Zabava

05.08.2020
254

SAMARDŽIĆ: PORED RADA I ISTRAJNOSTI, SREĆA JE NAJZASLUŽNIJA ZA USPJEH U POSLU KOSTIMOGRAFA

“Ono što modni dizajn i kostimografija imaju zajedničko je izrada odjeće. Međutim, kod modnog dizajna odjeća se izrađuje za određenu ciljnu grupu ili masu, u zavisnosti od toga kakav dizajner želiš da budeš, dok kostimografi rade odjeću koja ima namjenu da bude dio predstava, filmova ili reklama” – kaže za Radio Kotor modna dizajnerka i kostimografkinja Andrea Samardžić iz Kotora. Ona je, gostujući u emisiji “Ljetnje priče” govorila o izazovima ovog posla, svojim počecima, obrazovanju, inspiraciji, projektima. Prenosimo vam djelić tog razgovora koji je zabilježila Irena Mačić.

 

Zvanje modne dizajnerke stekli ste u Beogradu, a master studije mode završili u Italiji.  Koliko je bitno kvalitetno obrazovanje u oblasti mode, da bi ste se uspješno bavili ovim poslom, pored, naravno, truda, rada, iskustva, talenta…? Koja znanja i vještine se stiču na fakultetu?

Po meni je kvalitetno obrazovanje bitno za svaku profesiju, pa tako i za moju. Uz adekvatno obrazovanje se stiče teorijko znanje koje je kasnije neophodno za uspješan rad. Između ostalog, ono što sam naučila na fakultetu je izrada modnih skica, modelovanje konstrukcija, donekle šivenje, razlikovanje materijala kao i shvatanje koji materijal treba koristiti za šta.

Studenti modnog dizajna su mladi umjetnici koji su tek na početku svog profesionalnog razvoja. Da li su u tom trenutku za njih važnija teorijska znanja ili je neophodno da već stiču praktična iskustva? Kako je uopšte to realizovano na fakultetima na kojima se izučava modni dizajn? I koliko s druge strane fakulteti pružaju mogućnosti mladim ljudima za sticanje prakse u oblasti koja ih interesuje?

Teorisjko znanje je dosta bitno, ali isto tako mislim da bi praksa morala da bude obaveza za sve one koji planiraju da se bave ovim poslom. Nažalost, na mom fakultetu to nije bio slučaj, tako da sam dosta toga morala da učim u hodu kada sam počela da radim. Kada sam prvi put učestvovala na reklami, to mi je ujedno bio i prvi put da se susrećem sa pravim snimanjem, setom i četom ljudi koja stoji iza svakog takvog projekta. Zahvaljujući kostimografkinji sa kojom sam tada radila brzo sam stekla znanje o tome kako sve funkcioniše. Da bi snimanje teklo kako treba neophodno je da svi rade svoj dio posla što brže i efikasnije, čak i u nekim situacijama koje su dosta stresne.

Šta je to modni dizajn, a šta kostimografija?

Ono što modni dizajn i kostimografija imaju zajedničko je izrada odjeće. Međutim, kod modnog dizajna odjeća se izrađuje za određenu ciljnu grupu ili masu, u zavisnosti od toga kakav dizajner želiš da budeš. Dok kostimografi rade odjeću koja ima namjenu da bude dio predstava, filmova ili reklama.

Koji je posao izazovniji?

Pa zavisi koja interesovanja imaš. Meni je izazovniji i samim tim i zanimljiviji posao kostimografa. Kada radim dizajn nekako idem kroz sebe i izrađujem stvari koje se meni lično sviđaju i koje bih ja nosila, dok kod kostima je veći fokus na scenariju i na glumcima.

Kako se rodila ljubav za ovim poslom?

Oduvjek sam voljela da eksperimentišem sa garderobom. Voljela sam da miješam stilove, imala sam razne faze u oblačenju i dosta sam uživala u tome. Dugo godina sam planirala da studiram prava koja su potpuno kontra ovoga što danas radim, međutim kreativni dio mene je pobijedio na kraju.

Kreativna zanimanja kao što su modni dizajn i kostimografija zahtjevaju mnogo mašte I, prije svega, inovativnosti. Gdje crpite inspiraciju?

Dizajnom se dosta dugo ne bavim, osim kada želim sebi da izradim nešto što je unikatno ili nešto što mi se sviđa, a nije dostupno kod nas. Kod kostima inspiracija uvijek kreće iz scenarija, a kasnije kroz razgovor sa rediteljem i sa glumcima.

S obzirom da se bavite kostimografijom, možete li izdvojiti period i stil koji vam je najprivlačniji? Da li je lakše dizajnirati modernu odjeću ili istorijsku?

Lično najviše volim savremeni kostim jer tu ima dosta prostora za igru. Nema striktnih pravila i samim tim je sloboda mnogo veća kao i kreativnost. Kada radim epohekd istorijskih kostima postoje pravila koja moraju da se poštuju i kod odabira materijala, dezena, korejeva. Tako da bih uvijek prije izabrala savremeni kostim.

Na koji  način se u toku procesa nastanka predstave, filma sklapaju i uklapaju kostim i lik, odjelo i karakter? I koliko je to zahtjevan posao? Možete li opisati taj proces?

Sve uvijek kreće od scenarija. Tokom čitanja scenarija krećem da zamišljam likove iz te određene priče. Bilo da se radi o seriji, filmu, predstavi – process je isti. Poslije toga, kada već formiram neko svoje viđenje likova, krećem da razgovaram sa rediteljem sa kojim prolazim cijeli scenario, cijelu priču i krećemo u analizu svakog lika ponaosob, razmjenjujemo ideje i vizije koje imamo i tu nalazimo neku vrstu kompromisa. Kasnije, kada već imam definisano što nas dvoje hoćemo, kreću razgovori i kostimske probe sa gumcima gdje se njihovo mišljenje mora uvažiti jer, na kraju krajeva, od toga što nose na sebi dosta zavisi koliko će postići da uđu u određeni lik.

Koliko dugo traje taj proces?

Obično su nam rokovi veoma kratki, tako da ne traje baš predugo. Voljela bih da mnogo duže traje.

Koji kostimografski posao Vam je do sada bio najdraži, najizazovniji i zbog čega?

Najizazovniji mi je bio posljednji projekat. U pitanju je film o Svetozaru Miletiću koji sam snimala u Vojvodini. Meni je bio najteži zato što sam se prvi put susrela sa istorijskim kostimima, tri različite epohe. Dosta je bilo zahtjevno i stresno dok nisam naučila sve epohe koje sam trebala, ali je ujedno i jedno od boljih iskustava.

Najdraži projekat mi je bio film “Roda” koji smo snimali u Gusinju avgusta prošle godine. Trebao bi da izađe sljedeće godine. Tu je bila najbolja ekipa. Uživala sam u radu sa svim tim divnim, mladim, kreativim ljudima i mislim da ću ga zauvjek pamtiti.

I nakon toga, kako teče sama priprema kostima za snimanje?

To dosta podsjeća na lov. Ako se radi savremeni kostim, onda je nabavka odjeće dosta jednostavnija. Kod istorijskog kostima mora većina toga da se šije, s obzirom da je vrlo teško naći adekvatne kostime. Kada krenem da spremam savremeni kostim onda obiazim sve moguće second hand shopove, pijace, tuđe ormare i na kraju radnje. Često naiđem na komade odjeće koji su dosta interesantni, tako da ih ubacim u tu svoju početnu viziju.

Gdje smo mogli vidjeti Vaše kostime? Na kojim serijama i filmovima?

Mogli ste da vidite u seriji “Moja generacija”. Ona je namijenjena tinejdž populaciji. Takođe sam radila promo video za Nacionalnu turističku organizaciju Crne Gore koji je trenuto dosta prisutan na televiziji i bilbordima. A sljedeće godine ćete gledati film “Roda”.

Do sada ste uglavnom sarađivali sa produkcijama sa prostora Srbije. Kako je došlo do saradnje?

Obično do saradnje sa novim producentima dolazi preko poznanastava i konekcija ili preporuka.

Da li je i u kojoj mjeri pandemija koronavirusa uticala na Vaš rad i projekte? Koliko je ona usporila sam taj umjetnički proces?

Ne da je usporila, nego je stopirala skoro sve. Kada je krenula pandemija, prvo što se desilo to je da su odloženi svi projekti jer dosta ljudi učestvuje na svakom snimanju, tako da je negdje logično da je došlo do toga. Nadamo se da će pandemija uskoro završiti, kako bi se mogli vratiti kreativnim poslovima.

Planovi, projekti?

Trebala bih da se pridružim ekipi koja radi na seriji “Vreme zla”, ali to isto tako zavisi od situacije sa koronavirusom.

Pored talenta, obrazovanja, truda… koliko je sreća zaslužna za Vaš uspjeh?

Mislim da je dosta zaslužna, s obzirom da su mi se uvijek otvarala vrata u neočekivanim trenucima i svaka prilika koja bi mi se pojavljivala je bila bolja od prethodne. Naravno da su ključni i rad i istrajnost, upornost uopšte, ali isto tako sreća igra veliku ulogu.

Radili ste sa mnogim zvijezdama, što glumačkim, što rediteljskim… ko je na Vas ostavio pozitivan utisak i da li u toku snimanja ima i druženja?

Ja sam imala dosta dobro iskustvo kada su glumci u pitanju i stvarno nisam imala ni sa kim nikakvu vrstu problema. Ne bih baš izdvajala nikoga ponaosob. Možda Arta Dobroši, albanska glumica koja je imala glavnu ulogu u filmu “Roda” sa kojom sam imala fenomenalnu saradnju. Sa njom je bilo vrlo lako naći zajednički jezik. Na isti način smo gledale na kostime.

Druženje je isto tako jako važno. S ozirom da dosta vremena provodimo na setu sa istim ljudima, vrlo je bitno da uspostavimo korektan i prijateljski odnos.

Živimo u vremenu masovnog konzumerizma i potrošačke ideologije. Koji stil lično preferirate? Kako se oblači jedna modna dizajnerka, prije svega umjetnica i kostimografkinja?

Zavisi da li misliš na privatni život ili na posolovni. Kada je posao u pitanju, “navučem” ono što mi je najudobnije i najpraktičnije za rad. Dok u privatnom životu dosta raspoloženje utiče na moj stil. Volim da imam nakit koji je unikatan, volim da imam neke komade odjeće koji se ne mogu baš vidjeti na svima. Uvijek je zastupljena i mala crna haljina u više verzija.

Savjet mladim ljudima koji žele da se bave ovim poslom

Samo da budu uporni i put će im se otvoriti sigurno. Upornost i trud se, prema mom mišljenju, uvijek na kraju isplate.

Posao kostimografa je, pretpostavljam, jako stresan zbog svih rokova koje morate da ispunite. Kako uspjevate i kako izlazte na kraj sa tim?

Ja sam neko ko ne voli kada ima samo jednu obavezu jer je nikad neću završiti. Ako imam 10 različitih obaveza tokom dana, onda to sve funkcioniše kako treba. Negdje me taj stres pokreće i čini da budem snalažljivija i produktivnija. Tako da sam vjerovatno izabrala pravu profesiju baš zbog toga.

 

Podijeli na: