Arhiva

U 4. ciklusu kolumni „Dva minuta", koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila naučna saradnica Instituta za biologiju mora dr Vesna Mačić.

Poštovani sugrađani i slušaoci Radio Kotora,
Dobila sam priliku da vam se obratim u kolumni Dva minuta i prvo sam pomislila da li uopste mogu nešto da kažem što može zavrijediti vašu pažnju i eventualno doprinijeti boljem stanju u našem gradu. Možda će vam čudno zvučati, ali razlog više da prihvatim ovaj poziv dala mi je jedna povrijeđena morska kornjača. Naime, početkom avgusta mjeseca kolega iz NVO sektora me obavijestio da je u Risnu, u blizini obale ugledao glavatu morsku kornjaču (latinskog naziva Caretta caretta). Ova, kao i ostale dvije vrste morskih kornjača koje se mogu vidjeti u Sredozemnom moru, spadaju u grupu zaštićenih organizama prema domaćoj i međunarodnoj legislativi (tj. prema Barselonskoj konvenciji, Bonskoj konvenciji i EU Direktivi o staništima) pa je otuda ushićenje zbog njihovog prisustva u našem zalivu još veće. Zahvalila sam se kolegi koji me obradovao ovom informacijom i proslijedila je onima koji su više upućeni u ovu tematiku.

Razmišljala sam i o tome da li da se informacija proslijedi Radio Kotoru i drugim sredstvima javnog informisanja kako bismo sugrađanima i prije svega nautičarima skrenuli pažnju na ovog čudnovatog morskog gmizavca i upozorili ih na neophodnost dodatne pažnje kako je plovilima ne bi ugrozili ili, još gore, usmrtili. Brinula sam zbog njene pozicije u unutrašnjosti Zaliva i gustog nautičkog saobraćaja koji može biti prijetnja za njeno bezbijedno izranjanje na površinu. Ali odustala sam od ideje informisanja šire javnosti smatrajući da smo već toliko puta govorili o delfinima i kornjačama i pažnji koju nautičari moraju da povedu ne samo zbog njih već i zbog, prije svega, plivača i ostalih nautičara.

{mp3}dva/vesnamacic1909{/mp3}

Smatrala sam da i ja i moje kolege ponekad postajemo dosadni ponavljajući neke iste informacije, upozorenja, molbe. Ali, na moju veliku žalost, nakon nekoliko dana sam se uvjerila da sam pogriješila i da su upozorenja bila itekako potrebna. Zapravo, u blizini peraških ostrva je bilo mnogo plovila 15. avgusta, na dan Velike Gospojine (po gregorijanskom kalendaru) kada su brojni starosjedioci i turisti posjetili Gospu od Škrpjela. Tog istog dana naveče su me kontaktirali sugrađani koji su između obale i ostrva Sv. Đorđe primijetili povrijeđenu kornjaču kako se vrti po površini i ne može da zaroni. Vrlo vjerovatno je neko od nepažljivih nautičara plovilom udario u kornjaču u momentu kada je ona izranjala i na taj način je povrijedio.
Odmah sam se sjetila kornjače viđene u Risnu i osjećala sam grižu savjest. Da sam informisala širu javnost o njenom prisustvu u Zalivu možda bi nepažljivi nautičari obratili malo više pažnje i možda ona ne bi bila povrijeđena. Možda moje riječi uopšte i ne bi doprle do tih nepažljivih, ali ja bih se svakako osjećala bolje, znajući da sam uradila ono što sam u datom trenutku mogla da uradim. I kada smo kod toga što smo mogli, a što nismo uradili za očuvanje naše prirodne i kulturne sredine, onda bih mogla da spomenem brojne slučajeve kao što je na primjer aktuelni tzv. privremeni objekat na Verigama.
Ali ovom prilikom ipak ću da se osvrnem na planine, tačnije naš Nacionalni park Lovćen. Iako je proglašen nacionalnim parkom tek 1952.g. i teritorijalno pripada opštinama Cetinje i Budva vjerujem da su i nama mještanima i brojnim turistima itekako poznate fotografije Bokokotorskog zaliva snimljene sa padina ovog impozantnog masiva sa najvišim vrhom Štirovnikom (1.749 mnv). Tu je i Jezerski vrh (1657mnv) s Mauzolejom crnogorskom gospodaru, pjesniku i vladici Petru II Petroviću Njegošu. Kolika je važnost Lovćena u istorijskom, kulturnom i prirodnom pogledu valjda dovoljno govore i brojna umjetnička djela u kojima je Lovćen opjevan ili naslikan, kao i činjenica da je ova planina nekada bila i na grbu Crne Gore. A sada? Sada dozvoljavamo (između ostalog) ne samo da se desi požar u stoljetnim četinarskim i bukovim šumama, već taj požar puštamo da traje danima. Znamo svi da angažovanje aviona za gašenje požara mnogo košta, ali ne mogu a da se ne zapitam ko odlučuje šta je to mnogo. Da li je skupo angažovati sva moguća sredstva ili je preskupo da danima gori stoljetna šuma četinara u nacionalnom parku? Da bi se ovakva šuma obnovila potrebno je više desetina godina, i da ne govorim "samo" o uništavanju biodiverziteta i nedostatku kiseonika kojeg ove šume proizvode, šta li je tek sa erozijom zemljišta, novim klizištima i ostalim posledicama. Da li neko razmišlja koliko tek to košta? Ako osim ljudskog života i zdravlja postoji nešto što nema cijenu pa valjda je i taj Lovćen, kako često kažemo "naša svetinja" i nacionalni park u ekološkoj državi, zaslužio da nema cijenu. Bojim se i da je naše more i priobalje slične sudbine, ali o tome neki drugi put.
Srdačan pozdrav
Vesna Mačić

Narednog ponedjeljka 26. septembra Kotoranima će se obratiti ekonomista Igor Brkanović.