Arhiva

U kolumni „Dva minuta", koju se u okviru programa Radio Kotora emitujemo ponedjeljkom od 9 i 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratio umjetnički fotograf Stevan Kordić.

Poštovani slušaoci Radio Kotora,
Ovo je moja prva kolumna u 2017. godini, i pošto smo još u periodu božićnih i novogodišnjih praznika želim vam prvo sretan Božić i Novu godinu! Najviše od svega želim vam dobrog zdravlja, misleći posebno na malu Anđelu Petrović i sve one kojima je zdravlje ugroženo.

Moj prethodnik, gospodin Igor Brkanović, imao je prvu kolumnu za Radio Kotor ove, 2017. godine. U njoj se osvrnuo na ono što nam se dešavalo u 2016. godine, tako da ja mogu da nastavim sa onim što očekujem u 2017. godini. Ovog puta ću možda biti malo ličan, nadam se da mi neće biti zamjereno.

{mp3}dva/stevankordic0117{/mp3}

Tokom januara očekuje se završetak remonta š/b Jadran, koji je započeo 2013. godine. Remonti uvijek traju duže nego li je to predviđeno, tako je bilo i ovoga puta. Brodogradilište u Bijeloj, u kojem je vršen remont, bankrotiralo je tokom radova na š/b Jadran, što je imalo za posljedicu odlaganje završetka remonta, čak i neizvjesnost oko samog završetka remonta. Uz ogromno zalaganje Mornarice Vojske Crne Gore, a posebno posade š/b Jadran, remont se privodi kraju tokom ovog mjeseca.
Završetak remonta š/b Jadran značiće i moj ponovni susret sa njim. Tome se radujem, kao neko ko radi na Pomorskom fakultetu Kotor i naravno tome se radujem kao fotograf! Praktična obuka naših studenata na ovom brodu, predstavlja veoma značaju kariku u obrazovanju pomoraca. Brod na koji se po prvi put stvarno zaplovi, voli se i pamti! Na njemu se konačno primjenjuje ono što se učilo u učionici i stiču prva prava iskustva života na brodu i moru. Ta će iskustva naši studenti dalje izgrađivati tokom svog pomorskog života, ali sam početak na š/b Jadran uvijek će ih vezivati za taj brod, svoje kolege studente i profesore, posadu broda i mjesta koje su posjetili. Veze koje ostaju za cijeli život!
I sam osjećam snažnu vezu sa š/b Jadran, iako nijesam po profesiji pomorac. Taj brod mi je pružio priliku da napravim neke od svojih najljepših fotografija, ali našto sam mu najviše zahvalan je jedan poseban osjećaj slobode koju mi daje. U trenutku kada se na partenzi oslobode cime, simbolično nestaje svijet kopna i ulazi se u svjet mora, koji se svodi na brod, posadu, more i nebo nad vama. I koliko god to možda čudno zvučalo, taj svijet mora, u svoj svojoj jednostavnosti i sa svim opasnostima kojim je ispunjen, daje mi osjećaj slobode kakav ne doživljavam na kopnu. To što ste fizički ograničeni na prostor broda, socijalno na posadu koja je sa vama i što svi skupa možete biti izloženi ne malim iskušenjima i nevoljama, ne umanjuje osjećaj slobode koji se na brodu osjeća. Možda zato što je svjet kopna tako usložen političkim, ekonomskim, državnim, vjerskim, porodičnim i inim uslovima, za razliku od svjeta mora u kojem grupa ljudi na brodu pokušava da stigne iz jedne u drugu luku. Upravo ta jednostavnost zadatka, koji vam se postavlja, daje osjećaj slobode i briše razlike među ljudima, one koje nas neizbježno prate sa kopna. Sloboda koju nam tako pruža svijet mora, jeste privremena, traje koliko viaggio, ali zar nije svaka druga sloboda samo privremena? I to je razlog, bar za mene, zbog čega: "Navigare necesse est!".
U ovom hladnim januarskim danima čekam i spremam se da ovoga proljeća zaplovim sa svojim studentima, kolegama i posadom š/b Jadran, i da nas naš dragi brod odvede do neke mirne luke - tamo i nazad. Jedna od želja za 2017. godinu.
Pozdrav! Vaš,
Stevan Kordić
U okviru rubrike „Dva minuta" Kotoranima će se naredne sedmice obratiti profesorka klavira Marina Dulović.