Arhiva

U četvrtom ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9 i 30 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila dekanica kotorskog Fakulteta za turizam i hotelijerstvo Đurđica Perović.

Poštovani slušaoci Radio Kotora, dobar dan, 

Danas ću o nečemu što je prisutno u svim životnim situacijama, a ima veze sa stavom, osjećajem za mjeru, sa čojstvom i junaštvom. Riječ je o prejakoj riječi. Branko Miljković je napisao „Ubi me prejaka rijeć".  A riječ je dar, a ne puki zvuk u prostoru i vremenu. Energija kojom stvaramo čaroliju ili povređujemo ljude oko nas. Crnogorska tradicija baštini onu neponovljivu, Marka Miljanova : „Junaštvo je kad sebe branim od drugoga, a čojstvo kad drugoga branim od sebe". Imati stav je nešto o čemu ne bi trebalo polemisati. Riječ je o sopstvenom kodeksu, koji imamo ili ne. I ne mora nužno biti društveno prihvatljiv. Važno je da korespondira sa nama, da vjerujemo u njega i da njime ne ugrožavamo druge. Podložan je promjenama, u dijelu koji se tiče spoznaje, samospoznaje i rasta, jer se pametan ćovjek mijenja, Trebalo bi uvijek na bolje. Mijenja se ne zato što drugi kazu da tako treba, da je to opšteprihvaćeni model ponašanja, već zbog dubokog ličnog osjećaja. Za tu vrstu intervencije nad samim sobom potrebne je koordinacija nekih organa, mozga, srca, ali i hrabrosti da stanemo na crtu, kako pred svojim
stavovima, preispitujući ih , tako i pred drugima . {mp3}dva/djurdica23012017{/mp3}

Naravno bez buke kojakontaminira i ako je nevjerovatna hrana za ego. Znate to je ono naše umišljeno,prepotentno drugo ja koje nas obuzme i natjera da rasipamo riječi, ne slušajući sebe, ne mareći za njihovu snagu. Možemo zar ne? Takva su vremena. Demokratija nam daje za pravo da kazemo, pišemo i bavimo se i onim što se tiče krajnje ličnog i budemo u namanju ruku nepristojno idiskretni. Valjda kada je fokus na lično prejaka riječ baš zagrmi. Pitate se zašto ja sa Vama dijelim mišljenje o stavu. Da li to ima direktne veze sa mojom profesijom? Koncept kolumni i jeste zamišljen kao pogled iz ugla profesije, Mislim da naročito ima. Pored porodice, misija obrazovnih institucija na svim nivoima je podrška mladom čovjeku da izgradi svoj stav, poštujući onu Marka Miljanova, i imajući na umu snagu izgovorene riječi. To nikako ne znači bučno kritizerstvo, bez argumentacije i apriori kritički stav. Od buke se i ne čujemo, ego raste, a osječaj za mjeru se gubi. Stav je dodatna hipoteka koju nosite baveći se profesurom. Stalno ste na ispitu, pa je odgovornost time veća. A moj stav je da čime god se bavili, koje god obrazovanje imali, ono je samo formalna ulaznica za posao kojim zelite da se bavite, ali nemanje stava svaku nadgradnju obesmišljava. Obrazovanje je dostižno, u skladu sa našim ambicijama, ali je i dostižno imati svoj kodeks, biti fin, aktivirati, ako već nijesmo receptore za lijepo, kao i sposobnost sa saslušamo i uvažimo tuđe argumente. Ako bi sa pozicija nauke pokušali da razumijemo religiju i sve ono što ne znamo, mislim da Teslino tumačenje harmonije, jezgra iz kojeg dobijamo snagu i nadanuće, može da nas za trenutak natjera na razmišljanje. „Ja nisam prodro u tajnu tog jezgra, ali znam da postoji i kad hoću da mu dam materijalni atribut, onda mislim da je to svjetlost, a kad pokušam da ga shvatim duhovno, onda je to ljepota i samilost,"

Na kraju, malo više svjetlosti, više ljubavi. Tišina govori sa hiljadu rijeći. A imati stav je, ipak velika stvar koja znači razliku.
Dragi slušaoci, zelim Vam lijepe misli i prijatan dan.
Srdaćno Vas pozdravlja Đurđica Perović.

Naredne sedmice u okviru rubrike "Dva minuta" Kotoranima će se obratiti arhivistkinja u penziji Anita Mažibradić.