Arhiva

Nakon svog prvog romana "Bokeljske bure, juga i bonace" objaviljenog 2012. godine, naša sugrađanka Radojka Abramović sinoć je u crkvi Svetog Pavla predstavila i drugi pod nazivom „Vjekovi prolaze, a duše pričaju".

„Radojka nas je vratila u vjekove minulih epoha. Vratila nas je u 15. vijek. Pisati jednu knjigu nije baš lako, ali ona to zna i umije. Pored toga što je istoričar umjetnosti i muzejski savjetnik i pored obaveza druge vrste, napravila je nešto što je za poštovanje i za pamćenje", kazala je u pozdravnoj riječi direktorica Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, mr Mileva Pejaković Vujošević.{gallery}radojkaabramovic{/gallery} 

Profesorica književnosti i bibliotekarka Smiljana Radusinović kazala je da je za pisanje ovakvog romana, osim talenta i snažne volje, potrebna i velika hrabrost. „Književnica se hrabro upustila u imaginaciju i vratila nas u XV v. što nije nimalo lako, pritom polazeći od činjenice da su ljudske patnje i radosti bile iste i slične tada i sad. Kotor kao grad koji uvjek iznova inspiriše, kao grad u kome se radnja odvija, autentičan jezik uz upotrebu lokalizama i arhaizama korišćenih na ovom podneblju, čine roman veoma interesantnim" – kazala je Radusinović.

O knjizi je govorila i viša bibliotekarka Ružica Danilović rekavši da „Radojka naprosto osjeća puls grada Kotora". „To bilo koje kuca vjekovima i bilježi atmosferu koja ga čini osobenim. Kako u sadašnjosti tako i u prošlosti. Autorka koristi metafizičku dimenziju našeg grada transponujući sve to u priču o dvijema generacijama čuvene patricijske porodice Buća. Grad Kotor na ovaj način postaje simbol univerzalnog trajanja jer vjekovi prolaze a duša grada priča, bilježi prolaznost i krhkost ljudskih života i sudbina, pamti zemljotrese, patnje, radosti, uspjehe, ljubavi, tjeskobe, bijedu, raskoš... Kotor je stožerna tačka koja spaja Radojkine naracije. Po mom mišljenju roman „Vjekovi prolaze, a duše pričaju", zaslužuje ekranizaciju", kazala je Danilović.

Tivćanin prof. Neven Staničić kaže da je roman, u kojem će posebno uživati Kotorani, polifonog karaktera i da je epoha njegova glavna karakteristika i problem. "Epoha zahtjeva neke stvari koje morate ispoštovati u startu da bi vam ljudi vjerovali. Mi ovdje imamo sreću što je roman pisala istoričarka umjetnosti koja ima to predznanje da rekonstruiše Kotor iz XV vijeka. Uradila je to maestralno i mislim da je to najveći doprinos ovog romana. Kotor je osvijetljen kroz jednu vremensku patinu i način života koji je ipak različit od onoga što se u romanu dešava. I to je jedan sloj priče na koji moramo zahvaliti autorki. Do sada takvih djela sa ovog podneblja iz Kotora i Boke nije bilo. Kotorani i mi iz Boke uživatiće kroz gradske ulice, zanate, modne detalje, arhitektonska rješenja i odnos socio-kulturološkog u srednjevjekovnom gradu. Radojka je istorijske ličnosti provukla u likove i ušla u jednu književnu sveru irealne poetike. Dakle, poetike koja se zasniva na realnim događajima kroz irealne likove koji ne prave nadrealizam od djela koje čitamo, već zapravo tu realnost približavaju čitaocu, što je kvalitet i doprinosi intrigantosti romana", kazao je Staničić.

U muzičkom dijelu programa nastupile su profesorice Škole za osnovno i srednje muzičko obrazovanje „Vida Matjan" Milica Lalošević (sopran) i pijanistica Lidija Molčanov.