Arhiva

Peraško barokno slikarstvo najbolje se može sagledati u okviru stalne postavke zavičajnog muzeja Perast. Prema riječima istoričarke umjetnosti, kustosa Muzeja Aleksandre Simeunović, kolekcija sadrži portrete peraških kapetana iz bogatih porodica. „Neki su čak portretisani u oklopima što ukazuje na njihovo osnovno zanimanje, dok su drugi portretisani u građanskoj odjeći", pojašnjava Simeunović i podsjeća na značaj velikog umjetnika Tripa Kokolje. „Rođen je u Perastu 1661.godine, a školovao se u Veneciji pod pokroviteljstvom svog mecene, takodje Peraštanina, nadbiskupa Andrije Zmajevića koji je u velikoj mjeri doprinio širenju kulture u svom rodnom kraju. Uočivši Tripov talenat za slikanje, odlučio da ga posalje na školovanje. Nakon školovanja u Veneciji, Tripo se vraća u rodni Perast gdje radi na ukrašavanju crkve Svetog Nikole u Perastu i crkve Gospa od Rozarija koja je ujedno i mauzolej njegovog mecene nadbiskupa Andrije Zmajevića, a koji je podigao za života", kaže Simeunović. Na mramornom oltaru u unutrašnjosti, objašnjava ona, nalazi se slika rađena na dasci koja prikazuje Bogorodicu (kopija čuvene slike u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu), a oko centralne scene je 15 medaljona od drveta sa scenama iz njenog života. Tripo Kokolja je takodje oslikavao crkve u Kotoru, Prčanju i Dobroti. A njegovo najznačajnije djelo je unutrašnja dekoracija crkve Gospa od Škrpjela na istoimenom vještačkom ostrvcetu ispred Perasta koje istoričari umjetnosti smatraju najpoznatijim spomenikom kasnobaroknog duha i kulture u Perastu. Rad na ukrašavanju crkve, počeo je 1684.godine i trajao je 10 godina, do 1694.godine. Prikaz Marije kao Majke Božje rađen je prema ikonografskom programu samoga mecene. U donjem redu su prikazani proroci i sibile koji su zavjetnim pločicama odvojeni od velikih scena kao što su „smrt Bogorodice", „Dovođenje male Marije u hram", „Silazak Svetog Duha". Na luku je „Krunisanje Bogorodice", na tavanici koja se sastoji od 45 polja su prikazane scene iz Bogorodičinog života kao i likovi jevanđelista, crkvenih otaca i anđel,a a naročito su zanimljive predstave korpica sa cvijećem. Centralna scena na tavanici je "Vaznesenje Bogorodice". Zanimljivo je što se smatra da je u nekim scenama, kao što je "Dovođenje male Marije u hram" Tripo naslikao svog mecenu kao velikog sveštenika, dok je njegov pomoćnik naslikan sa likom Vicka, sina njegovog brata Krsta, koji je takođe bio sveštenik.

Sljedeći barokni portret je onaj Vicka Bujovića, takodje Peraštanina u čijoj palati je danas Muzej grada Perasta. „Portret je rađen u zadnjoj deceniji 17.vijeka s obzirom na to da je Vicko poginuo 1709. godine, u svojoj 49. godini, a na portretu je prikazan znatno mlađi. Prikazuje Vicka Bujovića u oklopu što ukazuje na njegovo osnovno zanimanje", priča nam Simeunović. Vicko je, kako kaže, bio vrlo zanimljiva i harizmatična ličnost čiji život kako tada, tako i danas izaziva veliku pažnju. Pomorac, jedno vrijeme i gradski kapetan, vojnik (ratnik) učesnik ratova za oslobađanje od Turaka (morejski rat, borbe sa sjevernoafričkim gusarima, borbe za oslobođenje Trebinja i Herceg Novog...). Još jedan Tripov rad prikazuje Frana Viskovića, takodje ratnika, u oklopu i sa odlikovanjima koje je dobio. On je bio jedan od članova mnogobrojne, bogate plemićke porodice Visković, takođe iz Perasta. Tripo ga je prikazao kao čovjeka sa brkovima koje su u to vrijeme svi odrasli muškarci uvijek nosili, u poluprofilu, kako stoji oslonjen na mač, a drugu ruku je stavio na dukale koje je dobio za svoje zasluge. Takođe se vidi i orden Svetog Marka koji je takođe dobio za svoje zasluge od strane Mletačke republike. Od Tripovih radova u Muzeju grada Perasta je i njegov autoportret koji je rađen 1690.godine. To je slika manjih dimenzija i ovalnog oblika na kojoj se Tripo vidi kako u jednoj ruci drži paletu sa bojama, a u drugoj kist.
Od baroknih portreta koji se nalaze u Muzeju grada Perasta izdvaja se i portret Matije Zmajevića, takodje Peraštanina, pomorca, kapetana i na kraju svoje pomorske karijere admirala ruske baltičke flote za vladavine ruskog cara Petra Velikog. Matija je takodje prikazan u svom oklopu. Ko je radio portret nije poznato, jer na njemu nema signature. Admiral Zmajević je na portretu prikazan kao čovjek u godinama. Najvjerovatnije da je portret rađen u Rusiji, jer je Matija Zmajević napustio Perast 1709.godine, sa svojih 27 godina i nikad se više nije vratio. Matija Zmajević je takodje veoma zanimljiva ličnost iz tog perioda. Pomorac kao i većina Peraštana u to vrijeme. Godine 1709. učestvovao je u zavjeri u kojoj je ubijen Vicko Bujović i svjestan da je to po tadašnjem zakonu Mletačke republike kažnjivo smrću odlazi iz Perasta. Prvo kod svog prijatelja ruskog grofa Petra Tolstoja sa kojim se upoznao u Perastu desetak godina ranije kada je ovaj došao sa grupom ruskih plemića koje je poslao Petar Veliki da uče pomorstvo. Te 1709.godine knez Petar Tolstoj je bio u diplomatskoj službi u Carigradu pa je Matija otišao kod njega. On ga je preporučio ruskom caru Petru Velikom koji se zainteresovao za Matiju kao čovjeka koji je iskusan pomorac i iz mjesta gdje su učili njegovi boljari pa ga je pozvao da dodje da se upoznaju. Poznato je da je Petar Veliki bio zaljubljenik u pomorstvo, te se često oblačio kao lučki radnik i obilazio luke, pričao sa pomorcima i lučkim radnicima koje je tamo sretao. Ruski car odlučio je da ukaže povjerenje Matiji i pruži mu zapovjedništvo nad svojom flotom. Godine 1714. u bici kod Ganguta u južnoj Finskoj, Matija vrlo vještom strategijom pobjedjuje Šveđane. Nakon te pobjede, Rusija dobija izlaz na Baltičko more, a Matija Zmajević viši čin, čin kapetana komodora. Dalji njegov život u Rusiji protekao je u tamošnjoj mornarici gdje je dobio i čin admirala, a kad je prestao da se bavi tim poslom otišao je na Crno more gdje je radio na izgradnji luka. Tokom boravka u Rusiji više puta je bio odlikovan. Umro je 1735.godine u sahranjen je u Moskvi.
Još jedna veoma zanimljiva ličnost tog vremena, lik koji je takodje ovjekovječen na portretu je i kapetan Marko Martinović, Peraštanin, pomorac i pomorski pedagog. U Muzeju grada Perasta se nalazi slika na kojoj je prikazan kapetan Martinović kako uči ruske boljare. Simeunović objašnjava da je slika rađena 1711.godine, dakle, 13 godina nakon boravka ruskih boljara u Perastu. „Oni su boravili svega nekoliko mjeseci i slika prikazuje događaj iz 1698. godine kada je ruski car Petar Veliki poslao u Veneciju 17 boljara da uče pomorske vještine da bi, po povratku u Rusiju mogla da se osnuje pomorska akademija. Mletački senat je organizovao predavanja i predavače, a jedan od njih bio je i peraški kapetan Marko Martinović koji je sa svojim učenicima doplovio u Perast i izvjesno vrijeme tu i boravio. Na slici je prikazan kapetan Martinović i 5 boljara. Nepoznati umjetnik, radeći pomenuti dao je sebi umjetničku slobodu i likove prikazao u učionici. Sa jedne strane stola je kapetan Martinović, a sa druge njegovi učenici. Na stolu se nalaze kompas, pomorska karta i globus", zaključila je Simeunović za naš Radio.