Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Kultura

29.11.2024
1102

IZ BOKEŠKE PJATANCE – PRIČA O UKUSU, JEZIKU I IDENTITETU BOKE

U ambijentu ispunjenom emocijama i sjećanjima, mirisima tradicije i nostalgije, održana je promocija knjige “Iz bokeške pjatance”, autora novinara, publiciste Maša Miška Čekića.

Ova knjiga, daleko više od zbirke recepata, predstavlja omaž bogatoj prošlosti Boke i njenoj jedinstvenoj kulturi.

Na događaju u Crkvi Svetog Duha, Čekić je s dubokim emocijama govorio o nestajanju bokeškog jezika i porodičnih vrijednosti, upozoravajući na važnost njihovog očuvanja kao temeljima identiteta ovog kraja.

„Ako oni nestanu, nestaćemo i mi“ - upozorio je Čekić, pozivajući prisutne da njeguju i čuvaju ono što nas povezuje sa našim precima i identitetom.

Knjiga je, navodi urednica Marija Starčević, podijeljena u četiri poglavlja: Putevima gastronomije, Od Špiljara do Škaljara, Iz babine stare sveske i Priče o slatkom. Svako poglavlje donosi toplinu sjetnih priča i na kraju autentične bokeške recepte koji oživljavaju duh nekadašnje kužine.

“Veliki poznavalac kulinarske vještine, istinski promoter kuhinje bokeljske, pa i crnogorske, čuvar bokeškog govora i njegov poznavalac, zatim posvećeni istraživač naših običaja, užanci iz skorije kao i dalje prošlosti Mašo Miško Čekić nam je podario novu knjigu priča. Knjiga ima 32 priče koje su tematski podijeljene u četiri poglavlja i na kraju svake priče donosi stare, a u najvećem broju slučajeva i autentične recepte.

Na korici knjige nalazi se prekrasna plava boja cvijeta žućenice, budući da je ona centralna tema naše kuhinje, literarno lajtmotiv svih priča u svim poglavljima. Ona je postala i simbol svega onoga što priroda daruje čovjeku, budući da je čovjek uvijek bio upućen na prirodu, ili je makar to bio u nekim prošlim vremenima” - napominje Starčević.

Dizajn knjige potpisuje Vojislav Bulatović.

Recenzentkinja knjige, novinarka i pjesnikinja Dubravka Š. Jovanović je, između ostalog, govorila o svom doživljaju knjige Maša Miška Čekića, njihovim susretima, emocijama, podsjetivši da je Čekić jedan od osnivača Žućenica festa u Tivtu, festivala koji posebnu pažnju posvećuje jestivoj travi žućenici, okuplja zaljubljenike i poštovaoce tradicionalnih vrijednosti i brojne gastro turiste. Čekić Festivalu, koji ubrzo postaje brend tivatskog turizma, posvećuje zbirku recepata ''Serenada od žućenici''. U saradnji sa Blaženkom Vučurović objavljuje ''Knjigu o žućenici”.

Jovanović ističe da je Čekić, zaljubljenik u Boku Kotorsku, njene ljude i užance, govor i muziku,  sačuvao njezin šug i kolorit zelene i plave faše zaliva.

“Mali  od kužine parićavao je pune teće, terine i supijere, pjadele i bombonijere bokeških delicija na radio valovima i televizijskim emisijama.

Počasno, kultno  mjesto zauzima Mašova žućenica.
Ja ću reći kapovica od zeleni. On je ovu divlju, jestivu biljku pripitomio  i od nje stvorio i danas poznatu, originalnu feštu Žućenica fest. Stigao je proučavajući  njeno porijeklo i do prvih podataka o ovoj travki koje nalazimo na staro egipatskim papirusima.
Mašo je sa svojim prijateljima i prijateljicama žućenicu uveo u knjigu, u pjesmu u serenadu” - napominje Jovanović.

Miško, Mašo Čekić, ističe poetesa, kulturološki je štambilj na svilenom tkivu Boke.

“On ima svoj lični arhiv u glavi i u onom uskom a dugačkom portiku duše kuda svjetlost ulazi sjećanjima na djetinjstvo i mladost, na šušte i gušte, smijeh i suzu, getove, parade i sprovode, na vjeridbe, svadbe, rođenja i krštenja, na bale i buće, briškulu i trešetu, na banj i na babine, na fundamentu i useljenja, papalade i bevande.
Na škanciji Mašovih živih sjećanja iz djetinjstva, kao porculanska figurina je njegova baba Dragica i svo blago iz njenoga baula u čijem kantunu je i čuvena žuta sveska, puna rićeta.
Ta biblija Mašova ostala je spomenik kulture pasanoga vremena koje je mirisalo na toplinu skromnog doma, građanske kulture, na priganice i rožadu, paradižet i branje, bumbare i kalamare” - priča Jovanović.

Čekićeva knjiga je, navodi, kulturološko, etničko, etičko, estetsko štivo sa čijih stranica se filmskom trakom nižu mali, veliki životi puka i gospode, građanskoga Kotora i Boke u cjelini.

“Sve to smješteno u gotovo zaboravljene sitnice pokućstva koje urezane u slike djetinjstva ostaju da svjedoče o načinu života i življenja.
 U Mašovim kogumama, solijerama i gvantijerama su kapljice duše naših starih od kojih se učila mudrost. Ali i ona fina skrama brodeta od Boke, u kojoj se složno živjelo, poštivalo sa svim razlikama koje su u stvari samo doprinosile suživotu okićenom svadbenim grančicama masline sa crvenim fjokom.

Istraživao je, listao i dopisivao bibliografske spise uz potez etimološke, etnološke, farmakološke kičice na platnu našeg bivstvovanja u ovom kraju čija istorija,tradicija i kultura nema kraja. Toplo vam preporučujem draga publiko i  poštovani budući  čitaoci, uz ovu rićetu za slatke snove i uz Dobra noć, ovu knjigu  sa  Pričama iz kužine babe Drage, Miška Maša Čekića. Uz nju manje bole i kosti i duša. Ne treba vam bolji kinin” - poručuje Jovanović.

Čekić je s posebnom emocijom evocirao uspomene na svoju baku i vremena kada su običaji i porodica bili srž života. Kako je istakao, ova knjiga nije samo kulinarska, već čuvar priča, ukusa i jezika koji polako blijede, ali ne smiju biti zaboravljeni.

U ime izdavača direktorica Kulturnog centra “Nikola Đurković” Radmila Beća Radulović čestitala je autoru na istrajnosti i predanosti da ovako vrijedno djelo ugleda svjetlost dana.

“Osjećam posebnu zahvalnost i privilegiju što je baš Kulturnom centru pripala čast da bude izdavač ovakve knjige koja na najbolji mogući način baštini ljubav prema nasljeđu, jeziku Boke i na kraju krajeva ljubav prema onom osnovnom u našim životima, a to je hrana” - ističe Radulović.

U muzičkom dijelu programa nastupile su Danica i Irina Matanović.

Promocija je upriličena u okviru programa proslave 21. novembra ̶ Dana opštine Kotor.

Čuvajmo porodicu, jer je ona temelj našeg postojanja. Njegujmo tradiciju i jezik, jer u njima živi duša naših predaka. Sačuvajmo istoriju i identitet, jer su oni naše sidro u vremenu. Ako zaboravimo ko smo i odakle dolazimo, izgubili smo ne samo prošlost, već i budućnost. Boka je više od prostora – ona je priča, nasljeđe i ljubav koje moramo prenijeti onima koji dolaze.

 

Tekst: Irena Mačić Đurić

Foto: Radio Kotor

 

 

Podijeli na: