Kultura

18.09.2020
864

ČEČUR: DOKUMENTOVANJE MUZEJSKE GRAĐE JEDAN OD KLJUČNIH ASPEKATA BRIGE O MUZEJSKIM PREDMETIMA

,,Praksa čuvanja i prikupljanja dokumentacije vezane uz kulturnu baštinu počela se razvijati krajem 18. vijeka. Sredinom 20. vijeka javljaju se i prvi programi školovanja osoba koje su radile na dokumentovanju baštine, te se razvijaju i prvi standardi u ovom polju. Tek posljednjih godina 20. vijeka kada računari postaju standardna oprema, te možemo govoriti o savremenom i zaista sistemski koncipiranom dokumentovanju muzejskih predmeta”, kazala je gostojući u emisiji ,,Ljetnje priče”, dokumentaristkinja u OJU ,,Muzeji” Kotor mr Jelena Čečur.

Ona je dalje pojasnila da je obaveza muzeja da vode dokumentaciju, kao oblik stručnog i naučnog opisivanja muzejskog predmeta, zbog njegove identifikacije, utvrđivanja porijekla, valorizacije i prezentacije.

,,Muzej ne samo da prikuplja i čuva muzejske predmete, već i dokumentaciju uz njih stečenu i kao onu koja naknadno nastaje. Dokumentaciju stvaraju ne samo muzejski dokumentaristi, već i kustosi zbirki, kao i kozervatori-restauratori. Dokumentovanje muzejske građe predstavlja jedan od ključnih aspekata brige o muzejskim predmetima, te pravilno vođenje muzejske dokumentacije veliki je prilog zaštiti predmeta koje baštini jedan muzej. Treba istaći važnost dokumentacije - način stvaranja, prikupljanja, obrade, čuvanja, predstavljanja i vredovanja - a takođe važnost i nužnost dokumentarista unutar muzeja. Oni su ti koji stvaraju, obrađuju i povezuju dokumentaciju te ju pripremaju za korištenje, sve u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima”, rekla je Čečur.

Iako je često skrivena od pogleda, dokumentacija muzejskog materijala je od presudne važnosti, istakla je.

,,Bez dokumentacije muzejski predmeti nemaju pravo značenje, te rad muzeja postaje upitan u zakonskom smislu, kao i pogledu ugleda muzeja. Osnovne knjige dokumentacije su inventarska knjiga, prije svega kao knjiga koja predstavlja osnovnu pravnu zastitu predmeta koji se upisuje u nju, tacnije muzejskog predmeta. Takodje knjige ulaza i izlaza kao kontrola kretanja predmeta. Pored ovog muzej je dužan da vodi i druge oblike dokumentacije, a to se odnosi na vođenje evidencije prezentaciji muzejskog materijala, zaštiti muzejskih predmeta, hemeroteci, istraživanjima, dokumentaciju o istorijatu muzeja”, pojasnila je.

Na naše pitanje koliko se predmeta čuva u Muzeju grada Prasta ona ističe da je posljednja revizija muzejskog materijala i muzejske dokumentacije pokazala da Muzej u Perastu broji 3300 predmeta.

,, Konačan broj će biti definisan nakon što završimo proces reinventarizacije muzejskih predmeta koji tek slijedi. Kao što je poznato fundus Muzeja grada Perasta izložen je i deponovan u impozantnoj palati Bujović. Zavirujući u svaki kutak našeg muzeja koji je dostupan posjetiocima, nalaze se reprezentativni predmeti iz brojnih zbirki, predmeti istorijsko-umjetničke, etnografske i pomorske zbirke, kao i izložene arhivalije i bogat bibliotečki fond. Naš muzej baštini u potpunosti originalne predmete. Šetnjom kroz stalnu postavku u muzeju, mogUće je vidjeti oružje (hladno i vatreno), brojne portrete perških istorijki proslavljenih ličnosti, umjetnička djela našeg čuvenog slikara Tripa Kokolje, mnogobrojnih predmeta koji dočaravaju nekadašnju pomorsku tradiciju, predmete pokućstva i brojne druge”, objasnila jer Čečur.

Među predmetima iz Muzeja grada Perasta, posebno se izdvaja  jedan artiljeriski komad neprocjenjive vrijednosti - mletački top iz 16. vijeka.

,, Tip Falkonet, koji je u narodu poznat kao Zelenko. Ovaj top, osim što ima izuzetnu simboličku vrijednost predstavlja simbol slavne peraške prošlosti, on je i jedan od 2 sačuvana topa ovog tipa u svijetu, druga dva se nalaze u Turskoj (Marmaris i Istanbul). Mi u Perastu imamo čast i da čuvamo originalan lafet (postolje) ovog topa iz 17. vijeka, a samo je još jedan takav primjerak salivan u Kopenhagenu. Dakle, riječ je o jedinstvenom primjerku”, naglasila je Čečur.

Ona je za kraj dodala da Istorijski muzej  prema podacima revizije broji oko 800 predmeta.

,, Ovaj fond je smješten na više lokacija u Kotoru i Risnu. U crkvi Svetog Mihaila, crkvi Svetog Pavla, na lokalitetu Rimski mozaici  kao i u depoima. Nakon završene revizije većina  predmeta je po prvi put izložena i sada je dostupna posjetiocima. Konkretno  mislim na predmete  u crkvi Svetog Pavla  koji sada čine svojevrsni muzej na otvorenom”, zaključila je Čečur.

Podijeli na: