Arhiva

"Dva minuta" - naziv je nove rubrike Radio Kotora koja je na programu svakog ponedjeljka u 9.30 i 15 sati. Prije par dana se sugrađanima obratila arhitektica Vlasta Mandić, voditeljka klape "Bisernice Boke" i autorka "Bokeške kužine".
Dobar dan želim svim slušaocima i građanima!
Prva jutarnja kafa uz prelistavanje novina. Red kriminala, red ubistava, red prevara, red obmana, red korupcije, red golotinje, poneki recept i na kraju čitulje. Svaki dan isto, prosto da čovjek ogugla na sve te strahote, kao da se dešavaju tamo nekome. Promijenim novinu i opet slično. Ali gle jedan podnaslov mi privuće pažnju. Odnosi se na ekologiju i glasi - Bilo me je sramota kada sam razgovarao sa zvaničnicima EU. Dobro je da neko još ima osjećaj sramote, pomislih, neznajući o čemu se još radi. Šarmantan poslanik je razgovarao sa zvaničnicima EU i na pitanje što će Crna Gora dobiti od učlanjenja u EU - dobio je sljedeći odgovor tipa „Laconica brevitas": „Nećete više biti primitivni i nećete živjeti u smeću". U prvi mah promislih - što je mnogo, mnogo je. Pa baš tako direktno u oči i to jednom šarmantnom, elokventnom, elegantno odjevenom gospodinu. Gdje smo to stigli kada nas neko kolektivno popljuva sa par riječi? Povrijeđen mi je kotorski ego građen vjekovima kulture i tradicije i odmah prelazim u ofanzivnu odbranu. Sjetim se nedjeljnog jutra u Londonu kada su sve ulice osvanule pune papira, kantica od piva, opušaka i drugih škifeca. Sjetim se Pariza pod zemljom. Metro smrdljiv, zidovi išarani, ljudi sivi, zlovoljni, grdni, šporki. Jedva čekaš da izletiš na ariju da se povratiš. Ni Rim mi u nekim djelovima nije bio baš mnogo čist ni nobl. Prodavnice Kineza i Filipinaca pune svakojake robe na gomilu, smeće po ulicama, kutije, papiri, kese i tako redom. O Napulju da ne govorim - kilometri brda smeća i smrada. A sve je to Evropa.

Malo pomalo spuštam tenziju na normalni stupanj kada mogu racionalno da rezonujem. Jest da ja živim u kotorskoj Maloj Veneciji ilitiga Šuranju i da je moj životni prostor kao u Evropi. Kuća bokeško-ambijentalne arhitekture, vrt sav u cvijeću svih boja i vrsta, prilazna ulica u palmama, cvijeću, svaki dan pometena i dr. Nema turiste sa brodova-kruzera koji nije prošao ulicom, a da nije slikavao sve redom. Ali ako ćemo pošteno, ne cvijetaju svuda ruže. Odmah se uputim do 25-te kanice prema Njegušima. Imam i što vidjeti. Na svakoj okuki gomile raznog smeća koje se obrušavaju niz padine brda. Na djelovima preostalih šume slomljena stabla, jedno preko drugoga. Sa gro plana spustim se na mikro plan. Prolazim kroz Škaljare putem do Kotora. Haos nereda u dvorištu „Autoremonta", orušena zgrada „Rivijere" puna smeča, stambene zgrade uz ulicu mahom zapuštene, neodržavane, gomile otpada ispred njih, napuštena zgrada hotela „Fjord" i „Jugoceanija" kao dvije aveti zaogrljene dračama kupina, divljih stabala, smeća. Turista, koji prvi put prolazi ovim putem, teško da može povjerovati da ga na kraju ulice čeka grad Kotor - grad Svjetske baštine. Ako dolazi kolima, čeka ga saobraćajni kolaps - kolona automobila dužine cca 2km. Izlaza iz kolone nema, pošto nemamo zaobilaznicu, nego gas po gas, pedalj po pedalj. Kada već preznojen, izmoren i iznerviran stigne u Kotor i ima sreću da se negdje parkira, u čas stigne „pauk". Pa može li biti bolje dobrodošlice! O ovoj temi sam govorila i prošli put i prošlih godina. Zalud! Niko da pokrene ako ne izgradnju zaobilaznice, barem neko privremeno rješenje ili režim saobraćaja, da se ne guramo svako ljeto. Dalje sam obišla Dobrotu i Muo i mogu vam reći da onaj gospodin iz EU i nije bio prestrog u davanju onako teške izjave. Mora biti da je i on prolazio novim trotoarom uz ulicu do bolnice koji poslije par mjeseci izgleda kao da je vrsnik staroga Kotora. Što činjet?! Čitam dalje u novinama: „Poslanik je upozorio Vladu i nadležne institucije da je poglavlje 27, koje se odnosi na životnu sredinu, vrlo zahtjevno i da ga čini 700 propisa. Vladi je ostavljen rok do 1. novembra 2014.godine da napravi akcioni plan što treba da se radi i da se pripremi institucioni okvir za konkretne akcije. "Nećeš vraga za jednu ekološki promovisanu zemlju u službi turizma kao glavne razvojne grane. Koliko je prošlo od 1991.godine? Dobro, neka Vlada radi svoj posao ako hoće. Mi joj narediti ne možemo. Što ćemo činjeti mi, narod kotorski? Kao najveći šporkaconi, odmah bi trebalo da uzmemo barem 700 lopata i metli pa krenut redom svako ispred svoje kuće, ispred svoje radnje, svoga kafića, hotela itd. Pomesti, ukloniti smeće, gomile kamenja, pijeska, šiblja, starih stvari... Ni ja vam ne mogu narediti, ali sam sigurna da i vama ne prija šamar i blam koji smo dobili od EU. Ako nećete očistiti, barem nemojte šporkavati. I to bi za početak bilo dovoljno. Ko će ako nećemo mi?
Vlasta Mandić
Obraćanje Vlaste Mandić možete čuti na sljedećem linku https://soundcloud.com/radiokotor/dva-minuta-vlaste-15-septembar-2014. Narednog ponedjeljka svoja „Dva minuta" imaće arheolog Jovica Martinović, jedan od najboljih poznavalaca našeg kulturnog nasljeđa.