Arhiva

U rubrici „Dva minuta" koja je na programu ponedjeljkom u 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 9.30, priliku da se obrati našim sugrađanima ove sedmice ima Vladimir Perović, reditelj širom svijeta nagrađivanih dokumentaraca, urednik dokumentarnog programa RTV Vojvodina i vanredni profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.

Poštovani slušaoci Radio Kotora, pozdrav!

Kotoru se vraćam povremeno, i svaki put me dočeka neko lijepo iznenađenje. Naravno, moja je greška, i moja krivica, što mi se desi ponekad i to da novo za mene bude nešto što već uveliko, dosta dugo živi.
Jedno takvo, izuzetno prijatno iznenađenje imao sam prije nekih dva mjeseca. Pozvan sam bio da promovišem jednu sjajnu knjigu. Gdje!?
Tvrđava Trojica! Kažu: nešto novo. Otišao sam sa živom radoznalošću i nestrpljenjem...
Na prevoju koji razdvaja Kotorski zaliv na jednoj od Grbaljske ravnice i Tivatskog zaliva na drugoj, na rasputnici gdje od Kotora birate hoćete li ka Budvi na jednoj, ili prema Njegušima, Cetinju i Katunskoj nahiji na drugoj strani, ima mjesto koje – ne razdvaja nego spaja! I to spaja u svakom smislu.
Stara, napuštena, oronula, ispucala, u vlagu i memlu sve više tonula Napoleonova tvrđava, najednom (rekoše mi: već par godina) živi jedan novi, divan život. I živi ga, naravno, ne za sebe, nego za sve nas!{mp3}dva/vladimir250716{/mp3}

Vrijedni ljudi sa područja Trojice, zasukali su rukave. I što je najradosnije, zasukali su ih i mladi.
Kao što se u svijetu stare, napuštene fabričke ili slične hale, uz malo dorade, čuvajući po koju uspomenu na nekadašnju djelatnost, pretvaraju u mjesta kulture, tako se i ovdje desila jedna divna prenamjena.
Prvo su tu od 2010. godine mladi trenirali borilačke sportove, uredivši samo jedan dio. Poslije su sredili i drugi. Uredili su jedan zgodan, prijatan kutak. I onda su sportski dio uklonili.
Sa puno ukusa i puno truda, a sa malo sredstava, uz određenu pomoć u materijalu od Direkcije za uređenje Kotora, ovi ljudi su doskora memljive i mračne, zatvorene i hladne prostore tvrđave transformisali u nekoliko manjih cjelina, u kojima može da se odvija mnogo šta vrijedno. U nekadašnjem prostoru sa malo svjetlosti, sa malim prozorima (razumljivo: tvrđava je u pitanju), nekolike novoformirane prijatne niše, iskoristljive za bukvalno sve vrste druženja i okupljanja. Nastao je, kako bi se to pragmatičnim jezikom reklo: višenamjenski objekat. Za igranke i sastanke! I proslave rođendana, i državne i vjerske skupove. Uz njih, i iznad njih, ovdje se odvijaju i vrijedni kulturni događaji: Trojičindanske svečanosti nude etnomuziku i afirmisanih i neafirmisanih, i s primorja i iz krša; ovaj prostor je već ugostio i koncerte, manje i veće, i monodramu, ovdje su promovisane i neke vrijedne knjige, ovdje je održana i jedna modna revija, sjutra će neka izložba... Onda je organizovana humanitarna žurka za prikupljanje pomoći za jednog momka, i bila je veoma uspješna.
Društveni sastanci, gdje će nego tu. Dolazio je, na poziv, čak i predsjednik opštine, pa su riješili pitanje rasvjete, uskoro će i vode...
Kad sam tamo bio, zadivila me ne samo brižnost, dočeknost i organizovanost domaćina, nego i prepunjena sala. Ovdje je trebalo doći! Odozdo, iz Kotora, ili odakle već. Znači da ljudi znaju. Jasno je: Kotor ima publiku, željnu da čuje, da vidi, da doživi, da se susretne. Ne postoji „daleko je". Na ovakva mjesta se ide! Ciljano, s namjerom. Zato što se na njima dešava nešto što želimo da vidimo, čemu želimo da prisustvujemo, nešto što će nas na neki način ispuniti i obogatiti. Po kulturu se odlazi, neće ona sama doći.
Od ovakvih akcija preduzimljivih ljudi – zajednica ima samo koristi. Ovi ljudi nisu ovo uradili da bi zaradili. Oni su pravili prostor u kome zajednica biva zajednica. Kroz sve ono što zajednicu čini, kroz sve ono što spaja ljude. Od umjetnosti do politike, od pučke svetkovine do visoke kulture.
Pri razmišljanju o ovom mjestu stalno mi se vraća misao o pravom starinskom gumnu. Da podsjetim: gumno nije samo mjesto za vršidbu žita, nego prostor ljudskog zborovanja i druženja. Trojica je divan primjer zbornog, okupljačkog mjesta.
Ne tako davno, ljudi su živjeli zajedno, i jedni za druge, pomagali se i savjetovali se, imali snažan osjećaj zajednice, i pripadanja. Duga prema zajednici, a ne samo očekivanja od nje.
Danas je svijet krenuo putem beskrupulozne sebičnosti, gramzivosti, i nekako je previše gledanja samo kroz moć i novac, ili samo kroz politički interes da nadvlada moj nad tvojim. Svijet ide opakijem putem.
Ipak, evo, postoje ljudi svjesni da ima i nešto više. Da mi trajemo kroz zajednicu i njenu kulturu, a ne kroz sitne dnevne stvari i materijalna bogatstva.
Zašto sve ovo govorim!? Sve ovo znate. Ili... možda ne znate...!? Kao što ni ja nisam znao doskora. A tu je, nadohvat ruke.
Dobrodošli na Trojicu, mjesto kulture, zborovanja, druženja!

Vladimir Perović