Arhiva

U četvrtom ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila profesorka klavira Marina Dulović.

Poštovani sugrađani, želim vam dobar dan.

Na kraju mog prethodnog javljanja zaključila sam da nastavak slijedi na temu grada, građana Kotora i turista u njemu, o čemu bih svakako imala još po nešto da kažem, jer je Stari grad dragulj koji zaslužuje posebnu brigu i pažnju, ali ovog puta vam se obraćam sa pričom o Risnu, njegovoj prošlosti i razmišljanjem (snovima!) o budućnosti. Osjećam da na to imam pravo, ne samo što sam tu rođena već svojom sviješću i dužnošću građanina koji želi da ukaže, inicira i pokrene na dijalog. Sagledavanje problema i njihovo rješavanje je u interesu svih nas jer od nas samih zavisi naša sadašnjost , a svakako i budućnost. Svojom neaktivnošću ili nečinjenjem takođe snosimo odgovornost za buduća pokoljenja.{mp3}dva/marina281116{/mp3}

Naime, ovog ljeta najstariji grad u Boki, koji se prvi put pominje u VI v.p.n.e. ( ,,Periplus" –Risanska rijeka) postao je planetarno poznat po najnovijim istraživanjima i otkrićima koje od 2000 godine vrši poljski tim arheologa. Cijeli svijet koji vrednuje arheološko nasljeđe kakvo je po ko zna koji put pronađeno na lokalitetu Carine, je postao znatiželjan a risanski krilati mladić , mitološki bog sna - Hipnos je okrenuo pravac i umjesto da uspavljuje, sada je uspio da probudi davno usnuli grad. Naime, pronađeni su temelji još jedne palate, ovog puta palate ilirskih kraljeva koja potiče iz III v.p.n.e. Po riječima arheologa ,,otkriće je izuzetno jer predstavlja prvi uvid u funkcionisanje kraljevske vlasti kod drevnih Ilira." Najvjerovatnije se radi o palati krajice Teute Nepokorive. Na istom mjestu, ispod nekropole Gradina –Teutinog utvrđenja i podnožja na desnoj strani rijeke Spile, prije par godina su iskopani novčići kralja Balajosa. Govorim o posljednjim pronalascima jer za ovu priliku i moje kompetencije ne bi bilo uputno navoditi sva iskopavanja koja su vršena od strane stranih i domaćih arheologa i o kojima postoje evidencije i brojna stručna literatura. Nakon posljednjih otkrića lokalitet je relativno zaštićen privremenom ogradom a nalazi se u neposrednoj blizini stepeništa koje vodi u Osnovnu školu ,,Veljko Drobnjaković". Takođe, u sredini školskog dvorišta je drugi poluograđeni prostor, pronađen prije desetak godina, koji u kišnim danima predstavlja pravo jezero sa dubinom od tri metra (!). Prije svega želim da ukažem na ugroženu bezbjednost djece koja svakog dana prolaze pored jednog i drugog nalazišta, kao i na sam značaj objekata koji Risnu u budućnosti mogu donijeti značajne turističke benefite i povesti mjesto u pravcu razvoja arheološkog turizma koji nije nikakav novi trend već predstavlja najstariji oblik turizma poznat još u VII vijeku. Suvišno je govoriti koliko su pojedine zemlje na temeljima svoje prošlosti izgradili turističke destinacije u koje hrli cijeli svijet. Poseban primjer arheološkog blaga jesu svakako i Rimski mozaici iz II vijeka n.o. sa glavnom građevinom tj. Rimskom vilom (Vila Urbana) površine od 790 metara kvadratnih u kojoj je pet prostorija čiji su podovi prekriveni vrijednim mozaicima od kojih je napoznatiji mozaik Hipnosa - boga sna. Ovaj lokalitet je zaštićen i funkcioniše u sastavu Turističke organizacije Kotor. U njemu se čuva i dio iskopanog kulturnog blaga ali i na drugim mjestima, van Risna, u kutijama i paketima. Prije skoro dva vijeka (1843 g.) Rišnjanin Vuk Vrčević je u svojim spisima o risanskim starinama, zapisao sljedeće:,,različiti zlatni i srebrni novci iz zemlje slučajnim kopanjima izvađeni "... ,,za ništa prodavani ili poklanjani". Vjerujem da nadležni brinu za ono što se i danas pronalazi ali takođe znam da postoji elementarna potreba da prostor dostupan očima javnosti bude i u samom Risnu. Razlog više je sve veći broj turista koji dolaze u Kotor i posjećuju Rimske mozaike , a podaci iz 2015. godine govore da je ,, ovaj lokalitet posjetilo 90 odsto više turista nego prethodne godine". Kada sam prošle godine u više navrata pokušala da turističkim radnicima i vodičima preporučim da uz Rimske mozaike turistima predlože šetnju kroz staro jezgro Risna i Gabelu i pogledaju nove arheološke iskopine na Carinama, odgovor je bio da to treba predložiti vlasniku novih turističkih autobusa sa otvorenim krovovima. Dobro!
Istraživanja na Carinama će svakako nastaviti svojim tokom a novo vrijeme će tek pokazati šta kriju slojevi nataloženih vijekova ilirske, grčke, rimske, turske, venecijanske i austrougarske kulture. Analizirajući vremeplov ovog područja od praistorijskog perioda i pronađenih crteža u zaleđu i okolini Risna koji govore o dugom civilizacijskom i kulturnom postojanju, vidimo burnu istoriju. Iako se kroz dugotrajne uprave puno toga mijenjalo i otuđivalo ipak se kroz društveni i kulturni život ispoljavala stalna težnja žitelja za unaprijeđenjem. Stalna borba ponekad i za opstanak nije omela put ka istini i duhovnosti. Novo vrijeme nosi novo breme a mi sudionici ovog vremena, iako možda i nesvjesni u dovoljnoj mjeri uloge i zadatka, pišemo novu istoriju našeg grada. Vjerovatno se pitate kakav ja to čas istorije pokušavam da održim? Ne, to mi nije namjera. Ja samo razmišljam i pozivam sve protagoniste individualnog i društvenog života da se uključe i da pokušamo da uradimo da Risan postane bolje mjesto za život tj. ,,Urbus Opportunus" – Ugodan Grad kako je grad Rhizon nazvao jedan od najpoznatijih rimskih istoričara, Titus Livius.
Trenutno stanje je sljedeće: Hotel ,,Teuta", zatvoren čeka bolje dane ili bolje uslove za investiranje stranog partnera (kako je rečeno od strane sadašnjeg vlasnika) , Dom kulture vapi za konkretnim rješenjem (čeka se raspisivanje Javnog poziva za određeni vid privatno - javnog partnerstva), Luka Risan očekuje nova administrativna rješenja, na arheološkim nalazištima se istraživanja nastavljaju u toku ljetnih mjeseci kada dođu stručnjaci sa Varšavskog univerziteta, ,, jezero" u školskom dvorištu se ovih dana puni obilnim kišnim padavinama, stara ulica Gabela još uvjek otvorena za automobile skoro prazna i zaboravljena a oleanderi i dalje sami niču i cvjetaju ne znajući da je vrijeme kada je njihov otrovni sok služio za podmazivanje ubojitih koplja rimskih i Ilirskih ratnika davno prošlo i da su oni sada prekrasan dekor na kamenim stijenama u rezervatu lovorika i oleandera, iznad vodopada Sopot. U svakom slučaju treba shvatiti i uvažiti objašnjenja da postoje određene administrativne barijere i pravila čiji put i pravac treba slijediti. Međutim razmišljanja, ideje i interesovanja u tom pravcu takođe treba prihvatiti kao čin dobre namjere , a ne javnu kritiku i nezadovoljstvo, što često bude slučaj.
Kako sam rođena upravo na lokalitetu najvrijednijih iskopina ovog područja, na Carinama, često se zapitam a šta je to sve ispod nas? Po čemu gazimo a da možda nikada nećemo ni saznati? Pamtim dane svog djetinjstva, kada nam je uz more glavna igra bila sakupljanje kockica sivih, bijelih i rijeđe smeđih kamenčića kojih je bilo na svakom koraku. Njihova pravilna i vrlo sitna izrada ukazivala je da su to ostaci nekog mozaika. Danas je na tom mjestu asfalt i saobraćajnica bez koje se život ne može zamisliti. A nekada je možda bila još jedna velelepna palata.
I tako misleći o prošlosti, san me poveo u budućnost.
Godina je neka daleka (ne previše daleka) i Risan izgleda ovako: Luka Risan je prepuna manjih jahti i plovila sa unutrašnje i spoljašnje strane veza, a bezbroj brodova usidrenih u zalivu čeka na remorkere koji saobraćaju do kopna. Teško da je naći mjesta za vezivanje skupih i luksuznih jahti jer sve veći broj turista sa raznih strana svijeta želi da vidi Rimske mozaike, Rimske vile i čitav arheološki potencijal lokaliteta Carine. Nije mali broj onih koji odsjedaju u novootvorenom hotelu "Teuta" sa bezbroj zvjezdica i znatiželjno se penju lokalnim putem na izletište Gradina iznad samog hotela koje je bilo utvrđenje istoimene Ilirske kraljice. Njihov aranžman pored atraktivnh arheoloških nalazišta obuhvata i izlet na tvrdjavu Crkvice iz austrougarskog perioda , a u večernjim satima svoj boravak obogaćuju kroz kulturne programe u obnovljenom Domu kulture. Veliki broj je turista koji posredstvom kruzera dolazi u Kotor a izletom u otvorenim autobusima do Risna. U ponudi je jedinstvena turistička ruta koja izgleda ovako: Turisti prvo posjete Rimske mozaike, a vodič ih dalje prati pored pravoslavne crkve sv.Petra i Pavla u kojoj je nekada bio i oltar za rimokatoličke vjernike, upoznaje ih sa Bokokotorskom ikonopisnom školom Dimitrijević-Rafailović koja je djelovala skoro dva vijeka na tom mjestu (od kraja VII do druge polovine XIX v.), o čemu svjedoče poznate ikone, zatim prolaze kroz staru ulicu Gabela (VII v.) koja ima jedinstveni ulični pokrivač od krupnih riječnih oblutaka. Ona je sada obnovljena, prepuna ,,dućana" u starom stilu, kafe restorana i suvenirnica. Turisti se fotografišu ispred restaurirane palate Ivelić (VIII v.), put ih vodi dalje preko starog kamenog mosta na rijeci Spili i mjesta gdje je nekada bila džamija iz turskog perioda, dolaze do glavne arheološke atrakcije na Carinama, iskopina čitavog jednog grada i Lapidarijuma koji čuva sve što je tu pronađeno. Naravno značajan broj mještana zaposlenih na raznim punktovima ljubazno pruža usluge znatiželjnim turistima i svi izgledaju veoma srećno.
Kada sam se probudila iz lijepog sna nisam pomislila kako je sve to neostvarivo jer vjerujem u ljude, vjerujem u mlade naraštaje koji treba da ponesu sav teret ovog vremena. Prilagođavanje savremenom svijetu je naša obaveza tim više jer sve ono što je pod zemljom bilo ili je još uvjek neotkriveno svjedoči da je svijet nekada bio upravo na ovom mjestu.
Toliko za ovo javljanje dragi moji sugrađani, hvala vam na slušanju i vjerujem da dijelite sa mnom misao da nije loše sanjati lijepe snove.
Do slušanja, Marina Dulović

Narednog ponedjeljka Kotoranima će se obratiti dekanica Fakulteta za turizam i hotelijerstvo Đurđica Perović.