Zabava

03.09.2020
804

MOŠKOV: KLJUČ JE U RAZNOVRSNOJ ISHRANI

“Koncept zdrava ishrana je složen termin. Svakome znači različito.Postoje različite dijete koje su veoma restriktivne. Mišljenja sam da je ključ u balansu, dinamičnoj ishrani” – kazao je kulinarski bloger Damir Moškov, gostujući u emisiji Radio Kotora “Ljetnje priče”.

On kao problem u ishrani navodi količinu hrane koju svakodnevno unosimo u svoj organizam.

“Sigurno je da internet ima veliku ulogu u promjeni načina na koji svakodnevno pripremamo hranu. I izbor recepata i jela koje spremamo definitivno se promijenio u odnosu na to kada smo mi odrastali. Promijenili su se i neki trendovi. Nova istraživanja su pokazala da neke namirnice koje smo svakodnevno koristili su veoma štetne” – navodi Moškov, sa kojim je razgovarala Irena Mačić.

Prenosimo vam dio razgovora sa kulinarskim blogerom Damirom Moškovom.

 

Društvene mreže i razni internet servisi pružaju ljudima mogućnost da promovišu svoje znanje, umijeće, talenat. Kako ste došli na ideju da napravite blog „Damirove gastrolomije“ u kojem je tema kuvanje? Ideja je, ako se ne varam, prikazati ono što se svakodnevno sprema u Vašoj kuhinji? I kada je to bilo? Kako se rodila ljubav prema kuvanju? 

Što se tiče samog bloga krenuo je od instagram naloga. Zapravo instagram nalog je i dalje mjesto koje je najbolje apdejtovan. Nekako je taj instagram nalog evolvirao iz mog ličnog naloga koji je postao sve više kuhinja i hrana, a sve manje je bilo nekih drugih tema. I onda sam prešao na to da pokrenem svoj nalog. Ljubav prema kuvanju je sve više rasla i nekako je to išlo u sve ozbiljnijem pravcu. Poslije toga je došao i blog, sajt. Sada radim i na youtube kanalu. Osim toga, standardno fejsbuk stranica prati instagram stranicu itd.

Što se tiče ljubavi prema kuvanju, ona je otprilie uvijek bila prisutna. Kako je vrijeme odmicalo i kako sam počeo više da kuvam, ljubav prema kuvanju je došla do izražaja i moja želja za isprobavanjem novih jela i stvari dovela do toga da ja idem sve više u tom pravcu. I jednostavno nisam se zaustavljao i evo još uvijek se ne zaustavljam. Sada sam došao do nekih ozbiljnijih momenata kad je kuvanje u pitanju. Može se reći da je to hobi koji sada prerasta u nešto više.

Vaša jela su uglavnom mediteranska. Šta najčešće spremate? 

Moja jela osciliraju dosta. Uglavnom godišnje doba diktira to što se najviše jede. Sada, kako smo u ljetnjem periodu, najviše se jede mediteranska kuhinja, svježi sastojci. Kada je na proljeće počela korona, više vremena sam provodio kući. pa sam posadio i više povrća. Sada imam više proizvoda iz bašte koje koristim svakodnevno u kuhinji. Gledam da to bude svježe. Najveći dio namirnica čine: balancana, pamidora, krastavac, tikvica, dakle neki tipični ljetnji sastojci. Samim tim, to su neka mediteranska jela koja se oslanjaju na upravo te sastojke – nešto italijansko, nešto lokalno, špansko, francusko… Spremam razne vrste pašti, uglavnom domaće. Trudim se da izdvojim malo vremena da napravim domaću paštu, da ne koristim kupovnu. Ima i  ribe. Ipak živimo na moru tako da nešto što je zdravo, brzo za pripremu i uklapa se u tu neku temu laganije hrane koja ljeti mnogo više prija nego neka ozbiljnija i teža jela.

Prema Vašim blogovima, reklo bi se da spremate i volite zdravu hranu. Koliko je ona važna za ljudski organizam i šta uopšte podrazumijeva termin „zdrava hrana“? 

Koncept zdrava ishrana je složen termin. Svakome znači različito.

Postoje različite dijete koje su veoma restriktivne. Mišljenja sam da je ključ u balansu, dinamičnoj ishrani. Treba i udovoljiti sebi. Trudim se, u principu, da prilagodim neke recepte. Uglavnom spremam zdravu hranu najviše zbog toga što je meni to vremenom postalo lako.  U početku sam morao više da vodim računa id a smišljam kako bi sve to išlo. Sada to sve ide veoma brzo. Neke sastojke promijenim - ili smanjm količinu šećera, ili količinu ulja ili promijenim da bude neko zdravije ulje ili neki drugi zdraviji sastojak. Vremenom se nauči da se neki sastojci mijenjaju, a da ne utiče na ukus, a da u isto vrijeme bude malo zdravije i malo laganije. A što se tiče koncepta zdrave ishrane, mišljenja sam da je to za svakoga različito. Treba pratiti  kako se čovjek osjeća i šta mu najviše prija, te šta kada prija. Za mene je važno da je raznovrsno i da ne pretjerujemo u količinama. To je zapravo i ono što je veći problem kod nas – količina hrane koja se svakodnevno unosi u organizam. Treba se truditi da kupujemo i koristimo namirnice od provjerenih proizvođača, dobavljača, lokalne itd. 

U današnje vrijeme je dostupno mnogo više stvari nego što je to bio slučaj u godinama našeg odrastanja. Da li se u današnje vrijeme manje spremaju tradicionalna jela, koja nisu previše zdrava za organizam, a sve više počinje voditi računa o zdravim stilovima života? Koliko zapravo i sama dostupnost informacija, (Vi ste pomenuli internet), ne samo namirnica, igra ulogu u tome? 

Sigurno je da internet ima veliku ulogu u promjeni načina na koji svakodnevno pripremamo hranu. I izbor recepata i jela koje spremamo definitivno se promijenio u odnosu na to kada smo mi odrastali. Promijenili su se i neki trendovi. Nova istraživanja su pokazala da neke namirnice koje smo svakodnevno koristili su veoma štetne. To se konstantno nekako vrti u krug. Primjetio sam da su se te navike promijenile čak i kod mojih roditelja i kod ljudi koje poznajem. Oni su prije imali neki drugi način ishrane, a sada u sezoni su je nekako prilagodili. U današnje vrijeme je moderno sve više voditi računa o ishrani.  Ali, u principu, to ne bi trebalo da bude stvar mode, već stvar životnog stila u životu svake osobe. Sigurno da nešto trenutni trendovi i moda diktiraju. Ali i internet igra svoju ulogu. Međutim, mišljenja sam da ljudi mijenjaju navike u načinu pripreme nekih jela u odnosu na to kako se osjećaju.

Da li je teško odbaciti tradicionalnu kuhinju koja često podrazumjeva masne obroke i krenuti potpuno novim putem? 

Šta savetujete onima koji žele da promjene način ishrane ili da ishranu prilagode zdravijim stilovima? Pretpostavljam da Vam ljudi postavljaju i takva pitanja na instagramu i mrežama? Treba li se puno odricati ili postoje neki jednostavni načini?

Ja, generalno, nisam pristalica odricanja. Isto tako mislim da naša tradicionalna kuhinja mora da bude teška. Upotrijebio sam tu riječ zato što su svi mišljenja da je tradicionalna kuhinja malo teža. Možda je samo u nekom vremenu bila teža zato što je bila takva i kultura, drugačije se jelo, živjelo, itd. Ali, vrlo lako je prilagoditi te recepte, samo ih malčice napraviti lakšim. Takođe, potrebno je odabrati namirnice koje bi možda bile malo lakše za organizam. Takođe, treba napraviti balans. Ima ta čuvena keto dijeta za kojom je svijet poludio, koja se odnosi na to da se unosi 70 posto svih kalorija iz masti. Ja bih se tu ogradio koliko je to dobro ili nije na duže staze, ali činjenica je da se može postići balans i da se može napraviti plan, ukoliko je glavno jelo ili jedno u toku dana malo teže za organizam. Lako se napravi kompenzacija ili se napravi neki prilog koji bi mogao da doprinese tome da bude ljepše i lakše probavljen taj obrok. Ja uvijek kažem da je sve u balansu. Ja ću možda jedan dan napraviti nešto teško, a onda ću sebi napraviti da dva dana da jedem laganije.

Što se tiče količine hrane, isto tako kažem ljudima: Možete ponekad neki obrok i preskočiti. Naš organizam je apsolutno u stanju da preskoči neki obrok i isto to praktikujem relativno često i smatram da mi čini dobro i u održavanju linije, i u tome da se osjećam bolje, bez obzira na to da li sam ispratio 3 ili 4 obroka dnevno. U kombinaciji svih tih stvari mislim da se negdje krije ključ toga da možemo da uživamo u svemu u čemu želimo da uživamo, a da se osjećamo dobro.

Šta Vam se čini da se ljudima najviše sviđa od Vaših recepata, prema komentarima i pregledima na Vašem youtube kanalu i ostalim mrežama? 

Mislim da se ljudima najviše sviđa, generalno, moj pristup jer se nakako sirova materija dijeli sa ljudima. Ja nisam proveo pola sata- sat u fotkanju te hrane. Vrlo brzo je slikano dok je još svježe i lijepo. To se odmah servira, odmah se jede, ide odmah na sto. Od jela koje spremam ne znam šta bih izdvojio posebno. U principu, što se tiče društvenih mreža, generalno primjećujem da, bar kad su u pitanju lajkovi i kad je upitanju reakcija ljudi, u principu jednostavne stvari najbolje prolaze. Jednostavna jela su najprijemčivija ljudima, prvo zato što shvate da to mogu veoma lako da naprave. Jer koliko god voljeli svi neka komplikovanija jela i malo finiju izvedbu vjerovatno ljudi pogledaju taj recept i kažu da nemaju vremena za to. Tako da bih rekao da ova jednostavna, brza jela najbolje prolaze.

Učestvovali ste i u emisiji “Mr Kitchen”. Kakva iskustva nosite sa sobom? 

Da, učestvovao sam u emisiji “Mr Kitchen”. To je zapravo bilo moje prvo, kad je kulinarstvo i blog u pitanju, prikaziovanje, tj. gostovanje na TV-u. Slobu poznajem od ranije, prije te emisije tako da je to bio više neki naš prijateljski razgovor i eto slučajno je tu bila neka kamera i snimila to. To iskustvo je bilo potpuno opušteno, nisam osjećao neki presing zbog kamera ili bilo čega. On je tražio da jela koja budemo spremali budu tipična bokeška koja često u principu spremam, tako da je sve to bilo veoma pozitivno iskustvo.

U Crnoj Gori, posebno u malim gradovima kao što je Kotor, gotovo da je nemoguće pronaći nešto u prodavnicama, prekarama, restoranima brze hrane za vegetarijance, a posebno za vegane. Ja to lično vidim kao problem. Zbog čega je to tako? Je li u pitanju malo tržište ili kod nas jednostavno tradicionalna kuhinja još uvijek ima primat nad svim ostalim?  

Pitanje je tržišta za uvoz nekih specijalizovnaih proizvoda i pogotovo gotove hrane za vegetarijance i vegane. S obzirom da se osim kuvanjem bavim i marketingom, s moje profesionalne tačke gledišta to je problem tržišta koje nije dovoljno zasićeno ljudima koji imaju takav način ishrane, da bi uvoznici uvozili veliki broj već pripremljenih jela. A što se tiče namirnica, one su u principu tu. Postoji mali broj namirnica koje zaista fale. Ima ih par, ali većinu namirnica vegani i vegetarijanci, pogotovo vegetarijanci mogu da pronađu u prodavnicama. Vegani u ishrani nemaju ništa što ima veze sa životinjskim porijeklom, što znači nema meda, mliječnih proizvoda, nema jaja, ribe. Neki vegetarijanci jedu i ribu.

Svi ostali sastojci jesu tu samo je poenta izaći iz zone komfora i razmišljati iz druge perspektive kada su ta jela i recepti u pitanju. Ako razmišljamo o tradicionalnoj kuhinji i onda hoćemo da samo maknemo meso da bismo bili vegani, to je već teže. Nećemo se najesti, a neće biti ni ukusno. Kada god spremam vegetarijanska jela koristim različite začine i samim tim sebi napravim interesantnije jelo. Zatim, gledam da napravim neku nutritivnu kombinaciju koja će da me zasiti, da se zadovoljim sa tim jelom. Znači, ako smo uklonili meso, moramo da se postaramo da imamo protein biljnog porijekla koji će da nadomjesti to meso da bismo se zasitili. Više sam pristalica raznovrsne ishrane, nego ograničavanja. Jer je to jedno ozbiljno ograničavanje koje treba da se konsultuje, u najmanju ruku, sa doktorom zbog nutrijenata, vitamina i minerala koje mogu da fale u ishrane ukoliko jedemo samo vegansko.

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u kuhinji ili “gastrolomijama”, što Vas to razlikuje od drugih, osim tog pristupa koji ste pomenuli na samom početku?

Ne smatram da sam još uvijek napravio neke uspjehe koje bih izdvojio. Jedna stvar na koju sam prilično ponosan do sada je to što sam doprinjeo (ja barem tako mislim) da se ponovo pravi domaća pašta. Puno sam radionica održao u kojima sam učio ljude da prave domaću paštu. Konstantno dijelim recepte i komentarišem koliko je to, u stvari, brzo i jednostavno. U posljednjih 5 dana sam tri puta pravio raviole koje malo koji restoran u Crnoj Gori pravi zato što iziskuje možda malo više vremena za pripremu. Ali opet m je gušt strašan za porodične prijatelje napraviti tako nešto što neće svakodnevno imati priliku da probaju. Svi su izgubili tu naviku i nije se pravila domaća pašta. Mislim da sam pokrenuo to da mladi ljudi počnu praviti domaću paštu umjesto da kupuju. Tako da bih to naveo kao uspjeh.

Kakvi su planovi za budući period? Imali ste, ako se ne varam, u planu da organizujete školu kuvanja?

Tačno. Škola kuvanja jeste u planu. Ja sam bio jedan od prvih predavača u jednoj školi kuvanja u Podgorici. Od tada sam dosta imao upita za neku radionicu na Primorju. Duž cijelog Primorja su me ljudi pitali kada će biti organizovana neka radionica. Međutim, uvijek je tu problem kuhinje i prostora. Kada bih našao prostor mogao bih lako da držim časove kuvanja u Kotoru, Tivtu, Herceg Novom, Budvi - bilo gdje na Primorju. Traženje prostora je izazovan zadatak. Čim se to riješi onda se sve svodi na slobodno vrijeme jer ovo je ipak meni još uvijek samo hobi. I onda bi moglo da dođe i do nekog redovnijeg održavanja radionica.

Da li biste za slušaoce Radio Kotora podijelili neki svoj recept. Sad je ljetnji period pa možda neki lagani recept za ove tople dane?

Neka bude nešto što sam skorije spremao i što ja najradije spremam ljeti - pašta sa gamborima.

Za svaki dobar sos sa morskim plodovima, potrebne su tri stvari uz, naravno, morske plodove. Najvažnije, po meni, jesu: maslinovo ulje, bijeli luk, bijelo vino. Svaki recept za sos sa morskim plodovima počinjem sa maslinovim uljem, onda dodam bijelog luka, crni luk mi uopšte nije obavezan i rado ga izbjegnem za morske plodove. Nakon toga, u zavisnosti šta spremam, bih dodao malo pamidore ako bih išao na crveni sos, te malo morskih plodova, začinio, polio sa malo bijelog vina i u tom već momentu bih imao dovoljnu količinu sosa za paštu vrlo jednostavnu, vrlo svježu. Morski plodovi u ovom sosu koje ja volim da koristim su gambori jer daju dosta ukusa, a ne mora ih puno biti. Šaka gambora za dvoje - troje ljudi napravi jedan lijepi sos. Poslije toga se samo doda kuvana pašta direktno u taj sos i obavezno sa malo vode iz kuvanja pašte i sa još malo maslinovog ulja. Jer ta voda od kuvanja pašte sadrži dosta skroba koji će da se veže za masti iz maslinovog ulja i da kreira nešto što se zove elmuzija i da napravi onaj kremasti sos da ne bude samo pašta sjedinjena sa sosom i da to nisu vezane dvije stvari. Nego da se lijepo vežu i da se kreira ona kremasta struktura sosa.

To bi bila jedna jednostavna pašta koju možemo završiti sa nekim sjeckanim petrusinom ili bosiljkom. I to je jedan lagani ljetnji ručak.

Savjet za mlade koji tek ulaze u branšu. Šta biste poručili svima, koji upravo razmišljaju da pokrenu sopstveni kulinarski blog? Recept, ali ovoga puta za uspijeh?

Recept za uspijeh je teško davati. Ja mislim da je svakome različit put. Zavisi ko dolazi iz koje postojeće branše, čime se ranije bavio. U principu, najvažnije kod društvenih mreža kada je blog u pitanju i razvoj bilo kog bloga, jeste konstantnost u radu. Šta god da odabere neko da radi, najvažnije je da bude konstantan u svom radu. Da konstantno dijeli svoje znanje i da konstantno bude prisutan na društvenim mrežama, jer ako nije prisutan na društvenim mrežama ne može doći do uspjeha. A ta promjena od nekog ko je malo po malo dijelio svoje recepte do nekoga ko može da kaže da je uspio kao bloger može da se desi uz konstantan rad.

Neće se desiti preko noći.

 

Za više recepata zapratite youtube kanal Damirove gastrolomije:

https://www.youtube.com/channel/UCHzLudwdEr-JOH1R8RiEzcg

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Podijeli na: