Kultura

25.06.2020
308

BOŠKOVIĆEV MINISTAR PRED KOTORSKOM PUBLIKOM

Promocija romana “Ministar” autora Stefana Boškovića za koju je pisac dobio Evropsku nagradu za književnost za 2020. održana je sinoć u atrijumu Kulturnog centra “Nikola Đurković” Kotor.

Roman čija se radnja dešava tokom devet turbulentnih dana, govori o urušavanju svijeta jednog čovjeka i sistema vrijednosti. Roman prati život Valentina Kovačevića – ministra kulture Crne Gore koji se bori s poteškoćama poslovnih pritisaka, kulturnih običaja, administracije i neizbježnog dna porodične istorije, te sa sobom samim.

Sa autorom je razgovarao Aleksandar Radunović Popaj.

Prema njegovim riječima, Sartrova misao "pakao to su drugi ne pakao to smo mi" može biti uzeta kao jedan od temeljnih slojeva Boškovićevog romana.

“Kada pričamo o književnosti može se govoriti na stotinu načina o nekoj knjizi, drami, scenariju i drugim umjetničkim djelima. Uvijek je zanimljivo zašto odaberemo jedan način zašto da pričamo o nekom umjetničkom djelu. Uvijek ima veze sa onim što mi nalazimo u tom djelu. Postoje mnogi ljudi koji tvrde da je smisao književnog djela u onome što mi nalazimo kao čitaoci. To je čuvena Bartova teza o smrti autora. Međutim postoje i drugi ljudi poput Umerta Eka koji tvrdi da moramo poštovati intenciju teksta i zapravo ono što je autor htio da kaže” – kaže Radunović.

Kako navodi, naslov romana “Ministar” na prvi pogled ukazuje na to da je autor želio da se bavi politikom.

“Iako ministar zapravo znači sluga, ja ne mislim da je ovo roman koji se bavi politikom. To nije dominantno i u prvom planu. Stari Grci su pisali uvijek o ljudima koji su iznad prosjeka. Tek od 19. vijeka imamo građansku dramu koja se bavi običnim ljudima. Današnji nobles ili klasu koja vlada možemo upoređivati sa onim starim grčkim kraljevima i prinčevima. Intencija je bila da prikaže patnju jednog čovjeka za kojeg je potpuno nebitno to što je ministar. Imao je sticaj nesretnih okolnosti, iz jednog lijepog života u vladajućoj klasi, planova koje je imao za svoj život desio se sunovrat zbog toga što je učestvovao u jednom performansu i ubio umjetnicu koja ga je pozvala da učestvuje. Pokazatelj je da nije bitno ko ste, gdje i na kojoj poziciji, te da vam se život survava u provaliju kao bilo kojem drugom čovjeku” – ocjenjuje Radunović.

Koristeći sioranovski motiv pada u vrijeme (Kad iz raja padnemo u vrijeme onda prestaje da postoji svaki spokoj) autor kroz prizmu trilera, noara i psihodelije, kako primjećuje Kruno Lokotar, na pitak, zavodljiv, način sličan filmskom scenariju pripovijeda jednu gorku, ali istovremeno duhovitu priču o pervertiranju svih vrijednosti, naglašenu u vremenu koje živimo.

“Mislim da autor nema recepturu od čega kreće kada piše bilo koju knjigu ili djelo, bilo da je u pitanju pjesma, proza, dramska književnost. I da se uvijek nalaze različiti motivi i ideje. Nekad to krene iz nekog osvrta koji nađete u književnosti, situacije koja se desi vama, iz nečega što vi proživljavate. Mislim da je zbog toga umjetnost dragocjena i zbog toga ne može nikada da se ugura u bilo kakav okvir niti da joj se čak da definicija oko čega se muče već hiljadama godina. Ja sam u ovom slučaju krenuo od tog naslova Ministar. Ne zato što on možda  može da zvuči kao atraktivan naziv knjige koju bi neko čitao, već zbog tog performansa koji sam smislio i o kojem sam razmišljao. Razmišljao sam opsesivno o sukobu interesa i svim stvarima koje se dešavaju u ovoj državi i inače u svijetu” – objašnjava Bošković.

Lik Valentina Kovačavića, kako je kazao, prikazan je u djelu kao jedna vrsta antiheroja.

„Na početku je prikazan kao proračunat, tipičan, malo ljigav i malo šarmantan lik. Kroz tih devet dana, koliko traje njegov život u romanu, pritisci se samo pojačavaju i sve te stvari koje je on tokom godina pažljivo planirao o svojoj budućnosti, odjednom počinju da se raspadaju kao i njegov privatan život i odnos sa svim ljudima. On jednostavno gubi ministarsko tlo i vraća se tamo gdje zavšava roman - u njegovo prirodno stanje. Drugi dio romana ulazi u njegov povratak djetinjstvu, u analize sjećanja gdje on obnavlja život tako što obnavlja prošlost“ – navodi autor i ističe da glavni junak romana postaje heroj u književnom smislu tek onda kada život počninje da mu se raspada.

Kroz zanimljiv način roman govori o slabostima kod svakog od nas.

Bošković piše filmski brzo i literarno studiozno, elementi političkog trilera, noira, psihodelije i melanholije čovjeka i društva u tranziciji organski a nepredvidljivo rastu jedno iz drugoga pa se svako malo čitatalac može zapitati ko je ovdje lud: Ministar, društvo ili on sam. Na tako teška pitanja nema lakih odgovora, pa kolikogod ova knjiga bila opčinjavajuća, njezin je efekt secirajući i otrežnjujući: i čovjek i društvo se otkrivaju u svoj svojoj bijedi i raskoši, u neskladu i težnji da se dosegne žuđena normalnost i mir. (Kruno Lokotar) 

Promociji knjige prisustvovala je Marina Dulović, sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor. Organizator promocije je JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor/ Gradska biblioteka i čitaonica. Prisutne je pozdravila rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor Marija Starčević.

 

Podijeli na: