Arhiva

U novom - 4. ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratio umjetnički fotograf Stevan Kordić.

Poštovani slušaoci Radio Kotora,
Za sve nas koji radimo u školama, početak jeseni znači i početak školske, odnosno studijske, godine. Novi početak i nova lica mojih studenata, obilježavaju za mene kraj septembra i početak oktobra. Veliki broj njih dolazi van granica Kotora i Boke, a ne mali broj njih nije iz Crne Gore. Biće ovdje u Kotoru, bar sljedeće tri godine i ovu kolumnu želim da posvetim njima i Kotoru.
Kotor je fakultetski grad, u kojem se nalaze dva fakulteta: Pomorski fakultet i Fakultet za turizam. Oba su državna i pripadaju Univerzitetu Crne Gore već godinama. Međutim, studentska populacija u njemu nije vidljiva, bar ne u mjeri kako je to slučaj sa ostalim fakultetskim gradovima.

U Beogradu, gradu u kojem sam studirao, studenti su prisutni u kulturnom, sportskom, društvenom i političkom života grada. Studentski kulturni centar, zajedno sa Domom omladine, predstavlja ključnu kulturnu instituciju mladih u Beogradu. Uzelo bi previše vremena nabrojiti sve njegove djelatnosti, od kojih svakako treba izdvojiti muzičku i izlagaču. Tu su još Kulturni centar studentskog doma na Novom Beogradu, kao i Akademsko kulturno umjetničko društvo "Branko Krsmanović" sa horom "Obilić", koji je poznat i priznat kao jedan od najboljih horova u Srbiji. Ostala brojna kulturna i sportska udruženja studenata Univerziteta u Beogradu neću ni nabrajati. Pomenimo i to da su studenti Univerziteta u Beogradu uvijek bili politički aktivni. Njihovi protesti, ko što su oni iz 1968. godine i 1992. godine, predstavljali su vjesnike političkih promjena, koji su tek kasnije zahvatili cjelokupno društvo.{mp3}dva/stevan101016{/mp3}

U Kotoru nije tako! Svakako, broj studenata u Kotoru i Beogradu nije isti, kao ni kompletna kulturna i društvena infrastruktura. Kada je u pitanju studentsko prisustvo u društvenom životu, nažalost situacija nije bolja ni u Podgorici, Cetinju i Nikšiću, u kojima se, pored Kotora, nalazi najveći broj fakulteta Univerziteta Crne Gore. Nije mi namjera da se upoređujemo sa Beogradom, ali sa onim što Kotor ima, smatram da ovu izolovanost studenata od grada možemo smanjiti.
Sa pravom smo ponosni na našu kulturnu baštinu, naročito onu pomorsku. I kakva je onda saradnja Bokeljske mornarice, Pomorskog Muzeja Crne Gore i Pomorskog fakulteta u Kotoru? Skoro nikakva, kada su studenti u pitanju! Da li je neko poveo studente u obilazak Pomorskog muzeja - nije! Da li je neko iz Bokeljske mornarice održao predavanje studentima o istoriji najstarijeg pomorskog udruženja - nije! Da li smo odveli studente na svetište Gospe od Škrpjela, da vide ex-vota jedinstvena svjedočanstva života na moru - nijesmo! Suviše propuštenih prilika da mlade ljude, koji mogu biti ambasadori Kotora, ne upoznamo sa onim što je Kotor bio i što u izvjesnoj mjeri još uvijek jeste. To što je nama ta tradicija bliska i poznata ne znači da je svima. Tradiciju treba njegovati prikazivajući je ne samo turistima, koji dolaze u Kotor. Oni su tu uglavnom veoma kratko, a studenti znatno duže. I što je još važnije, upoznavanjem studenata sa tradicijom koju imamo, ta tradicija postaje i njihova, jer je Kotor dio njihovog života na mnogo dublji način, nego što je to utisak koji ostavlja na turiste.
Želio bih da moje nezadovoljstvo mjestom studenata u Kotoru ne bude shvaćeno kao prekor bilo kome, već kao poziv na saradnju. Bokeljska mornarica, Pomorski muzej i Pomorski fakultet sarađuju u drugim oblastima, mislim da je konačno došlo vrijeme da posvetimo pažnju i studentima, jer oni to zavrjeđuju, a prevashodno je naša obaveza da ih upoznamo sa pomorskom tradicijom Boke i Crne Gore.
Na kraju završiću neplanirano sa informacijom koja je juče objavljena u medijima. Osnovna škola "Nikola Đurković" u Radanovićima je započela školsku godinu bez vode. Đaci moraju nositi sa sobom vodu, ukoliko im treba! Pri tome, cijevi regionalnog vodovoda skoro da prolaze kroz školsko dvorište. Da se radi o školi u Podsaharskoj oblasti, pa da razumijemo teškoće u vodosnadbjevanju jedne škole. Ovako, koji god da su razlozi, zar nijesu mogli biti riješeni prije početka školske godine?
Pozdrav svim slušaocima, a naročito đacima i studentima! Vaš,
Stevan Kordić

U okviru rubrike „Dva minuta", Kotoranima će se naredne sedmice obratiti dekanica kotorskog Fakulteta za turizam i hotelijerstvo Đurđica Perović.