Sport

16.09.2020
378

BAKOČEVIĆ: SVAKO DIJETE TREBA ŠTO RANIJE DA POČNE DA SE BAVI NEKIM SPORTOM

 

Gost emisije “Ljetnje priče” bio je Rišnjanin Vaso Bakočević, profesionalni MMA borac.

Razgovor je zabilježila Tamara Vuković, a u nastavku pročitatjte intervju.

 

Kada se pomenu borilačke vještine, prva asocijacija je boks, za početak nam kaži koja je zapravo razlika između bokasa i discipline MMA?

MMA -Mixed Martial Arts odnosno mješovite borilačke vještine, u prevodu sve je dozvoljeno ali to naravno ne znači da nema pravila. Kada je krenuo prvi event 1993 godine Ultimate Fighting Championship 1 (UFC), tada praktično nije bilo pravila i bili su dozvoljeni i udarci glavom, međutim, od tada je uvedeno dosta novih pravila. Generalno zastupljene su discipline poput rvanja, džiju-džica, bokasa i king boksa, radimo samo  sa malim rukavicama.

Od malena se baviš sportom, trenirao si karate pa fudbal. Kada si počeo da se baviš disciplinom MMA?

Kao profesionalac debitovao sam 2010. , a 2009. sam počeo da treniram i krenuo sam direktno sa MMA i već nakon pola godine sam imao prvi profesionalni meč. To savjetujem i mlade koji žele da se bave ovim sportom da krenu direktno, i tako da uporedo treniraju sve discipline, jer dosta njih dođe iz boksa ili king boksa i teško se adaptiraju na rvanje ili džiju-džicu, tako da smatram da je idealno krenuti direktno sa MMA.

Koliko pojaseva si osvojio i koji ti je najdraži?

Nosilac sam pet šampionskih pojaseva u pet različitih orgainzacija i u nekoliko različitih težinskih kategorija. Meni je najdraži VFC pojas, jer prvi put kad sam se za njega borio izgubio sam. Zatim je taj borac koji me pobijedio potpisao za najaču svijetsku organizaciju UFC i ostavio taj pojas. KasniJe sam se vratio po njega i uspio da ga osvojim. A najznačajnija stvar u mojoj karijeri mi je potpisivanje ugovora za drugu najbolju svijetsku organizaciju Bellator, za koju su se borili i Fedor i Mirko Cro Cop Filipović i drugi.

Koliko puta sedmično treniraš i kako izgledaju pripreme za jedan meč?

Kada nisam u kampu za meč, a generalno često sam u kampu za meč jer na ovim prostorima ima najviše borbi, treniram jednom dnevno. Posljednji meč koji je bio krajem jula u Hrvatskoj mi je bio 61. po redu, što je izuzetno veliki broj mečeva za jednog profesionalnog borca. Konstantno sam u treningu, pa čak i dok sam na odmoru treniram jedan put dnevno a tada ne vodim mnogo računa o ishrani. Međutim, kada imam zakazanu borbu, ulazim u kamp i potrebno je sedam do osam nedjelja da treniram kako bih bio potpuno spreman. Tada treniram svakog dana po dva puta, subotom samo jednom i obično je sparing a nedjeljom je odmor. Velika je razlika u borbama sada i na početku moje karijere,  imam dosta sponzora i ljudi koji mi pomažu i dosta pametnije sve radim. Ranije sam se borio sa svima i u bilo kojoj kategoriji, dok sad o svemu vodim više računa.

Prije svake borbe prolaziš kroz proces ,,skidanja" kilograma?

,,Skidanje" kilograma je izuzetno naporno i to je nešto što bih najviše volio kad bi se isključilo iz ovog sporta, ali jednostavno takvo je pravilo. Ja sada imamo oko 84 kg i pripadam srednjoj kategoriji. A kada zakazujem meč, zakazujem za laku kategoriju do 70 kg, što znači da imam 14 kg više. Kada krenem sa dijetom skinem par kila i ostane mi nekih deset preko i posljednjih sedam dana pred meč ,,skidam" te kilograme. Imamo 500 g tolerancije. U tom procesu treba biti oprezan jer može da dođe do ozbiljnih posljedica, nažalost dešavalo se da neko od boraca umre. Jednostavno moram da se borim u toj kategoriji, jer kada bih se borio u srednjoj kategoriji tada bih možda  za protivnika dobio nekoga ko ima 105 kg.

Bavljenje bilo kojim sportom iziskuje i finansijska ulaganja, koliko je skupo baviti se MMA?

Osnovna stvar koju treba da zna svako ko želi da se bavi ovim sportom da prvih par godina sigurno ne može ništa zaraditi. Danas je najbitnije da si atraktivan borac i da te prate i vole, da privlačiš publiku i tako prodaješ karte i uz sve to da pobjeđuješ. Na našim prostorima se teško od ovog sporta može zaraditi i uglavnom vlada mišljenje da treba odabrati neki drugi sport. Ja sam jedan od primjera da se od ovog sporta može živjeti i zarađivati solidno, jer  ja nikada nisam ništa drugo nisam radio, a borim se od 19. godine. Zahvaljujući društvenim mrežama imam dosta sponzora.

Pomenuo si da su društvene mreže doprinijele da imaš više sponzora, koliko zapravo imaš pratilaca na instagramu i da li možemo reći da si i influenser?

Mislim da se influenser postaje sa već 10.000 pratilaca a ja trenutno imam oko 170.000 pratilaca na instagramu. Ali i to donosi neku vrstu pritiska, često mi se javljaju da nešto pitaju. Kada sam se počeo baviti ovim sportom instagram nije postojao već samo facebook, i mislim da su upravno društvene mreže doprinijele da ljudi saznaju za MMA. Koliko god su društvene mreže na neki način loše za mlađu populaciju, ja sam mnoge borbe zakazao baš preko njih. Jeste da mi oduzimaju dosta vremena i često moram da odgovaram na pitanja fanova. Nakon svakog meča dobijem po par hiljada pratilaca, naročito ako tokom meča dođe do nečega neobičnog.

Možemo li da kažemo da si ti otvorio vrata ovom sportu u Crnoj Gori?

Ne volim da pričam o tome jer to treba da kažu drugi. Realna je priča da sam trenutno najpopularniji i najuspješniju MMA borac iz Crne Gore.

Često možemo sresti dječake koji nose majice sa tvojim likom, dakle postao si poznat i među mlađom populacijom?

Znam da je osnovan klub Kotoru i Tivtu što je pozitivno tako da djeca kojoj se sviđa ovaj sport imaju priliku da treniraju. Ono što je izuzetno značajno je da klub vode sportisti. Takođe i ja sam u Beogradu početkom mjeseca otvorio svoj klub Fight Company kojeg vodimo moj sparing partner i prijatelj Savo Lazić i ja.

Šta savjetuješ djeci koja žele da se bave ovim sportom, sa koliko godina treba da počnu da treniraju?

Smatram da svako dijete bukvalo odkad prohoda treba da se bavi nekim sportom, ja svoje dijete planiram da upišem na džudo ili džio-džids već sa 4 godine. Naravno ne preporučujem da dijete krene sa sportom koji uključuje udaranje. Što se tiče MMA mislim das a osam godina djeca mogu da počnu da treniraju, ali svakako savjetujem da se sva djeca bave nekim sportom što je ranije to moguće.

Da li je predrasuda da su oni koji se bave borilačkim vještinama agresivni?

Potpuno je suprotno, odkad se bavim ovim sportom nisam bukvalno napravio ni prekršaj za nepropisno parkiranje na ulici. Praktično posle dva treninga dnevno, nemam ni potrebe da se sa nekim svađam, tako da je sport i odličan izduvni ventil.

Kod ovog sporta su česte povrede, jesu li te one zaobišle?

Kod ovog sporta su česte povrede ali po nekim istraživanjima MMA je tek na desetom mjestu na listi, čak su ispred fudbal, košarka što zvuči nevjerovatno, ali to je zato što se ovom disciplinom bave ljudi koji su izuzetno fizički spremni. Što se tiče moji povreda, jedan sam od boraca koji ima najviše borbi a najmanje povreda. Imao sam jedino povrede koje su česte u ovom sportu lom šake, nosa kao i posjekotine.

Do koliko godina se neko može baviti ovim sportom, da li postoji starosna granica?

U našem sportu se kaže popularno da to zavisi od toga koliko štete primate tokom karijere, tako da neko završi karijeru posle 10 mečeva a neko ih odradi 50. Kada pogledamo UFC najaču svijetsku organizaciju, svi šampioni svi šampioni su starosto od oko 37 godina, svi su stariji i iskusniji a kažu da je i u tim godinama čovjek najači. Ali sve to zavisi od toga kada je počeo da se bavi sa ovim sportom, ako je počeo sa 18 onda se teško može boriti do 40-te.

Kakvi su tvoji planovi, do kad planiraš da se boriš?

Boriću se dokle god budem mogao, da od ovog sporta zaradim milione ponovo bih se borio. Planiram da prekinem onda kada me izda tijelo.

Da li ti zakazan naredni meč i koliko je situacija izazvana koronavirusom poremetila tvoje planove?

Korona je potpuno poremetila moje planove, u februaru sam bio na Tajland i pripremao se za borbu za april i kada sam se vratio sve je već bilo otkazano. Obično ne zakazujem meč tokom ljeta jer ljeto isključivo koristim da se odmorim i provedem ga uvijek sa porodicom u Crnoj Gori dok sam zimi u Begradu. Ovo ljeto sam baš zbog toga što dugo nije bilo borbi i nedostajali su mi ,prihvatio meč u julu, koji je održan u Hrvatskoj. Nisam ga prihvati ni zbog para ili nečeg drugog već što imam želju da se borim i što je dugo vremena proteklo od predhodnog meča.

Naredni meč će biti u KSW organizaciji iz Poljske sa kojom imam ugovor i nadam se da ću da se borim protiv Franciska Barija iz Argentine, sa njim imam privatno loš odnos i jedva čekam taj meč sa željom da ga pobjedim, mislim da će to biti zanimljiv meč za publiku. Kada će to biti tačno još uvijek ne znam ali moja nagađanja su oktobar ili novembar.

U jednom periodu teretane su bile zatvorene, da li si pretrpio štetu što se tiče treninga?

Taj period je bio užasan, u Beogradu smo imali i policijski čas tako da se dešavalo da budemo zatvoreni od četvrtaka i utoraka . Zato sam se pripremio unaprijed, tako da sam u stan donio tegove kako bih u tom periodu mogao da treniram.

Trenirao sam koliko sam mogao barem jednom dnevno i vodio sam računa o ishrani u tom periodu.

Da li bavljenje ovim sprtom zahtjeva posebno ishranu?

To je svakako najvažnije jer pravilnom ishranom sebe dovodimo u odlično fizičko stanje, dalje imaš manje kila da skidaž za borbu, kardio će biti bolji i tijelo će bolje funkcionisati ako se bolje hraniš.

Poznat si i po nadimku Psihpata, kako si dobio taj nadimak?

Taj nadimak sam dobio još u školskim daniama jer sam često pravio probleme. Generalno u ovom sportu svi imaju neki nadimak, a koji ima veze sa karakterom samog borca. Imam prijatelja kojeg zovu Džoker, zatim drugog Hitmen, ima različitih nadimaka ali to je svakako zanimljivo za publiku i siguran sam da prodaje više karata.

Karte za gledanje jednog meča su uglavnom skupe, od čega zavisi cijena karata?

Cijena karte zavisi od toga gdje se meč održava i za koju organiizaciju, ako je upitanju mala organizacija karte su jeftine, a opet ako je neka jača organizacija karte su skupe.

Šta misliš o budućnosti ovog sporta u Crnoj Gori?

Mislim da će ovaj sport biti sve popularniji kako kod nas tako i u svijetu. Problem je što mi u Crnoj Gori nemamo toliko bopraca koji bi u budućnosti otvorili svoj klub.

Kada se na vikipadiji ukuca Risan u rubrici poznate ličnosti  stoji i tvoje ime, kako to komentarišeš?

To je definitivno pozitivno. Siguran sam das am svojim ponašanjem loš primjer ali kad naglasim da ne puši i ne pijem alkohol, ne drogirma se, ne volim noćne izlaske i bavim se isključivo sportom i konstantno treniram mislim da je to pozitivno. Dosta djece je zbog mene ušlo u sale i počelo sa treniranjem. A to na vikipediji sam i ja vidio i izmamilo mi je osmijeh na licu.

Za  kraj šta bi poručio našim slušaocima i uopšte tvojim fanovima?

Djeci poručujem da se bave sportom i da se drže knjige, mislim da je moja velika greška što se nisam puno družio sa knjigom.

 

 

 

Podijeli na: