Arhiva

U rubrici „Dva minuta", koja je na programu ponedjeljkom u 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 9.30, priliku da se obrati našim sugrađanima ove sedmice ima Maja Mrđenović, pozorišna kritičarka, teatrološkinja i urednica elektronskog časopisa Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Crne Gore Peripetija.me.

Poštovane sugrađanke i sugrađani,
Konačno, reklo bi se da su u Kotoru oni sa razvijenim kulturnim potrebama, ljubitelji umjetnosti, „svoj na svome": u toku je ljetnji Međunarodni festival KotorArt, koji nam još od kraja juna nudi pregršt uzbudljivih programa, kroz šest različitih programskih segmenata. Do sredine avgusta, moći ćemo da biramo između 250 raznovrsnih umjetničkih događaja, na kojima će nastupiti nekoliko stotina umjetnika i predavača, na čak 30 lokacija u Kotoru i Boki. Zaista, zvuči krasno, a tako uglavnom i jeste - dok traje. Nakon 15. avgusta, festival će uminuti naglo kao što je i počeo, festivalci će polako napustiti Kotor, otići će i turisti, a mi, građani, mi ćemo ostati. Ostaćemo u beživotnoj, sablasnoj kulisi nečega što je nekada bio grad, i to grad poznat po kulturi, „gospodstvenosti" i urbanom duhu. Ostaćemo u primorskom mjestu koje još čuva tragove ljepote, ali koje proždire sprega podivljalog kapitala i kriminala, čija mašinerija neutaživo i beskrupolozno uspijeva da do neprepoznatljivosti samelje ne samo urbani duh Kotora, nego i njegove prirodne, kamene i morske ljepote, ma koliko djelovale vječito i neuništivo.{mp3}dva/maja110716{/mp3}

U Kotoru, pored KotorArt-a i ostalih ljetnih manifestacija, u toku su i učestali obračuni kriminalnih klanova, koji su samo vrh ledenog brijega opšteg društvenog stanja. Naime, kriminal je evidentno najtješnje isprepleten sa lošom upravom „naseljenog mjesta gradskog karaktera", kojoj su privatni interesi pojedinaca, prema svim pokazateljima, daleko bitniji od javnog interesa, koji je postao samo puka floskula u političkim nastupima. S obzirom da je ovakav milje krajnje plodno tlo za cvjetanje kriminala, akcione spektakle pomenutih mafijaških obračuna nesumnjivo ćemo moći da pratimo i nakon kraja sezone, kada sezonski turisti i sezonska kultura napuste naš grad, a sa njima i iluzija neke ljepše priče koju Kotor priča o samome sebi.

Možemo, naravno, izabrati i da ne obraćamo pažnju, da zatvaramo oči, da ne pratimo vijesti, dok se neki obračun ne desi pred našim očima, a dobro je poznato da se loše stvari uvijek dešavaju „nekom drugom". Takav izbor bi vjerovatno bio poželjan i za lokalnu samoupravu, ako je suditi po proklamacijama kako je u Kotoru sve takvo da bolje ne može biti, „mirno i dobro", a da će „te neke anomalije", koje se eto iznebuha „dešavaju u nekim vremenskim periodima", jednostavno „u duhu razvoja iščiliti iz našeg grada". Ali, da li će anomalije tek tako „iščiliti", u duhu razvoja u kojem treba sve što prije rasprodati i privatizovati, i u kojem je kultura, uglavnom manifestaciona, nešto što je dovoljno da se dešava tokom ljetnje turističke sezone? Izvjesno, to se neće desiti. Jedan od razloga leži i u najstarijem, danas gotovo zaboravljenom značenju pojma „urbanitet", a to je - uglađenost, pristojnost, profinjenost. Shodno tome, u svim promišljanjima o suštini grada i onome što čini urbani duh, jedno od centralnih mjesta daje se bogatom i raznovrsnom kulturnom životu, odnosno mnogobrojim manifestacijama koje garantuju za communitas, dobri duh zajednice. I to svakog dana, cijele godine.

Pored raznovrsnih, kvalitetnih, relevantnih umjetničkih dešavanja, koja mora da prati i dobra organizaciona struktura i jasna kulturna strategija, te programi uključivanja i razvoja publike, šire shvaćena kultura koja bi Kotor činila gradom, a ne opskurnim mjestom u kome se gnijezdi kriminal, podrazumijeva još mnogo toga što sada nedostaje. Podrazumijeva se efikasna i stručna lokalna samouprava posvećena opštem interesu, zaustavljanje pomahnitale rasprodaje i graditeljskog nasilja, stvaranje ambijenta pogodnog za građanski aktivizam bez straha od posljedica, njegovanje poštovanja prema različitostima, regulisanje nivoa buke, rješavanje saobraćajnih problema, rješavanje problema devastacije prouzrokovanih neodrživim kruzing-turizmom, dostupni i prijatni javni prostori... Kultura, jednostavno rečeno, mora biti sveobuhvatna, istrajna i svakodnevna. Ona u Kotoru danas takva nije, i zato anomalije neće „iščiliti", niti će ih „prebrisati" KotorArt, uprkos velikom značaju i vrijednosti koju ovaj festival ima. Jer, ponovimo - sveobuhvatna i istrajna kultura u Kotoru treba nam svaki dan, bez zimske devetomjesečne „pauze".

Završila bih ovu poslednju kolumnu „Dva minuta" jednom duboko opominjućom slikom, koja mi se snažno, a gotovo nevoljko, urezala u svijest tokom izvođenja predstave pozorišta zajednice „KoTo(R) o Kotoru". Na samom kraju izvedbe, dok je još trajala scena „protesta", a publika ustajala i počinjala da aplaudira, na scenu se popelo nekoliko djece mlađeg uzrasta. Djeca su ushićeno, sa vidnim grozničavim oduševljenjem, počela da sakupljaju u naručja gomile lažnog papirnatog novca, kojim su nekoliko trenutaka prije toga u predstavi investitori-kriminalci pokušali da potkupe građane Kotora, da bi ostali upravo tako pasivni, poslušni i rezignirani, kao što su sada. Slika djece koja se grabe za po podu rasut novac, učesnicima u predstavi djelovala je utoliko tragičnije, zbog razgovora koji smo tokom procesa proba vodili o tome, kako scena „protest" treba da se završi. Složili smo se da u nju uvedemo dvoje djece, kao nove generacije, koje će možda biti bolje od današnjih, bolje od nas. Želeći biti iskreni prema sebi i drugima, nismo mogli da publici nametnemo ideju da će one zaista i biti takve, pa smo kraj scene ostavili otvorenim, kao zapitanost. Ali, „neizrežirana" djeca koja su se trenutak kasnije popela na scenu da sakupljaju novac, i nehotice su dala naslutiti odgovor na naše pitanje. Uz zahvalnost za vašu pažnju i praćenje kolumne „Dva minuta" proteklih mjeseci, molim vas da svi zajedno mislimo o tome, i još bitnije - da se sveobuhvatnom, istrajnom i svakodnevnom kulturom, svom snagom borimo za dubinsku uglađenost, pristojnost i profinjenost, a protiv neznanja i gluposti, koje afirmišu legalne i ilegalne strukture moći.

Maja Mrđenović

U narednom izdanju rubrike „Dva minuta" Kotoranima će se obratiti Snežana Pejović, arhivistkinja i direktorka Istorijskog arhiva Kotor.