Arhiva

"Fenomen vršnjačkog nasilja nije nov, ali je u posljednje vrijeme zahvaljujući savremenim tehnologijama dobio ne samo novu dimenziju nego se i proširio u odnosu na nekada", rekla je za našu emisiju "Radio škola" psihološkinja Ranka Šarenac, konsultantkinja za oblast roditeljstva i edukaciju.

U zapadnim zemljama je upravo zbog njegovih zabrinjavajućih razmjera, kako u pogledu broja djece koja mu podležu tako i u pogledu težine povreda, zavrijedio i stručni termin 'bullying'.

U našem jeziku ne postoji riječ čije se značenje suštinski podudara sa značenjem engleske riječi 'bullying' (siledžijstvo, zlostavljanje, nasilje, maltretiranje), pa se zato i kod nas taj termin odomaćio kada se misli na vršnjačko nasilje. 'Bullying' podrazumijeva sistematsko agresivno ponašanje usmjereno na đaka kome je teško da se odbrani od napadača (pojedinac ili grupa). Ponovljeni karakter napada i razlika u moći su njegove osnovne karakteristike. Foto-radiovitez 

Stabilan odnos između napadača i žrtve postaje sastavni deo šire vršnjačke grupe. 'Bullying' je univerzalni fenomen i oko 10% dece i adolescenata postali su njegove žrtve širom svijeta. Istraživanja pokazuju, navodi Šarenac, da vršnjačko nasilje približno jednako trpe i djevojčice i dječaci. Nasilno ponašanje se ispoljava na mnogo različitih načina: fizički-nanošenje fizičke povrede i bola (udaranje, guranje, čupanje, fizičko sputavanje), neželjeni dodiri, štipkanje, zatim, verbalno-ruganje, ucjenjivanje, zadirkivanje, ogovaranje, omalovažavanje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, prijetnje, iznuđivanje novca, te socijalnom izolacijom (izopštavanje iz društva)-negativno procjenjivanje, ignorisanje, namjerno isključivanje iz kruga prijatelja, uvrjedljive grimase i gestikulacija.
"Posljedice vršnjačkog nasilja mogu biti vrlo ozbiljne po psihofizičko zdravlje i socijalnu ravnotežu djeteta, a zavise od mnogih okolnosti: osjećanja sigurnosti, načina reagovanja, uzrasta, zrelosti, vrste i dužine trajanja nasilja. Neposredne posljedice preživljenog nasilja mogu biti: povučenost i usamljenost, izbjegavanje društva (dijete je uglavnom samo u toku školskih odmora, ne uključuje se u zajedničke ili sportske aktivnosti), zatim, razdražljivost, napetost i sklonost reagovanja plačem, nisko samopoštovanje i samopouzdanje, kao i nepovjerenje u druge ljude, poremećaj pažnje, pad uspjeha u školi, gubitak motivacije za odlazak u školu (neće ili nerado ide ili je bolesno kada treba da ide i žali se na tegobe za koje ljekari ne mogu da nađu organski osnov). Tu su još i izbjegavanje uobičajenog puta do škole ili traži od roditelja da ih vode, slabljenje apetita i problemi sa snom, nesigurnost u školi (traži društvo i blizinu nastavnika), depresivne tendencije (ponekad prijeti pa čak i pokušava samoubistvo)".
Djeca mogu imati, pojašnjava Šarenac, i trajnije posljedice u vidu poremećaja sna, noćnog mokrenja, nekontrolisane stolice, tjelesnih tegoba iako su fizički zdrava (glavobolje, bolovi u stomaku, teškoće disanja). Napadači uče da koriste agresiju kao način da se dokopaju onoga što žele i pod većim su rizikom da se odaju kriminalnom ponašanju u odraslom dobu. I jedni i drugi imaju poteškoća u prilagođavanju široj društvenoj zajednici. Na naše pitanje, koja je svrha bullying-a kao proaktivne, ciljane agresije, Šarenac odgovara da on može biti strategija da se dobije društveni status i moć u vršnjačkoj grupi. „Kako istraživanja pokazuju oni što maltretiraju tzv. bullies su popularni, bullying im pomaže da održe status u grupi i da se vremenom povećava. Birajući pažljivo svoje žrtve koje su mahom submisivne, nesigurne u sebe, fizički slabe, nisko kotirane ili skroz odbačene od grupe, napadači mogu nesmetano da demonstriraju svoju moć i da održavaju visok status u grupi, a da im se pri tome niko ne suprotstavlja. Djeca koja trpe nasilje najčešće se razlikuju od druge djece bilo fizički (previše slaba, krupna ili sitna) bilo na neki drugi način: nadarena ili sa smetnjama u razvoju, druge etničke pripadnosti ili socijalnog porijekla, novi u razredu tj. školi. Djeca koja se ponašaju nasilno obično dominiraju, imaju želju da vladaju drugima tražeći pažnju i priznanje. Ponašaju se agresivno i prema roditeljima i nastavnicima misleći da su bolja ili vrijednija od drugih, daju sebi za pravo da kontrolišu druge, ne prihvataju različitosti, impulsivna su i žele bez odlaganja zadovoljenje svojih potreba. Drugima djeluju superiorno, a u suštini se brane mržnjom i prezirom od svoje unutrašnje nesigurnosti i potištenosti", smatra Šarenac.
Pokazivanje moći zahtijeva svjedoke, tako da je u većini slučajeva grupa vršnjaka prisutna. Ponašanje posmatrača je veoma važan faktor u održavanju začaranog kruga nasilja. "Kratkoročno gledano, žrtve koje su branjene od strane vršnjaka bolje su prilagođene od onih za koje se niko nije zauzeo. Prema pojedinim istraživanjima, najteža uspomena vezana za maltretiranje je da nikome nije bilo stalo. Maltretiranje je vjerovatnije u onim razredima gdje podršku napadaču daju učenici koji imaju veći status u grupi. Zbog toga je i stav da je ključno mijenjati ponašanje žrtvi i da ih treba učiniti manje ranjivim na napade vršnjaka, zamijenjen idejama o neophodnom uticaju na širu vršnjačku grupu. Pokazalo se da je promjenom ponašanja posmatrača moguće smanjiti učestalost nasilja, jer im se ukida podrška i status koji su uživali u grupi", ističe Šarenac. U svakom slučaju, žrtve moraju da dobiju pomoć i razumijevanje od odgovornih u školi, a napadači da se suoče sa posljedicama svog neprihvatljivog ponašanja.
Mnogi su smatrali da se u digitalnoj eri bullying pomjerio iz realnog u virtuelni svet ('cyber-bullying'), međutim empirijski nalazi to ne potvrđuju. Maltretiranje preko elektronskih medija je rijetko i skoro uvijek praćeno i onim tradicionalnim, bilo da je u pitanju verbalno ili fizičko nasilje. Umjesto što pomjeraju pažnju sa realnog na virtuelno nasilje, vaspitači bi trebalo da ulažu svoje napore da smanje nasilje u svakom pogledu. Odnos između roditelja i djece ima ogroman značaj za sticanje osnovnog povjerenja, samopoštovanja i stvaranja pozitivne slike o sebi. Pretjerana strogost kao i prezaštićenost djece od strane roditelja (staratelja) onemogućava razvijanje zrelih oblika ponašanja djece u odnosu na uzrast i njihovo oslanjanje na sopstvene snage. Uspostavljanje jasnih granica uz saosjećanje omogućava djeci da razviju toleranciju na osujećenje svojih potreba i steknu samopoštovanje i samopouzdanje koje im pomaže da nađu načine da se zaštite. Uzajamno povjerenje je jedini put kojim odrasli mogu imati uvid u stvarnost svog djeteta i ako je potrebno pomoći i pružiti podršku.
Podaci govore da odnos djeteta koje trpi nasilje i djeteta koje se ponaša nasilno može dugo vremena biti skriven i nevidljiv za nastavnike, roditelje pa i stručnjake. Djeca će teško sama priznati da su žrtve nasilja i koristiće svoje mehanizme odbrane da se izbore sa stidom, strahom od osvete i drugim neprijatnostima. Zbog toga je, mišljenja je Šarenac, neophodna zajednička akcija svih, a u prvom redu nadležnih u školama koji treba da organizuju čitav sistem preventivnih, interventnih i mera za praćenje stanja. Učenici i roditelji moraju biti ne samo upoznati sa problemom, već i informisani o svim njegovim aspektima kako bi što bolje mogli da doprinesu njegovom suzbijanju. Učenici moraju znati kome da prijave slučajeve maltretiranja bez bojazni da će se na tome sve završiti i da će možda time ugroziti i svoju sigurnost. Neophodni su jasni mehanizmi borbe protiv nasilja na nivou škole, pa ako treba i na nivou šire zajednice. U svijetu, a i kod nas postoje već standardizovani modeli borbe protiv vršnjačkog nasilja i djeca se mogu informisati da li je i škola koju pohađaju usvojila jedan od tih modela.
"Imate legitimno pravo da znate na koji način se škola bori protiv vršnjačkog nasilja. Ukoliko vam se čini da ne postoje definisane mjere prevencije i zaštite možete se sa ostalim roditeljima izboriti za ono što je osnovno pravo svakog djeteta. Vršnjačko nasilje nije problem pojedinačnog učenika i njegove porodice već u prvom redu cijele škole koja bi trebalo da za sve učenike bude mjesto na kome će se osjećati ne samo sigurno već i zadovoljno i spremno za usvajanje novih znanja", zaključila je Šarenac.