Arhiva

Podmorski tunel Verige bio bi više nego dvostruko jeftinije rješenje od mosta, ocijenio je dipl. ing. Mirko Balabušić. Autor idejnog rešenja podmorskog tunela Verige gostovao je u emisiji „Razgovori nedjeljom".

„Kad bi poredio most preko Save u Beogradu, koji liči na ovaj naš što treba da se radi, sa nekih 250 miliona došao je na 500 miliona. Vrlo realno bi se moglo predpostaviti da bi i most na Verigama koštao oko 500 miliona. Što se tiče tunela cijena se kreće do 200 miliona. Ako su dvije cijevi cijena je 400 miliona, tako da je tunel neka jeftinija varijanta", kazao je Balabušić.

On je naveo da ne želi da favorizuje projekat tunela, a osporava projekat mosta, jer oba riješenja imaju prednosti i nedostataka.

„Kad govorimo o mostu ja ne znam u svijetu da je neki narušio ljepotu nekog pejzaža. Tako ne vjerujem ni da bi ovaj sa velikim pilonom i zategama vrlo atraktivno djelovao kao neka harfa. Vidim i da se već pojavio problem visine mosta. Kad smo radili idejno riješenje mosta imali smo taj svijetli otvor visine 55 metara, da mogu svi brodovi, jedrenjaci i jahte da prođu ispod njega. Međutim, vrlo brzo se pokazalo da je to nedovoljna visina, da mnogi jedrenjaci imaju visinu i do 90 metara, pojedini kruzeri do 70 metara, tako da visinu mosta već treba podizati. To već nije ono riješenje koje je dato. U statičkom i seizmičkom smislu moralo bi nešto da se mjenja.

Moje prvo riješenje je bilo preteča riješenje – pravljenje jednog kratkog tunela od oko 600 metara koji je poštovao morsko dno sa nagibima i do 20 %, što nije dopušteno jer su takve saobraćajnice sa najvišim nagibom do pet procenata. U drugom riješenju koje sam radio 1999. godine je jedna duža varijanta od 1.800 metara i ispunjava sve uslove nagiba od 5-7 %. Ulazne tačke su bile iza Svete Neđelje, a izlaz na na Opatovu kod vojnog objekta, što je značajno produžavalo trasu tunela. Inače, tunel po mom mišljenju mora da bude ukopan u morsko dno. U prvoj varijanti koju sam radio 1987. godine sam betonsko-čeličnu cijev položio po dnu. Tu se javlja problem biosvijeta i strujanja mora. Problem je da Kotorski i Risanski zaliv postanu neka bara koja nema dovoljno ni bio svijeta ni strujanja voda. Zbog toga, ako se radi tunel, mora se ukopati. Najveća dubina mora je tu 38 - 40 m. Kopanje prema obalama mora da bude dublje da bi se postigao plitki nagib. Međutim, na obalu bi trebalo ići ispod magistrale, ući u brdo i kružiti tunelski kroz njega. Drugo, mislim da je pametno da se urade dvije cijevi, sa po dvije trake, za svaki smjer posebna, jer u slučaju rekonstrukcija i havarija jedna uvijek može da radi, a druga da bude zatvorena. To su uglavnom čelične sekcije po 100 metara sa duplim dnom koje se potapaju, balastiraju betonom.
Kada je riječ o radovima na tunelu problematičan je teren, njegova morfologija. La Manš kada se kopao bio je ispod dna. Tu nisu imali problem sa vodom. Ovdje je voda svuda okolo i mislim da bi trebalo da se minira što bi bio kompleksan posao koji može da traje i do tri godine.
Inače, stručna javnost je bila iznenađena tom idejom i nije bilo posebnih komentara da se tu može napraviti tunel jer su svi vidjeli da se može napraviti most", kazao je Balabušić.