Kultura

29.03.2021
854

ZDRAVSTVENE DOZVOLE IZ 17, 18. I 19. VIJEKA KAO COVID PASOŠI

Povod za tekst je aktuelna situacija u svijetu izazvana pandemijom COVID-19 i razmatranje uvođenja Covid pasoša.

Muzej grada Perasta, koji djeluje u okviru OJU ”Muzeji” Kotor, posjeduje istorijsko-umjetničku, etnografsku i pomorsku zbirku, kao i legat porodice Visković. U okviru arhivske građe nalazi se arhivski fond Opštine Perast u sklopu kojeg se nalazi i knjiga zdravstvenih dozvola izdatih u Perastu (PA, I, XXVI), u periodu mletačke vladavine, I austrijske uprave, francuske, ruske, kratke vladavine Centralne komisije, razni spisi iz perioda II austrijske uprave (prva polovina 19. vijeka).

Kroz zdravstvene dozvole otkrivaju se modeli identifikacije u periodu 17. i 18. vijeka. U odnosu na današnje vrijeme kada imamo lične karte i pasoše, zdravstveni list je bio svojevrsna “lična karta” za vrijeme pomenutog perioda, a na primjeru knjige uvezanih listova.

Pandemija COVID-19 dovela nas je do razmišljanja o zaštiti stanovništva na globalnom nivou, te je razmatranje o uvođenju COVID pasoša u EU aktuelna tema.

Zdravstvene dozvole su način identifikacije, ali i zaštite stanovništva od kuge i drugih bolesti. Izdate su u Zdravstvenim uredima Ankone, Riminija, Perasta, Dubrovnika, Budve, Paštrovića, Kotora, Zadra itd. Na svojevrstan način dozvole su predstavljale neku vrstu Covid pasoša jer su putnici i jedrenjaci sklanjani u karantin ako je postojala i najmanja sumnja da jedrenjak sa posadom i teretom dolazi iz sumnjivih krajeva, a pogotovo iz krajeva gdje je vladala kuga.

Sa druge strane, sadrži primjere solidarnosti, kao što je onaj kad Ana Benusi dobija dozvolu za Dubrovnik koja važi 4 mjeseca. Elem, početkom 19. vijeka Dubrovnik, tj.okolinu Dubrovnika, zadesila je kuga. Ana je imala ličnu kartu i zdravstveni list, odnosno pasoš za slobodu putovanja/kretanja.

U ime Njegovog Visočanstva, Frančeska I – austrijskog cara, kralja Ugarske i Češke

Ja, konte Burović – upravitelj provincijom Kotor pozivam civilnu i vojnu vlast da slobodno puste imenovanu Anu, suprugu Nikole Benusija (ital. Nicolò Benussi)

Kotor, 27.06.1816.

Ana Benusi (ital. Anna Benussi)- supruga Nikole Benusija

  • Opis: Peraštanka, 22 godine, prosječne visine, kestenjaste kose, kestenjastih obrva, pokriveno čelo, prosječan nos, prosječne usne, tamno lice.

Dozvola za isplovljavanje iz Kotora

Plaćena 2 franka Sekretarijatu

Pomoć Dubrovniku

Pretpostavlja se da je pomoc Dubrovniku nastupila nakon epidemije kuge 1815/16. godine.

Dozvola izdata Ani Benusi u prilogu.

 Nakon epidemije kuge svijet je pogodila i pandemija gladi 1817. Uzrok je erupcija vulkana Tambora 1815., hladna ljeta - slab usjev uslijed klimatske anomalije uzrokovali su globalnu patnju stanovnika.

Takođe, jedna od zanimljivih zdravstvenih dozvola je ona izdata biskupu Andriji Zmajeviću u Ankoni, u cjelosti je prenosimo:

Milošću zdravstvenih upravnika grada Ankone

Odlaze iz ovog grada u kojem nema (milošću božijom) bilo kakve sumnje (prim. prev. u postojanje) zarazne bolesti, dolje potpisani putnici, kojima će se, bilo gdje, (moći) dati slobodan prolaz.

U smislu potvrde gore navedenog, iz Zdravstvenog ureda Ankone, dana 11. juna (?) 1661. godine

Poštovani gospodin biskup Andrija Zmajević iz Perasta, sa svojim ?, ukupno dva (prim. prev. člana posade) sa svojom robom, uz korišćenje barke (ital. ventura?) za Perast.

Matius Pelagus, sekretar (potpis)

Bernardinus Pelagus (popis krstom, što znači da je bio nepismen)

Na poleđini ovog spisa se može vidjeti da su tokom putovanja svratili u Rimini 18. juna iste godine.

Još jedna zdravstvena dozvola koju smo izabrali ovom prilikom je iz perioda franscuske uprave Bokom, preciznije iz 1808. godine i tiče se prevoza kornjačevine iz Drača u Perast.

Perast, 29. aprila 1808. godine

Posadu na brodu su činili: patrun Nikola Lica (ital. Nicolò Lizza), Tripo Milatović (ital. Triffo Milatovich) pokojnog Paskvala (ital. Pasquale), Marko Marinović, Tomazo Kosovac (ital. Tommaso Cossovaz), Marko Raičević (?)

Ovaj patrun, pridružio se svojoj posadi. Na brodu ih je bilo ukupno petorica. Jovan Mazarović bio je kapetan, Josip konte Balović bio je odgovorno lice u Zdravstvenom uredu. Potpisan je i Stefan konte Balović. Na spisu koji slijedi zdravstvenoj dozvoli može se primijetiti da dragocjeni teret  dolazi u Boku i da je prosao sve sanitarne provjere.

Naredni spis koji smo izdvojili tiče se dozvole ribarima iz 1824. godine. ,,Carski kraljevski zdravstveni ured iz Perasta svjedoči da (prim. prev. barka) napušta ovu opštinu, božjom milošću oslobođena bilo kakve zarazne bolesti, kako bi dolje pomenuta (barka) moglo da (prim. prev. služi za) pecanje na (prim. prev. otvorenom) moru, i kako bi mogli, stoga, imati u svakom mjestu slobodan prolaz, 24. februara 1824. godine

Barka je duga 17 stopa, široka 7 stopa, vlasništvo je patruna Simona Širovića iz Perasta. Ispod su navedeni ribari koji su činili posadu, i to: Andrija Širović, Jovan Jovović, Antonio Brajković. Potpisan je kapetan Jovan Mazarović, kao i Stefan Balović.

Karantin  u periodu 17. i 18. vijeka (ako polazimo od zdravstvenih dozvola) podrazumijevao je četrdesetodnevni karantin pored određenog mjesta ili smještaj u lazaretima koji su se nalazili na više mjesta u Boki Kotorskoj: Kotoru, Meljinama, na Toploj, ostrvu Sveti Gavrilo a otvarani su i Zdravstveni uredi za izdvanje dozvola i potvrda.

Uvijek su se smještali ljudi i roba ako su dolazili iz sumnjivih područja, odnosno djelova svijeta gdje je vladala kuga ili sumnja u njeno prenošenje i širenje usljed miješanja stanovništva, žive trgovine i mogućnosti zaraze.

Knjiga Zdravstvenih dozvola ima oko 250 dokumenata koja nam svjedoče o trgovini koja se odvijala jedrenjacima, imenima i prezimenima posade brodova, opisima članova posade, vrstama jedrenjaka, nazivima jedrenjaka, zastavama pod kojima su brodovi plovili, potvrdama luka kroz koje su prolazili, opisima tereta kojim su trgovali. Ona je vrijedno svjedočanstvo prošlog vremena.

 Tekst: Danijela Đukic, etnološkinja – antropološkinja i Marija Knežević, arhivistkinja

Podijeli na: