Arhiva

U novom - 4. ciklusu kolumni „Dva minuta" koje se u okviru programa Radio Kotora emituju ponedjeljkom od 9 i od 15 sati i reprizno subotom u 10.45 sati, Kotoranima se ove sedmice obratila profesorka klavira Marina Dulović.

Poštovani sugradjani dobar vam dan,
Prije svega želim da izrazim zadovoljstvo što ću kao član tima, u narednom periodu pred kraj ljeta, za Kolumnu ,,2 minuta Kotora" pokušati svojim razmišljanjima i učešćem da doprinesem da Kotor ostane ,,naš grad", a ujedno postane grad iz kojeg turisti odlaze zadivljeni, a ne razočarani, grad kulture i umjetnosti sa nivoom koji mu i pripada, tj. ,,grad za nas Kotorane".
Baviti se opozicionim razmišljanjima, kritikovati i negodovati mi nije svojstveno ni po karakteru, a ni godinama. Takav vid angažovanja pripada mladosti. U mom dosadašnjem radu uvijek sam se trudila da učinim nešto što ostavlja trag, a najviše za djecu i omladinu. Takodje i sada, ne želim da govorim, a ne kažem ništa, već želim da svojom riječju iniciram ili podstaknem na nešto korisno i dobro. Moj optimizam se pokreće na ličnu inicijativu i sa konkretnim zadacima.
Kraj avgusta, od kada sam naučila da čitam i pišem, prolazio je u znaku pisanja sastava sa naslovom ,,Kako smo proveli ljetnji raspust". Tematika takvog sastava je u meni uvjek budila izvjesnu sjetu. Ne zbog početka nove školske godine (to me čak i radovalo) već zbog kraja druženja i ostalih radosti koje donosi ljeto. Moja majka je svoj radni vijek provela kao učiteljica i vrlo se starala da lektira bude pročitana tokom raspusta, a pisanje sastava redovna kućna zabava. Ovom prilikom moja namjera nije da opisujem ,,ljetnji raspust" već da ukažem na lice i naličje grada koji ima publiku koja ,,voli" ljeto i (primjećujem) ni jedno drugo godišnje doba. Kako zadržati publiku koju Kotor ima tokom ljetnjih mjeseci u zavidnom broju, publiku koja ima rafinirani ukus kakvom se samo razvijene sredine mogu pohvaliti, a nakon ljeta sasvim druga priča? Publike nema u dovoljnom broju.

{mp3}dva/dulovic2208{/mp3}

Naravno, izvjestan je broj turista koji hrle u naš grad ne samo zbog spomeničkog blaga, arhitekture i ljepote kakva je nadaleko poznata, već upravo zbog programa i sadržaja koji se nude, ali u tom periodu je primjetan i značajan broj domaćih ljubitelja i poznavaoca kulturnih prilika i umjetnosti uopšte.
Za nama je, upravo završena Bokeljska noć, fešta nad feštama, opjevana noć još opjevanijeg grada, čiji su stihovi u našem uhu i našoj duši - ,,srce jednom mora planut, za sav život za sve dane". Neka svima nama u mislima budu budući dani i odgovornost koju nosimo za mlade naraštaje. Neka nam srce plane za prave vrijednosti i budućnost. Minuli su festvali, maskenbali i karnevali. Završile se priredbe i izvedbe, dječija, muzička i druga dešavanja. Vjerujem da se moglo naći za svačiji ukus ponešto. A šta sada? Ostaje deset mjeseci u gradu Kotoru, da oni koji su za to angažovani brinu, kreiraju, organizuju i pozivaju. Nekoliko institucija kulture drže se u životu kao i nezavisni (ukoliko je tako!) Nevladin sektor. Ljudi koji rade u njima čine koliko mogu da održe kulturu budnom kako ne bi utonula u duboki zimski san, sa sredstvima koja nisu dovoljna ni za jedan kvartal ,a ne čitavu godinu.
Smatram da se kulturom grada ne mogu nazvati samo programi koji se održavaju preko ljeta i koji su u većini kvalitetnih programskih sadržaja, često prenatrpani. Kultura se plasira i konzumira 365 dana u godini i jedino tako ona postaje živa. Problema i nepromišljenosti ima najviše u sferi kreiranja kulturne politike i nedostatka kontinuiteta, ideja, pravca i dinamike rasta. Jedini način da se dodje do cilja jeste poštovanje struke i to startegijom intelektualnog razvoja. Uz infrastrukturne probleme sa kojima se godinama nose institucije kulture, koje niko ne rješava (ili u nedovoljnoj mjeri) od neadekvatnih i često neuslovnih prostornih kapaciteta postavlja se pitanje - kako dalje? Svjedoci smo da su sale polu prazne i da nema dovoljnog interesovanja za kulturna dešavanja u našem gradu, a da odlazak u susjedni grad koji je u ekspanziji po svim segmenatima društvenog razvoja, najveći dio publike često čine upravo Kotorani. Šta je razlog tome? Kotor u koji je nepraktično doći (jedna cesta i gužva i ljeti i zimi), ući u Stari grad sa više prepreka, od parkinga do polomljenih ploča po kojima treba igrati ,,školice „kako bi se u pristojnoj obući moglo hodati i biti u prostorima koji su van svih standarda. Ima i toga. Konkretno želim da ukažem da je sala Centra za kulturu tj. Kulturnog centra (!) ,,Nikola Djurković" odavno zaslužila adaptaciju kako pozornice tako i dijela za publiku po novim standardima kao što to današnje vrijeme i podrazumijeva. Takodje ljetnja pozornica, zapuštena i nepraktična za sve vidove umjetničkog predstavljanja, vapi za novim rješenjima. Još jedan od prostora za koji je Opština izdvojila značajna sredstva, a koji bi u budućnosti mogao da ima širu namjenu, jeste crkva sv.Pavla. Uz rješavanje akustičkih nedostataka postao bi sigurno prostor adekvatan za razne vidove kulturnog djelovanja kao i turistički interesantna lokacija.
Uz ambijent koji je ekskluzivan vjerujem da bi Kotor sa odredjenim ulaganjima u pomenute objekte mnogo više dobio i postao još značajniji kulturni centar. Sjedinjavanjem starog i novog u ambijentu osobenosti i ekskluziviteta koji Kotoru bez pretjerivanja pripada, moramo naći mjeru i pristupiti naboljim rješenjima. Uz očuvanje identiteta i uz poštovanje tradicijskih vrijednosti (ali da se ne uzdamo previše samo u tradiciju) ponuda mora biti atraktivna ali i suštinski kvalitetna.
Takođe je važno da zaštitimo Kotor (koji se ipak grčevito bori) od prodora svih vidova nekulture i primitivizma. Prostakluk je u mnogim sredinama mjerilo vrjednosti i put koji treba slijediti po ugledu na rijaliti zvijezde, bogate i slavne. Djeca koja odrastaju po principima neukusa, nekulture, kiča i šunda na pogrešnoj su strani ulice. Kako se odbraniti? Upornošću i ponudom kulturnih programa u kontinuitetu, koji imaju suštinsku vrijednost i kvalitet.
Takođe smatram da okretanje savremenim smjernicama kulturnog razvoja koja će biti u saradnji sa turističkom ponudom, može donjeti značajne benefite gradu i Kotor još više učvrstiti na kulturnoj mapi. Turizam je postao ,,veliki posao „i tokom ljeta se osjeća razlika izmedju lokalnog stanovništva i turista. Najvažnije je da imamo dovoljno svijesti da održimo duh grada i da ne dozvolimo kao što su mnogi veliki turistički centri postali muzeji spomenici u kojima više nema života.Treba naći balans u prilagodjavanju turistima od kojih sve veći broj stanovništva živi ali biti i malo zahvalan Bogu i precima koji su nam ovakvo bogatstvu podarili u naslijedje.
U vezi sa turistima koji su prije skoro dvije decenije za nas bili rijetka prilika, ispričat ću anegdotu koja se desila u jednom turističkom centru susjedne nam države. Odmah nakon nemilih dogadjaja poslednjeg rata šetamo gradom u kojem je bio zavidan broj turista. Naši domaćini postavljaju neočekivano pitanje: ,,Da li vi mrzite vaše turiste ?". Pitanje me zbunilo ali sam brzo odgovorila da mi zapravo vapimo za turistima kojih skoro da i nema. Pitala sam: ,,A zbog čega vi mrzite vaše turiste?
„Odgovor je bio sledeći: ,,Promjenili su nam život, usporavaju nam hod, sužavaju prostor, ponuda je samo njima namjenjena a oni protrče kroz naš grad i odu. To nije turizam" .Kada je krenulo ovo novo stanje po imenu Kruzing –turizam, shvatila sam pitanje koje mi je bilo postavljeno. Daleko od toga da nekog treba mrziti, smatram da je suštinski važno stvoriti uslove za očigledno ogroman priliv turista, kako ne bi ometali jedni druge i kako bi svima bilo udobno. Da li je to moguće? Kako ja živim u najsjevernijoj uvali Bokokotorskog zaliva, kada moram poći u Kotor, provjerim koliko je brodova danas u Luci. U zavisnosti od broja brodova, tog dana se realizuje i moj odlazak.
Postavlja se pitanje kako održati grad živim i ujediniti dva svijeta –svijet umjetnosti i svijet trgovine, jer turizam jeste trgovina. A umjetnost da li je?. Eto nova tema za sledeće javljanje.
Do slušanja, srdačno sa talasa Radio Kotora,

Marina Dulović.

Narednog ponedjeljka 29. avgusta Kotoranima će se obratiti dekanica Fakulteta za turizam i hotelijerstvo Đurđica Perović.