Zabava

27.08.2020
1019

KOTORSKI HEROJI TIHA BISKUPOVIĆA PREMIJERNO NA TALASIMA RADIO KOTORA

Muzičar iz Kotora Tiho Biskupović promovisao je danas na talasima Radio Kotora novu pjesmu “Kotorski heroji”. Tematika je, kaže autor, strogo lokalpatriotska, a ideja za ovu pjesmu nastala je iz ljubavi prema gradu. Ko su kotorski heroji za Radio Kotor otkriva Tiho Biskupović, sa kojim je razgovarala Irena Mačić.

 

Povod za razgovor je nova pjesma “Kotorski heroji”, pa je ovo dobra prilika da pjesmu premijerno čujemo i na talasima Radio Kotora. Ali, najprije da čujemo i nešto o samom projektu. Pjesma govori o Kotoru. Ko je ekipa koja je radila na numeri, koliko dugo ste je pripremali? 

Ekipu koja je sa mnom sarađivala na ovom projektu čine: Božidar Bole Martinović, koji je bio zadužen za aranžman i produkciju pjesme, zatim Branko Marković, koji je svirao bas gitaru, Đurđa Petrović Poljak prateći vokal i mastering je radio Goran Antović u Beogradu. 

Tematika je strogo lokalpatriotska. Nastala je iz nostalgije prema Kotoru, s obzirom da već pola svog života živim i radim u Podgorici. I onda je možda korona dobro došla kao višak slobodnog vremena za kreativni naboj. 

I kako se rodila sama ideja da pjesma bude baš lokalpatritoska, kako ste Vi kazali? 

Sama ideja se rodila, prije svega, iz ljubavi prema gradu. Bez posebnog plana, veoma spontano. Prvo sam napisao tekst koji sam nosio u telefonu desetak, petnaestak dana i onda sam sjeo i rekao sebi: Hajde da probam, da vidim hoće li izaći neka fina melodija na to. U nekih desetak minuta sam imao skoro kompletnu pjesmu. 

Pjesmu sam najviše posvetio našem gradskom klubu “Primorcu” i gradu Kotoru. 

Ko su kotorski heroji? 

Ima ih više. Među prvima su naši vaterpolisti, fudbaleri, naši stari preci koje sam opjevao u pjesmi, koji su nam dali ljubav prema gradu, moru, životu sa morem, te oriđinali naši. Imai h dosta. 

Vi ste član VIS Tetra. Ko čini taj sastav? 

Pored mene, čine ga: Ivan Tomas - bas gitara, Matija Pavličić –gitara i Ivan Bakić - bubnjevi. 

Ovo nije prvi put da sarađujete na projektima koji se tiču Kotora, njegove promocije i kotorskih oriđinala. Učestvovali ste i u projektu pjesme o čuvenom oriđinalu Ojli. 

Da, o njemu i o Tonćiju Praciju. Mislim da je postala himna ili pjesma o beštijama. Učestvovao sam kao trubač izvođač u svakoj pjesmi. Čast mi je što sam dio tih projekata. Nadam se da tome nije kraj, te da će takvih projekata biti još u budućnosti. 

To Vas je, pretpostavljam i podstaklo, barem jednim dijelom, da uradite i pjesmu “Kotorski heroji”?

Tako je, naravno. 

Koliko je zahtjevno, a i pretpostavljam, velika odgovornost stvarati muziku i umjetnost uopšte o svom gradu, a pogotovo o gradu kakav je Kotor? 

Sigurno je zahtjevno. Uvijek postoji doza straha kako će je ljudi iz tvog grada, tvoji prijatelji i komšije, pa možda i neko kome nisi po volji prihvatiti. Ali, idem logikom - iskreno je, od srca je, nostalgično je, možda za nekim starim Kotorom, starim vremenima. Svakako da postoji oprez i strah da li sam učinio pravu stvar. Usudio sam se hrabro. Vjerujem u ovu priču, vjerujem u ovu pjesmu i neka živi, neka ide svojim putem. 

U svojoj karijeri sarađivali ste na brojnim muzičkim projektima. Pomenućemo samo neke: sa Marijom Božović, poznatom crnogorskom umjetnicom, sa podgoričkim trip hop bendom Deep Thouts. Tu je bio i projekat Montenegro Kings. Dakle, brojni projekti, brojne saradnje. Gdje crpite toliko inspiraciju i šta je to što vas pokreće da stvarate? 

Dobrim dijelom to nisu moje autorske pjesme, već  sam tu strogo bio izvođač na svom matičnom instrumentu. A dobar dio te teme, što se tiče trube, bila je moja ideja. Nije mi niko rekao šta da radim, kako da sviram, već je to jednostavno moj dio. A to izlazi iz dugogodišnje prakse, vježbe i slušanja muzike.

Vi svirate trubu, pored toga ste i vokal benda. Koliko je zahtjevno biti posećen te dvije ljubavi istovremeno? 

Na živim svirkama je veoma zahtjevno, pošto i jedno i drugo troši organizam, troši pluća, glas. Tako da se otprilike duplo više umaram nego samo pjevač ili samo trubač. 

Kako se rodila ljubav prema muzici i uopšte prema umjetnosti? Kada ste odlučili da ćete se baviti tim poslom? Šta je za Vas bila prekretnica?

To je priča unazad 25 godina. Ljubav se rodila u mojoj porodici. Moji su se, pored svojih glavnih zanimanja i struka, bavili isto muzikom. Tata je u Gradskoj muzici Kotor preko 50 godina, majka je članica klape Bisernice Boke, tako da imam dobru podlogu za ovo čime se danas bavim. 

A da li je truba izabrala Vas ili Vi nju? 

Ona je mene izabrala. U nižu  Muzičku školu sam krenuo kao klavirista ali, s obzirom da sam bio nemiran, te nisam imao strpljenja da sjedim na jednom mjestu, stavili su me da učim instrument na kojem se više stoji. Tako da su mi dodijelili trubu. A s obzirom i da je moj otac član  Gradske muzike Kotor, a to je duvački orkestar, nekako se truba sama nametnula.

Sastav Montenegro Kings, između ostalog, izvodio je tradicionalne pjesme iz crnogorske muzičke baštine i muzičkog naslijeđa zemalja iz okruženja koje su aranžirane u modernim svjetskim ritmovima i obrađene vokalno u okvirima moderne etno, džez i pop muzike. Koliko je to zahtjevno - raditi takvu vrstu aranžmana, spojiti nespojivo, a opet, sa druge strane i velika odgovornost promovisati crnogorsku tradicionalnu muzku i naslijeđe? 

Svakako je bio izazov. To je bilo nešto potpuno drugačije od onoga što sam svirao i čime sam se do tada bavio. Tako da je to jedno lijepo iskustvo. Uglavnom su, manje više, sve kolege iz tog benda bili muzičari koji su isto ušli u tu priču kao i ja - iz neke potpuno druge muzike. Tako da je bilo jedno lijepo druženje. Bilo je dosta lijepih festivala i nastupa sa tim projektom.  

Nema mnogo muzičara u Crnoj Gori koji se bave promocijom crnogorskog naslijeđa. Zbog čega je to tako? 

Pa jeste. Ne znam zbog čega je tako. Meni je žao. Ovom pjesmom koju sam pokrenuo htio bih motivisati kotorske muičare, kojih ima dosta talentovanih i nebitno da li se radi o mladima ili starima, da se malo pokrenu, da daju malo energije jer imamo toliko toga reći i o Kotoru i o našoj kulturi i ovom raju. 

Kako ocjenjujete crnogorsku muzičku scenu? 

Ako pričamo o autorskom dijelu – dosta je to tanko. Bendova, koji sviraju obrade drugih pjesama, ima. Dosta je toga. Mislim da bi to trebalo malo da se mijenja, da sviramo više naše autorske pjesme i da se malo crnogorski muzičari okrenu svome radu, svojim pjesmama, snimanju, da jednostavno ostane nešto iza njih. Mislim da je to prava stvar. 

Vi ste neko ko je dugo u ovom poslu i za to vrijeme ste napravili niz uspjeha. Koja je vaša formula uspjeha i kako uopšte Vi definišete uspijeh? 

Upornost, budu tu i okolnosti, s obzirom da smo mala sredina. Ja konkretno sviram instrument koji je dosta rijedak, deficitaran. Možda pola projekata da pripišemo tome što sviram rijedak instrument, a druga polovina neka bude (mada bih tome možda pripisao i 70 posto) zato što vrijedim. 

A talenat se, pretpostavljam, podrazumjeva? 

To je preduslov da bi smo se mogli baviti ovim poslom, kao i bilo kojim drugim. 

U crnogorskim muzičkim školama izučava se klasična muzika. Da li smatrate da bi mladima trebalo ponuditi druge muzičke žanrove poput džeza i bluza recimo, ili je klasična muzika sasvim dovoljna osnova za njihov dalji uspijeh i stvaralaštvo? 

To je dobro pitanje. Podgorička muzička škola po tom pitanju nešto i radi. Imaju odsjek za džez. I kotorska Muzička škola bi trebala da se angažuje po tom pitanu jer je to jednostavno širenje slike muzičara. Treba jednostavno i da se sluša ta muzika i da se perspektiva muzike sama raširi. Jer nije sve u klasici. Klasika je jedan temelj koji smo prošli kroz muzičke škole, veliko znanje stekli. Ali jednostavno mora to da ide malo dalje, na jednu višu instancu. 

Diplomirali ste na muzičkoj akademiji na Cetinju. Da li Vam smeta kada ljudi trubu poistovjećuju samo sa svadbama i vašarima? 

Naravno da mi smeta. Truba nije samo to. To važi za ovo balkansko podneblje. I to je super, ima tu toliko dobrih izvođača. Ali jednostavno samo je usmjeriti na tako nešto, što meni nije toliko blisko moram priznati, nije okej definitvno, to truba ne zavrijeđuje. 

I da se nastavimo na ovu temu - muzička kultura na ovim prostorima ima zavidnu tradiciju, ali smo već godinama nekako taoci turbo folka. Kako Vi objašnjavate to jednoumlje u muzici i kako ga promijeniti u korist kvalitetnijeg zvuka? 

To su mediji i pojedine televizije donijele kod nas. To je katastrofa što se mene lično tiče. Naša djeca koja rastu, novije generacije nažalost su strogo okrenute toj muzici. A kako promijeniti to ne znam, ugasiti iste te medije ako je ikako moguće jer se to toliko nameće i uzelo je maha poprilično. 

Kakve ambicije ima umjetnik koji želi da svira trubu bez žanrovskog ograničenja? U kom trenutku se ljubav prema muzici i život od muzike susrijeću ? Da li nečeg morate da se odreknete? 

Odreći se morate dosta toga. To je velika posvećenost, dosta vježbanja. Treba da postoji, kao i u bilo kojem drugom zanimanju, sportu i jednostavno je to treniranje konstantno. A što se tiče žanrova - u jednom trenutku, a i s godinama, sa velikim iskustvom i slušajući muziku čovjek se negdje, htio ne htio, usmjerava, ide u nekom smjeru jednoga. Zapravo, cijeli život sviramo sve i svašta, ali uvijek smo jednom žanru najbliži. 

Koliko često morate da vježbate? 

Svakodnevno. Pogotovo kada su u pitanju duvački instrumenti, to je svakodnevno vježbanje. 

Ako se već postigao neki nivo, on treba i da se održava. Loše je da se pada. Stagniranje je u nekom periodu ljeta, kada se kupamo i provodimo više vremena napolju. I to je okej u tom periodu. Otprilike nekih dva sata vježbanja svakodnevno. 

Može li u Crnoj Gori da se živi od umjetnosti? 

To je teško pitanje. Ne bih da “ubijam u pojam” umjetnike. To je jedan entuzijazam. To je ljubav prema struci i prema muzici. Malo smo tržište da bi to moglo da se plasira na pravi način. Mada sve zavisi koja umjetnost. 

Konkretno od muzike? 

Pa ovo što mi sviramo i radimo po lokalima - neko bira narodnu, neko bira pop rock muziku, ali nije to umjetnost. U toj formi ne bih rekao da je umjetnost svirati obrade pjesama drugih izvođača. Svi mi dajemo neki svoj pečat da to bude donekle drugačije, ali to je opet ta pjesma. 

Kakvi su Vaši budući planovi, radite li na još nekim projektima? 

Postoji tu još priličan broj pjesama koje sad trenutno stoje, čekaju svoje vrijeme. Bilo mi je bitno, drago i pravi momenat da ova pjesma “Kotorski heroji” vidi svjetlost dana. Svakako ima par pjesama koje čekaju svoj red. Ali ovo sam stavio kao prioritet. Mislim da je i pravi momenat da se ova pjesma desi. 

U kojoj mjeri je pandemija koronavirusa uticala na umjetnost, muziku i stvaralaštvo? 

Kako kod koga. Kod mene je uticala jako pozitivno, inspirativno, ako izuzmemo bolest naravno i njene loše ishode. Na mene je djelovala jako kreativno. Pogotovo u onom prvom periodu kada se nije smjelo izlaziti iz kuće. Bio sam u Podgorici i čini mi se da su tamo bili strožiji u sprovođenju mjera NKT-a. Tako das am bio zatvoren u kući oko dva mjeseca i počela je jedna erupcija kreativnih ideja. Nastalo je par pjesama koje će, nadam se, ugledati svjetlost dana. 

Dakle nije svako zlo za zlo. 

Da 

Šta biste savjetovali mladim ljudima koji su tek na početku svoje muzičke karijere ili žele da se bave muzikom?

Savjetovao bih im jednu stvar koja, u suštini, ne pomaže mnogo - da budu svoji. Ali će morati proći kroz neke stvari, gdje će pod uticajem drugih (barem ja to govorim iz svog iskustva) morati da se kale do tog trenutka. Moraće da kažu da im je dosta šablona, te da po svaku cijenu idu u smjeru koji su sami zamislili.

Upornost se na kraju isplati, jel tako? 

Upornost se svakako isplati. Neka budu svoji, pogotovo vezano za umjetnost, neka rade, vježbaju, budu istrajni i biće sve dobro. 

 

Novu numeru Tiha Biskupovića “Kotorski heroji” možete poslušati na sljedećem linku:

https://www.youtube.com/watch?v=n-ECNk8avjQ&feature=youtu.be

 

 

 

Podijeli na: