Arhiva

U četvrtom ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila naučna saradnica Instituta za biologiju mora dr Vesna Mačić.

Dragi sugrađani,
vjerujem da su do sada već svi primijetili stabla palmi s potkresanim krošnjama. Tužno ih je vidjeti onako ogoljele i s malim šansama da se oporave, ali do sada smo već naučili da je to posledica širenja unešene i invazivne vrste insekta, tzv. crvenog palminog surlaša. Kada kažemo „unešena vrsta" to znači da ta vrsta prirodno ne naseljava određeni ekosistem i da je u njega dospjela namjernim ili slučajnim unošenjem. S obzirom na to da je intenzitet transporta i ljudi i različitih roba sve veći time se povećava i broj različitih organizama koji su namjerno ili slučajno unešeni u područja u kojima te vrste prirodno ne žive. Većina organizama koji se transportuju ne mogu da se prilagode uslovima nove životne sredine i ugibaju ili tokom samog transporta ili neposredno po dolasku u novu sredinu. Međutim, jedan dio tih organizama uspijeva da preživi, da se adaptira na nove uslove i da se asimilira u autohtone ekosisteme. S obzirom da ovi, novo pridošli (ili alohtoni) organizmi u novoj sredini nemaju prirodnog neprijatelja njihove populacije nekada ubrzano rastu i negativno utiču na biološku raznovrsnost, a mogu da izazovu ne samo ekološku, već i ekonomsku štetu i da negativno utiču na zdravlje ljudi. Iz tog razloga zabranjeno je namjerno transportovanje invazivnih vrsta, a njihova kontrola i smanjenje uticaja na autohtone vrste je jedan od najvećih izazova zaštite prirode. Iz tog razloga adekvatan monitoring, rano otkrivanje prisutnosti invazivnih vrsta i hitne mjere kontrole širenja i uklanjanja tih vrsta su najčešće jedine djelotvorne mjere u borbi protiv invazivnih vrsta. {mp3}dva/dvaminutavesne261216{/mp3}

Pitanje je da li smo u smislu prevencije uradili blagovremeno ono što je trebalo, ali svjedoci smo da nadležne službe sada pokušavaju da adekvatnim tretiranjem preostalih stabala spasu što se spasiti može. Čujemo da se na regionalnom nivou razmatra i nabavka opreme koja bi uspješnije uništavala ovu štetočinu, ali kao i za mnoge druge stvari kada smo u situaciji ekonomske krize i rekla bih nekih još urgentnijih potreba, nije baš lako izdvojiti veću svotu novca za očuvanje prirodne ravnoteže.
Iako biolozi stalno upozoravaju da je očuvanje prirodne ravnoteže mnogo jeftinije od suočavanja sa posledicama remećenja te ravnoteže, to je naravno mnogo lakše reći nego sprovesti u djelo. Jasno je i da je očuvanje akvatičnih ekosistema u tom smislu mnogo kompleksnije i zahtjevnije. Činjenica da u moru nema fizičkih barijera, da se hemikalijama ne mogu tretirati pojedinačni organizmi i da je fizičko odstranjivanje pojedinih organizama iz mora veoma zahtjevan, skup i najčešće neuspješan poduhvat, doprinosi tome da je problem invazivnih vrsta u Sredozemnom moru svrstan među četiri najveća problema, i to uz prelov ribljih resursa, zagađenje mora i unuštavanje staništa.
Ipak, da stvar nije baš uvijek u potpunosti negativna, govori nam prisustvo invazivne vrste plave krabe (tj. raka latinskog naziva Callinectes sapidus). Ova vrsta potiče iz Atlantskog okeana i u Sredozemlje je dospjela vjerovatno balastnim vodama, a onda se dodatno širi morskim strujama i aktivnim plivanjem. Brzo se razmnožava i naseljava brakične vode pa je sada veoma brojna u okolini ulcinjske solane i na Solilima kod Tivta. Ono što je dobro u ovom slučaju to je činjenica da je plava kraba jestiva vrsta, te na taj način predstavlja novu vrstu koja može donijeti ekonomsku dobit. Osim ove vrste, u našem moru ima i nekoliko novih vrsta riba koje su jestive, ali ima i nekih koje su otrovne, pa treba povesti dodatnu brigu prilikom ulova vrsta koje vam od ranije nisu poznate. Treba napomenuti i da pogotovo u južnom dijelu Sredozemlja gdje zbog klimatskih promjena i povećane temperature mora neke od autohtonih vrsta više ne mogu da opstaju, ekološku nišu zauzimaju unešene subtropske vrste. Da li je to adekvatna zamjena za funkcionalnost ekosistema ili nije vrijeme će pokazati, ali najčešće su te promjene mnogo intenzivnije i brže od onoga što prirodni ekositemi mogu da prihvate i da se adekvatno adaptiraju. Iz tih razloga i na osnovu dosadašnjih saznanja može se samo ponoviti preporuka da je najbolje raditi na prevenciji unosa alohtonih vrsta, monitoringu i očuvanju prirodne ravnoteže.
Na kraju, dozvolite mi da vam poželim uravnoteženu Novu godinu, punu dobrog zdravlja, sreće i uspjeha, a svima koji slave i srećne Božićne praznike.
Vesna Mačić

Narednog ponedjeljka 14. novembra Kotoranima će se obratiti ekonomista Igor Brkanović.