iz 1463. godine. Priča o kotorskim mornarima počinje još 809. godine kada su svojim brodovima dopremili mošti sv. Tripuna iz luke Rose u Kotor. Svom patronu i zaštitniku Kotora posvetili su 1166.godine monumentalnu katedralu, podignutu na mjestu starije crkve. Podaci o prvom poznatom lučkom kapetanu sa titulom admirala pominje se 1440. godine. Postojeća brodogradilišta u Kotoru i Perastu u XIV vijeku trajno su doprinijela jačanju pomorske tradicije Kotorana i svih Bokelja, stvarane u svrhu razvoja pomorske privrede. Kotor je tada bio najznačajnija izvozna i uvozna luka na Primorju, sa 23 jedrenjaka u toku samo 11 godina. Pomorska aktivnost bila je živa i u kasnijim epohama, pa sve do ove današnje. Venecija je, za svojih skoro 400 godina u Boki podsticala razvoj kotorskog pomorstva i za svoj račun: u smislu brzog prenosa državne pošte Kotor-Venecija, transporta robe i ljudstva, a najviše u smislu angažmana naših pomoraca u Kiparskom, Kandijskom i Morejskom ratu i sukoba sa tripolitanskim piratima i drugim gusarima. Za hrabrost i zasluge na moru, strane vlasti su naše pomorce nagrađivali privilegijama, zlatnim medaljama, titulama kneževa i vitezova. Zahvaljujući mnogim podvizima naših pomoraca stvorene su jake pomorske opštine Perast, Prčanj, Dobrota... Knjige privilegija i dukali iz Venecije danas se čuvaju na ponos Kotora i njemu danas pripadajućih primorskih naselja. Osnivanje Pomorske škole u Kotoru 1849. godine može se povezati i za rad pomorskog pedagoga kapetana Marka Martinovića iz Perasta koji je odlukom Mletačkog senata na obuku dobio sedamnaest ruskih boljara. Uz uzdizanje kroz pomorsko preduzetništvo, pak, uz razne oblike originalnog udruživanja rada i kapitala, kroz trgovinske organizacije, institucije pomorskog osiguranja itd., bokeljski pomorci ostavili su monumentalnu baštinu. I pored svih nevolja koje su ga pratile, kotorsko pomorstvo nije posustalo sve do pada Venecije kada je u Boki bilo 300 brodova. Po dolasku Napoleonovih trupa u Boku 1807. brodovi su propadali u lukama ili služili samo za za vojne potrebe francuskih vlasti. A živjeti se moralo. Škrta zemlja je ovdašnje ljude uputila na morska prostranstva - na plovidbu, taj ,,kruh sa devet kora". ,,Zrno žita, kap ulja, šaka zelja i gutljaj vina iz okamenjenog vrta....vazda svega malo...ono malo zemlje u baštini našlo se u zagrljaju kamena" škrto izrečene ali ekspresivne riječi našega Maša Čekića obilježile su kraj XIX i početak XX vijeka. Slijedi neizrecivo tužan odlazak naših ljudi u Južnu i Sjevernu Ameriku- put bez povratka, kao i surovo težak i žalostan onaj prema Turskoj i Suecu.
Donekle oporavljeno tokom druge polovine XIX vijeka, kotorsko brodovlje na jedra najzad je doživjelo je svoju ,,labudovu pjesmu" pojavom parnih brodova. Putnički brodovi Austrijskog Lloyda a kasnije i drugih brodskih agencija, uplovljavaju u kotorsku luku još prije Velikog rata. Veliki broj sposobnih bokeljskih pomoraca našlo je uhljebljenje u Lloydu.

Boka je imala svoje luke za civilne i vojne potrebe.Gdje su luke tu su i lučke kapetanije i pri njima carinarnice. Lučka kapetanija Rose pominje se od 1808, Lučka kapetanija Meljine – Kotor od 1852, Lučka kapetanija II reda Kotor od 1876. I druge lučke ispostave kao Tivat, na primjer, od 1894.godine. Od tada do Drugog svjetskog rata osnivaju se parobrodarska društva: Bokeška plovidba, Društvo Tripković, Brodovlasničko preduzeće kap. Luka Milošević, u Tivtu Slobodna Bokeljska plovidba; zatim kotorsko akcijsko društvo Boka, od 1934. Zetska plovidba. Nakon Drugog svjetskog rata, 1953. godine u Kotoru se formira Udruženje pomoraca koje kao svoj zadatak proučava mogućnosti osnivanja jednog novog pomorsko-brodarskog preduzeća za prekookeansku plovidbu, a u smislu preporoda bokeljskog pomorstva. Jugoslovenska oceanska plovidba – Jugooceanija osnovana je 1954, a slijedeće godine već je raspolagala sa 6 parnih brodova. Godine 1964. uselila se u svoju novoizgrađenu poslovnu zgradu koja je vrijedno djelo arhitekture XX vijeka. Tada grad Kotor imponuje na mapama trgovačke flotile, koja ubrzo broji 26 brodova. Kotorski pomorci plove od Dalekog istoka do Južne i Sjeverne Amerike; to su godine optimizma i velikih obećanja. Dostigavši godine 1969. kao svoj bruto-produkt impozantan iznos od 20,9 milijardi starih dinara, Jugooceanija je predstavljala jedno od najvećih preduzeća u Jugoslaviji i raspolagala brojnom flotom novih i savremeno opremljenih brodova koji su bili garancija poslovne stabilnosti, brzine i kvalitete usluga. Te iste godine veselila nas je jedna obavijest koja je glasila: ,,Ne bi, dakle, trebalo više sumnjati da će Jugooceanija zaista biti inicijator i glavni nosilac obnovljenog lokalnog pomorskog saobraćaja kroz Boku." Brodovi Jugooceanije danas su samo na fotografijama ili, eventualno, ploveće makete u Bokeljskoj noći. Jedne takve noći u XXI vijeku niz fasadu lijepe ali, inače, mračne zgrade spuštao se svijetleći slap i ,,poveo" me u mladost: na mali, ali lijepi bijeli brod ,,Lovran", pun putnika, veselih gimnaziajalaca i nautikaša iz cijele Boke koji su se školovali u Kotoru. Već krajem 1957. samo nama, putujućim đacima, bila je poklonjena ,,Barbara"- đački brod, nekada sagrađen u Holandiji, koji nam je te i slijedećih godina uz čitanje one Preverove Barbare darivao bezbrižnost, ljubav, ali i želju za učenjem i čitanjem...znate već ono: ,,/Sjećaš li se Barbara/ I ne zaboravi nikad/Tu kišu tako blagu i tako srećnu/ Na tvome licu srećnom/ Nad tim gradom srećnim/ Tu kišu nad morem/ Nad arsenalom/ Nad brodom (kotorskim)..."
Pomorstvo i brodovi i sve što je vezano uz to, za Kotor je značilo sve pa i sam život. Nameće se pitanje: da li su ljudi na ovom prostoru ostavili Kotor za sobom, ili je sam Kotor kao grad, kao biće, svojim objektivnim potencijalima prevazišao nas, koji ga ne možemo doseći. Ne bih znala da odgovorim na ovo pitanje.
Srdačan pozdrav,
Anita Mažibradić
Naredne sedmice u okviru rubrike "Dva minuta" Kotoranima će se obratiti najtrofejniji crnogorski sportista Mirko Vičević.