Arhiva

Gošća jučerašnjeg jutarnjeg programa Radio Kotora je bila direktorka Pomorskog muzeja Crne Gore Mileva Pejaković Vujošević. Razgovor je vodila Jelena Vukasović.
Podsjetićemo se na početku, sasvim kratko, osnivanja Pomorskog muzeja. Srećna okolnost za nastanak ove muzejske institucije svakako je bio postanak rane zbirke Bratovštine Bokeljske mornarice oko 1880. godine, i njeno otvaranje za javnost 1900.godine, kao i preuređenje i postavka na prvom spratu palate Grgurina te 1938.godine, da bi nakon Drugog svjetskog rata barokna palata plemićke porodice Grgurina s početka XVIII vijeka bila adaptirana za potrebe Pomorskog muzeja. Znači tako je sve počelo, da podsjetimo Kotorane na početke ove značajne kulturne adrese grada i zemlje. Pretpostavljam, nadam se da je svaki naš sugrađanin makar jednom obišao Pomorski muzej, ali da li biste bili ljubazni da nas upoznate ukratko sa zbirkama koje nas čekaju kad zakoračimo u palatu Grgurina? Što je to što nas dočeka, na što sve posjetilac može da naiđe, što najčešće traži da vidi?
Prvo da poručim onima koji nisu posjetili Pomorski muzej, a vjerujem da ih je malo, da to obavezno učine jer se neće pokajati. Dobro ste kazali da je Pomorski muzej kulturna institucija koja zauzima vidno mjesto na kulturnoj mapi Crne Gore. U njoj se nalazi sve ono što je vezano za more, morske pučine i ljepotu življenja što je i logično jer je Crna Gora i pomorska država. Pomorci su bili slavni upravo iz Boke Kotorske i teško stečenim novcem gradili su palate u kojima se nalazilo ono što se danas nalazi u toj jednoj – baroknoj palati Grgurina. Imamo i vrlo vrijedne zbirke. Imamo najbogatiju pomorsko-tehničku zbirku, mi smo na neki način veliki brod. Na drugom spratu posjetilac ima kormilo kojim može upravljati kroz prostore našem muzeja. Tu su portreti slavnih kapetana, modeli brodova i navigacioni instrumenti, sekstant, oktant, kvadrant, busola...

Moram da kažem da grad Kotor nije samo pomorski grad, nije samo trgovački grad, nego i grad zanata. U njemu je postojala i kovnica novca i oružja. Jedna od najbogatijih zbirki starog oružja na prostoru Jugoslavije smještena je u našoj instituciji i svi se dive onome što vide, a vide kovano u Kotoru. Kod nas je i faksimil ključeva grada Kotora. Imamo značajnu zbirku puškona, teških brodskih puški koje datiraju iz 17.vijeka. Iz francuskog perioda od 1807. do 1814. godine imamo pušku dugu 2,20 m koja je ratniku služila i kao hladno oružje. Mušrkarci su voljeli lijepo oružje, a žene lijep nakit. Imamo etnografsko odjeljenje u kome je izloženo i sve ono čime je žena voljela sebe da ukrasi, a posebno bih izdvojila igle – trepetaljke rađene u kotorskim zanatskim radionicama. Dobroćanke bi ih, recimo, stavljale kad bi pravile punđe, a ovaj ukras je po trepetanju i dobio ime. Svaki kraj ima svoj identitet u vremenu i prostoru, pa i mi imamo dobrotsku narodnu nošnju sa dobrotskim vezom koji je prvi put pomenut 1571. godine i kišobranom i ljeti i zimi. Ljepota je pogledati entografsko odjeljenje, ali i kapetanske salone. Jedan je kupljen od porodice Vizin Florio i od limunovog je drveta, a strane i naše delegacije potpisuju protokole u tom salonu jer je u svakom pogledu reprezentativan. Drugi salon je risanske familije Ivelić, a kada njihova porodična palata bude obnovljena, daćemo taj salon i postaviti darovani – salon koji nam je poklonila familija Tripković prije nekolike godine. Od posebnog značaja za naš muzej je činjenica da imamo najbogatiju zbirku starih grbova. Svaka plemićka porodica nekada je mogla sebi da izabere grb. Ljudi su za to veoma zainteresovani i mi planiramo da od grbova napravimo dobre suvenire. Posebno smo ponosni na vajara i slikara Vaska Lipovca koji je potekao iz našeg grada, ovdje ostavio vidnog traga, a živio i stvarao u Splitu. Nama je napravio šest bronzanih ploča u prizemlju koji svjedoče o lijepim pomorskim pričama. Sve to naravno može da se čuje putem audio-gajda na šest svjetskih jezika jer samo mi na jugoslovenskim prostorima imamo i tako savremen način prezentacije muzejske postavke. Uz muziku vremena o kom se govori posjetilac i gleda i sluša i uči. Vrlo smo ponosni i moj tim i ja na ovo dostignuće. „Brodovi kroz vrijeme" – naziv je odjeljenja koje smo predvidjeli za osobe sa invaliditetom i one koji fizički nisu u mogućnosti da obiđu muzej.
Ako imate u vidu svu vrijednu imovinu muzeja, čime se vi u muzeju najviše ponosite? Što je ono čega biste se najteže odrekli, što najpažljivije čuvate i održavate?
Posebno smo ponosni na predmete kovane u Kotoru. Počnemo da pričamo o zanatstvu u našem gradu, pa pokažemo eksponate. Malo je takvih gradova koji su poput Kotora na malom prostoru imali skoro sve. Teško bih se odrekla pisanih dokumenata –čuvamo, na primjer, stari ugovor s Omišom iz 1168. godine. Novac, nakit, oružje, sve su naše zbirke vrlo dragocjene i rijetko se gdje slične mogu vidjeti. Možemo ga predstaviti, izložiti, ali da nam od ko od toga ukrade ili da poklonimo – teško.
Kako se održava imovina muzeja, ko su ljudi koji je održavaju, koji su vam sve profili potrebni, kako to sve teče? Da li imate i radionice, pojasnite nam malo to...
Ponosna sam na svoj tim koji je odličan i, sportski rečeno, ne treba ga mijenjati. Čine ga, između ostalog, profili ljudi stručnih za sve zbirke koje imamo. Imamo istoričara umjetnosti koji brine o istorijsko-umjetničkoj zbirci, zatim etnologa koji radi sa etnološkom zbirkom, službenika koji brine o pomorsko-tehničkoj zbirci, ali kako sve to treba održavati, imamo i dva konzervatora za papir i slike. Imamo i malu konzervatorsku radionicu u kojoj se svi eksponati očiste i srede da bljesnu u punom sjaju, posebno kad idemo van granica Crne Gore gdje predstavljamo i naš grad i našu zemlju. U biblioteci imamo bibliotekara, knjižničara, dokumentaristu, a o svakom muzejskom predmetu imamo pisanu, foto i elektronsku dokumentaciju.
Spominali smo u posljednje vrijeme i donacije. Nije imovina muzeja stalna i zaključena već se stalno dopunjava. Postoji veliki broj ljudi koji je potekao odavde, sada je širom svijeta i Pomorski muzej prepoznaje kao dobrog čuvara za svoje starine. Ko sve daruje muzej i što sve bude darovano?
Već sam rekla da nam je porodica Tripković poklonila salon, moram pomenuti Zorana Radimira, zatim Sbutegu koji redovno poklanjaju. Poklanjao je i pokojni kapetan Zec iz Budve. Ipak, najvrednija donacija nam je ona od Nade Radimir iz Australije i ona je još u decembru dobila nagradu za filantropiju. Jako smo joj zahvalni, a njeni predmeti kod nas sijaju punim sjajem. Dobili smo sekreter, škrinju, divne slike... Naredne godine ćemo napraviti izložbu donacija i donatora. Ponosni smo i na donaciju porodice Laforest koja nam je poklonila vrijednu sliku. Gospođa je pitala kome da pokloni sliku, tada veoma oštećenu, i don Branko Sbutega joj je preporučio da je nama da. Naravno da smo srećni, sliku smo sredili, a uskoro ćemo napraviti i monografiju donatora. Ne daju nam samo predmete već i knjige. Gracijela Čulić, Jovica Martinović, Brano Stjepčević, porodica Milivoja Miloševića i drugi nam poklanjaju vrijedna izdanja. Pjer Paci nam je, recimo, poklonio gravuru iz 1685 godine. Podržavaju nas i drugi. „Porto Montenegro" je jedna od firmi koja je na našoj strani, sa njom sarađujemo i eto nedavno smo dobili set kompjutera u znak te saradnje. Eto i „Jugopetrol" nas je podržao gorivom za neka gostovanja, svima smo zahvalni.
Bilo je govora o tome da Kotor nema svoj gradski muzej, ali Pomorski muzej, iako ma jasnu profilaciju u nazivu, funkcioniše i kao gradski. To je vaša jasna namjera.
Ne možemo mi sada odvajati gradski od republičkog, nalazi se u srcu Uneskovog Kotora i mora djelovati kao gradski. Mi smo, inače, dobili status matičnog muzeja i imamo obavezu da se brinemo o svim muzejima od Herceg Novog do Ulcinja.
Kad govorimo o kulturnom životu grada, Pomorski muzej je važan činilac. Nemate mnogo dešavanja ali su vrlo zapažena?
Dobro ste zapazili, imamo malo dešavanja, ali se pamte. Sve radimo studiozno, a ne želimo ni da prezasitimo publiku. Evo najavili smo izložbu slika Voja Stanića u saradnji sa agencijom Gajo, a planiramo gostovanja i putujućih izložbi poput „Zavjetnih darova", „Slavnih kapetana" i drugih. Imamo dobru saradnju sa Muzejom grada Perasta, Biskupijom, a za kraj godine organizovaćemo izložbu fotografija i dokumenata povodom 100 godina Prvog svjetskog rata. S jeseni ćemo dovesti i izložbu bijelih vila sa Krka. Vrlo je neobičan događaj u pitanju, a po legendi o bijelim vilama poznati su Krk, Dubrovnik i Kotor. Jedna umjetnica sa Krka radila je foto-izložbu, a djeca iz doma siročadi bila su joj modeli bijelih vila. Vidjećete početkom oktobra kako smo to pripremili. U novembru u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu postavićemo „Zavjetne pločice", a nakon zagrebačke napravićemo tu izložbu i u baseloni koja je poznata po pomorstvu i muzeju. Biće prilike da više o tome govorimo.
Godišnjak Pomorskog muzeja traje već dugo i za nega je tokom prošlih godina pisao niz vrsnih intelektualaca. Pretpostavljam da je slično i danas.
Ko piše za Godišnjak?
U pravu ste, zaista je izuzetan niz stručnjaka pisao za nas, od domaćih Gracijela Čulić, Jovica Martinović, prof. dr Milenko Pasinović... Mnogo nam je bitan Godišnjak i da bude sadržajan. Za njega pišu i stručnjaci Pomorskog muzeja.
Počela je turistička sezona, tokom dana posredstvom kruzera stižu hiljade i hiljade turista u naš grad. Kako vi ocjenjujete početak sezone?
Pa grupnih posjeta je zaista mnogo, manje je samo individualnih posjeta što je i razumljivo. Ko je došao jednom, teško će ići opet u obilazak Pomorskog muzeja. Imamo ogroman broj agencija koje nam šalju svoje grupe turista, negdje oko 30-40, a nema dana kada su vrata našeg muzeja zatvorena. Mi obogaćujemo svoju ponudu, pa nudimo turistima i osvježenje u đardinu i na terasi uz vino i posebnu priču kustosa.
Muzej je državna institucija, jedina te vrste u Crnoj Gori koja kao zemlja nije poznata po svojoj pomorskoj tradiciji sem u domenu u kome baštini kotorska dostignuća. Vjerujem da je muzej jedan od faktora koji upravo doprinose da naša zemlja samu sebe više vidi kao primorsku, mediteransku, državu koja je morem povezana sa svijetom što nije mala privilegija. Upravo je to priviligija za koju su se kroz istoriju koplja lomila i srca kidala, a sada mi se čini da smo na rubu svih dešavanja, sa malim zanimanjem da iskoristimo more sem u turizmu. Pitam se gdje je ribarstvo, da ne pominjem pomorstvo koje je nosilo Crnu Goru prije 30-40 godina, a da ne pominjem ni školstvo u čijem sistemu teško da ima prostora za djelatnosti vezane za more kao da smo kontinentalci.
Vi znate da sam se ja zalagala za uvođenje istorije pomorstva u školski sistem. Imali smo neke inicijative ka Ministarstvu prosvjete, ali je to ostalo mrstvo slovo na papiru. Bitno je da mladi ljudi uče o pomorstvu i da dožive Crnu Goru kao pomorsku zemlju. Zato smo i otvorili edukativno odjeljenje u kome su često kotorski učenici.
Arhiv u Kotoru tavori u okrilju državne institucije sa sjedištem na Cetinju, a vi ste da tako kažem sami svoj gazda. Pričali smo o tom nedopustivom odnosu države prema Arhivu i nekim drugim našim institucijama. Gdje ste vi u toj priči, kako ste se vi izborili za neko poštovanje, za čvršću poziciju?
Pa teško. Vi znate da su htjeli da nam ukinu i žiro-račun, ali naš čvrst negativan stav je to spriječio. To bi značilo da zavisimo od sredstava koje nam usmjerava država koja su uvijek nedovoljna za održavanje i palate i zbirki i ukupne administracije. Nipošto to nismo dali, a sada smo u poziciji da sami zarađujemo i da zato ne tražimo dodatni novac državi od koje ne zavisimo. Mislim da sve zavisi od rukovođenja i nametanja stava argumentima.
Da li ste ljudima koje viđate u Ministarstvu kulture rekli stav o prozivanju Kotora gradskim naseljem?
Na svim mjestima gdje sam bila u prilici ja sam se uvijek zalagala za Kotor, a mislim da je takva definicija našeg grada nekako promakla te da će biti ispravljena. Zgrožena sam propustom i uvijek naglašavam da dolazimo iz Kotora, grada koji je status grada zaradio prije mnogo vjekova i teško da mu sada može biti suskraćen.
Kako po vama Kotor treba da se nametne kao kulturni centar Crne Gore?
Koji su to načini i na kome je sve da ulaže napor u ostvarenje tog cilja?
Pa na tome svi treba da radimo, a posebno rukovodioci kulturnih institucija i Opština Kotor. Kotor se nametnuo mnogo čime, recimo, internacionalnim festivalom „Kotor Art" posredstvom kojeg u naš grad dolaze poznati svjetski muzičari, reditelji, svjetski ljudi od umjetnosti. U pitanju je nacionalni festival Crne Gore i mislim da je i Ministarstvo kulture prepoznalo Kotor kao mjesto u kome treba da pozicionira takav festival.
Ukupni budžet Muzeja koliko iznosi? To bi bilo i pitanje slušalaca.
Mi od države mjesečno dobijamo po par hiljada eura za programske aktivnosti, održavanje zbirki, zgrade i sve troškove. Kažem, da nema naših sredstava, to bi nam bilo sasvim nedovoljno, ali smo se potrudili i mnogo radimo da različitim komercijalnim muzejskim djelatnostima zaradimo novac. Direktori su danas menadžeri i tako je to na Zapadu, a mi se trudimo da poteškoće izbjegavamo usklađujući se sa modernim svijetom.
Direktorka Pomorskog muzeja Mileva Pejaković Vujošević istakla je saradnju sa Radio Kotorom kao sa gradskim medijem koji uspijeva da prati kulturni i ukupni društveni život grada, kako je kazala, korektno i profesionalno.