Arhiva

„Tražimo zatvaranje psihijatrijskih bolnica jer ne liječe ljude već izolacijom produžavaju njihovu patnju. Ako su drugačiji, ti ljudi nisu opasni i svi treba da doprinesemo razbijanju predrasuda. Svjetska zdravstvena organizacija odavno je preporučila deinstitucionalizaciju zdravstvene zaštite u domenu mentalnog zdravlja, pitanje je samo hoćemo li da budemo dio tog svijeta ili ne" – rekla je u razgovoru za Radio Kotor Lepa Mlađenović, psihološkinja i aktivistkinja iz Beograda koja je prošlog petka u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru održala predavanje o antipsihijatrijskom pokretu i deinstitucionalizaciji.

Kako je kazala, ne treba da postoji niti jedna psihijatrijska bolnica. „Pacijenti su ljudi s patnjom, nisu im potrebni kreveti niti da budu zaključani jer tako sigurno ne mogu doći do izlječenja. Bolnice nisu mjesta liječenja već diskriminacije, to su institucije nasilja jer je nasilje ako ljude zaključavate. Bijeli mantili znači ovdje ne liječe već prave diskriminaciju. Demokratska psihijatrija polazi od toga da su pacijenti ljudi kao i mi. Treba da se obraćamo s poštovanjem i dostojanstvom kao i sa bilo kim drugim. Kad ljudi uđu u psihijatrijsku bolnicu, prestaju da budu subjekti u svom životu, njima tako zaključanima iza rešetaka jednostavno prestaje život. U psihijatrijskoj bolnici nema vremena, prestaje da teče vrijeme i svaki dan je isti. Sve bolnice tog tipa treba odmah da se zatvore" – rekla je Mlađenović. Razgovor s Lepom Mlađenović koji je vodila Jelena Vukasović možete čuti na našim talasima u emisiji „Medikament" u petak 2. decembra s početkom u 17.15.

U Kotoru se posljednji put javno govorilo o antipsihijatriji prije nekih godinu dana kad su kao gosti dobrotske bolnice došli ljekari iz Trsta, jednog od italijanskih antipsihijatrijskih centara gdje je i najviše radio Franko Bazalja, kao najveće ime ovog danas globalnog pokreta. Tršćanska psihijatrica Stana Stanić tada je kazala da bi odmah zatvorila psihijatrijsku bolnicu u Kotoru i sve druge u jugoslovenskim zemljama što već poslovično nailazi na otpor u psihijatrijskim krugovima. Dokle će ionako ranjivi ljudi s mentalnim poteškoćama i oboljenjima biti taoci naših neodlučnosti i nesposobnosti da unaprijedimo socijalnu podršku – pitala je tada doktorka Stanić sa čijim se stavovima u potpunosti slaže psihološkinja Mlađenović. „Mi hoćemo demokratsko društvo i demokratsku psihijatriju. U demokratskom društvu svi građani i građanke treba da imaju jednake uslove za život. Ljudi koji imaju dijagnozu da su mentalni bolesnici najprije imaju patnju. Oni tu nisu dospeli ni genetski ni nasljedno i endogeno. Mi u posljednjih dvadeset godina znamo da je ta patnja nastala u životima ljudi zato što su u odnosu prema roditeljima i okolini imali emotivno teške situacije, nisu imali dovoljno jake mehanizme preživljavanja da ih hendluju, pa su se, kako mi to kažemo – zaledili. Postali su različiti od većine, pa su ih ljudi slali na brodove ludaka, a danas u ludnice. Ipak, to će se sigurno promijeniti, psihijatrijske bolnice neće postojati za 100 ili 200 godina" – dodala je psihološkinja Mlađenović.

Po njenim riječima, neophodno je da se promijeni svijest na svim nivoima. „Osobe koje imaju mentalna oboljenja nisu ništa više opasne od drugih. U Srbiji svakih sedam dana po jedna žena bude ubijena od strane svog bivšeg ili sadašnjeg partnera, zar ti ljudi ne bi trebalo da budu u zatvoru? Vi u Kotoru imate, kako čujem, različite klanove, pa vam je bezbjednost ugrožena. Znači ljude s mentalnim oboljenjima ne razumijemo, ne razumijemo njihovu patnju i zato nam se oni čine opasnim što realno nisu. Potrebno je razbiti mit o njihovoj opasnosti. Psihijatre je potrebno odučiti od naučenog i zastarjelim knjigama prenošenog znanja, a potrebno je da sami shvate da u bolnicama nema liječenja. Može čovjeku da bude bolje ko što bi mu bilo bolje na nekom drugom mjestu" – upozorila je Lepa Mlađenović koja već godinama javno govori o prednostima deinstitucionalizacije. Na tom planu se kod nas sporo ili nikako radi. „Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije i Evropske komisije, na osnovu italijanskih i iskustava iz drugih zemalja, jesu da se radi na deinstitucionalizaciji liječenja mentalnih oboljenja. To ne govorim ja već najveći svjetski autoriteti i adrese, govorim nešto što je već dugo poznato u svijetu. Deinstitucionalizacija se u zapadnoj Evropi radi već godinama. Italijanske bolnice su zatvorene, španske takođe, Belgija, Holandija, Skandinavija, svuda se već puno uradilo, samo što se o tome manje zna jer se manje i govori" – rekla je psihološkinja.

Bazaljin zakon koji su Italijani usvojili još 1978. godine, po njenim riječima, u prvoj tački definiše što znači biti opasan prema sebi i drugima te ljude s mentalnim oboljenjima tretira kao one koji nisu opasnost za zajednicu. Ona se prisjetila i svojih iskustava u Italiji koja je psihijatrijske bolnice ukinula prije skoro 40 godina. „Kad zatvoriš čovjeka, ne moraš više da se posebno baviš njime i to je mnogo jednostavnije. Kad krenemo da otvaramo vrata, pustićemo ljude s patnjom kojima će biti potrebno više onih spremnih za komunikaciju tokom dana i puna socijalna i zdravstvena podrška. Sjećam se svojih boravaka u Trstu. Ljude tamo organizovano vode na plažu, u kino, pozorište, šetnje, ali su i italijanski građani već naviknuti na drugačije ljude u svom okruženju i spremni su da im pomognu. Sjećam se, recimo, situacije kada je u tršćanski gradski autobus jedan od drugačijih pokušao da unese ogroman prozor. Bila sam unutra i primijetila da su, pored mene, i drugi putnici bili raspoloženi da izađu kako bismo mu pomogli u tom naumu. Znači ljudi su senzibilisani, tih 5 minuta za njih nije izgubljeno već uloženo u pomoć onome kome je pomoć potrebna. Prihvatili su da su ti emotivno drugačiji ljudi dio njihovog grada i nije im palo napamet da kažu – ovo je ludak, izbacite ga, kasnimo, opasan je i slično. Jedan je, sjećam se, rekao da mu smeta italijanski i da hoće da priča samo na engleskom što smo i činili. Zatim smo ih prepremali za karneval i kostimirali po njihovoj želji, pa onda svi skupa idemo na žurke. Jesu drugačiji, ali ako su drugačiji, ne znači da su opasni" – pojasnila je Mlađenović.

Na pitanje što možemo ponaosob uraditi da se stanje popravi, ona je kazala da svak za početak može da napravi iskorak u suočavanju i prevazilaženju predrasuda. „Svako od nas može nešto da uradi da se čovjek s mentalnim oboljenjem bolje osjeća u zajednici. Možemo da te ljude vodimo u grad, u kafić, na predstavu, da pišemo o tome, ključne odluke treba da donesu političari, međutim, jasno je da možemo doprinijeti da se svijet mijenja, a predrasude pobjeđuju. Ja stanem i sa drugačijima i sa Romkinjom koja pretura po kontejneru i sa svima drugima koji su diskriminisani. Popričam sa njima, želim da ih upitam kako su, je li im hladno kako bi i oni i ostali koji to gledaju vidjeli da su, iako ranjivi, dio naše zajednice" – ispričala nam je beogradska psihološkinja i dodala da u Srbiji još uvijek ljude vezuju i tretiraju ih elektro-šokovima. „Stanje u domenu kršenja ljudskih prava je užasavajuće. Znači i tamo i ovdje potrebni su entuzijasti poput Italijana Bazalje koji poštovanjem i ljubavlju prema ljudima jednostavno znaju što rade. Potrebni su ljudi s vizijom društva u kome ćemo svi imati jednaka prava na uzajamno poštovanje i uvažavanje. I mi i žene i Romkinje i lezbejke i ljudi s mentalnim oboljenjima – svi imamo pravo na dostojanstven život i odnos zajednice. Ima psihijatara koji su uvjereni u ispravnost naše ideje i zalažu se za bolje i pravednije društvo, ali kako su u manjini, ne mogu da rade i utapaju se u sredinu kojoj pripadaju. Pa u Kotoru su mi neke mlade psihijatrice dale punu podršku što me raduje" – zaključila je Lepa Mlađenović.

Predavanje o antipsihijatrijskom pokretu i deinstitucionalizaciji koje je održala Lepa Mlađenović dio je projekta „Van izolacije – ostvarivanje prava pacijenata s mentalnim oboljenjima", a realizuju ga Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA iz Kotora, Akcija za ljudska prava iz Podgorice i i međunarodna organizacija Centar za zaštitu prava mentalno oboljelih osoba (Mental Disability Advocacy Center MDAC) uz podršku Evropske unije i Opštine Kotor.