Društvo

02.12.2020
495

PROF. DR LALOŠEVIĆ: PODRUČJE KOTORA NA LISTI SVJETSKE BAŠTINE NIJE ZAŠTITIO NI MORATORIJUM NA GRADNJU

Prekomjerna gradnja, neadekvatan sistem zaštite i kontinuirana devastacija kulturnog pejzaža Područja Kotora na Listi Svjetske baštine nisu gubili na intenzitetu, ocijenio je za Radio Kotor dr Ilija Lalošević, profesor Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Podgorici. 

“I pored moratorijuma, koji je na snazi od 2017. godine, gradnja, ne da je mrtva, nego je bila možda i življa nego u onim prvim godinama nakon zemljotresa, kada je trebalo obnavljati porušeno”, kazao je Lalošević u emisiji “032”. 

Razlog su, kako je naveo, “pravne varijante daleko od struke arhitekata i konzervatora”, koje su investitorima omogućavale da započete postupke završe u toku samog moratorijuma.

Ukazao je i na probleme koji zaštićenom području pričinjava način gradnje, kao i ogromni gabariti prije svega višespratnica, krčenje zelenila, ali i nekvalitetna arhitektonska materijalizacija. 

“Kvalitetna arhitektura morala bi biti usklađena sa objektima zaštićenog Područja Kotora”, kazao je Lalošević, naznačivši kako je stanje u kojem se nalazi Prirodno i kulturno – istorijsko područje Kotora od 2003. godine, sve gore. 

“To sam govorio dok god sam to imao prilike, a sad mnogo manje jer više nisam član Nacionalne komisije za Unesko. Vjerovatno zbog tog malo “dužeg jezika”. Dok sam bio član stalno sam inicirao da se o Kotoru i Području Svjetske baštine Kotor raspravlja na pomenutoj Nacionalnoj komisiji, da bi onda u jednom momentu bilo rečeno da ne možemo samo o Kotoru. Na to sam rekao naravno da ne, ali i da je Kotor nešto najvažnije što Crna Gora ima u Unesku, a naravno i da se slažem da se treba raspravljati i o Tari i o Durmitoru i uopšte o pristupu zaštiti od degradacije kulturne i prirodne baštine na području cijele države”, kazao je Lalošević. 

Slični stavovi “preporučili” su ga, nastavlja dalje, da bude smijenjen sa mjesta člana i prije isteka četvorogodišnjeg mandata novog saziva  Savjeta za upravljanje Područjem Kotora na Listi Uneska. 

“Svojevremenu smjenu predsjednika opštine Vladimira Jokića nova vlast  je iskoristila i da iz tog Savjeta promijeni, nažalost, i neke druge članove. Smijenjeni su svi konzervatori što je bila  greška jer su oni: mr Zorica Čubrović,  prekaljeni borac  za zaštitu Kotora, slikar - konzervator Jasminka Grgurović, Miloš Petričević doktorant arheologije, vrsni stručnjak koji radi doktorsku tezu na Univerzitetu u Ljubljani. Tako da je to tijelo od stručnog postalo ipak više političko. Ima tu naravno stučnjaka, eksperata, arhitekata, ali jako malo konzervatora, osnosno samo jedan”, kazao je Lalošević. 

Slično se desilo i sa  Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika kulture u Kotoru. 

“U Zavodu je praksa bila da direktori budu stručnjaci. Podsjećam, prvi je bio uvaženi prof. Milenko Pasinović, ne moram elaborirati, svi ga znamo. Drugi je bio takođe uvaženi kolega mr Jovan Martinović, doajen, treći Boško Mačić, uvaženi predsjednik opštine i profesor i moja malenkost na kraju tog nekog stručnog niza vodećih kadrova u Zavodu, da bi nakon mene tu ulogu preuzela gospođa Ružica Ivanović, pravnica. To je po mom mišljenju dobrim dijelom uticalo, prvo na pad kvaliteta stručnog rada Zavoda, a onda i samog gašenja te institucije, jer nova direktorica ubrzo poslije dolaska, nije uradila dovoljno da zadrži pet arhitekata koje je tada Zavod imao. Rasformirala je i čuvenu građevinsku operativu koja je radila, od katedrale Svetog Tripuna i crkve Svetog Luke, do Đurđevih stupova, Visokih Dečana, Ferhat pašine džamije u Banja Luci, Hilandara, da bi na kraju bila ukinuta i to upravo u vrijeme kada sam planirao da se mobiliše na obnovi kotorske tvrđave”, kazao je Lalošević, podsjećajući na najveću evropsku nagradu tok ranga koja je stigla od organizacije Evropa Nostra, za radove na katedrali. 

Na kraju, dodaje Lalošević, 2011. godine, novim Zakonom o zaštiti kulturnih dobara, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture je kao institucija ukinut i “postaje neka prilično marginalizovana filijala Uprave i Centra za konzervaciju sa sjedištem na Cetinju. 

Ističući značaj kompetentnih eksperata i nadležnosti, podsjetio je i da je 2003. Uneskova misija ocijenila stanje kao dobro i Područje Kotora je povučeno sa Liste svjetske baštine u opasnosti, gje je bilo zbog zemljotresa 1979. 

“Dakle, ocijenili su da su radovi izvedeni kvalitetno i da je Zavod kao institucija ispunio svoju ulogu, onim što nije imao nadležnosti u kontroli neadekvatne urbanizacije i zaštite tog tzv. kulturnog pejzaža.  Tada su savjetovali da se Zavodu daju još i te nadležnosti, ali je umjesto toga nakon nekoliko godina skroz ukinut 2011. Nakon toga stanje se još drastično pogoršalo, što danas vidimo u Dobroti, Kostanjici, Verigama i drugim brojnim lokacijama zaštićenog područja”, kazao je Lalošević. 

Već duži niz godina i stručna javnost i civilni sektor ukazuju na alarmantno stanje na području Svjetske baštine, prekomjernu urbanizaciju, neadekvatan sistem zaštite Područja, loše planiranje i upravljanje, tako da devastacija kulturnog pejzaža Svjetske baštine traj bez prekida. 

“Prijetnje su vidljive i golim okom,  jer u proteklom periodu i nakon što je država članica, odnosno Vlada Crne Gore donijela odluku o moratorijumu na gradnju u zaštićenom području on se naoko nije vidio. Čak šta više, ne da je gradnja bila mrtva nego je živahnija nego možda i u onim prvim godinama nakon zemljotresa kada je trebalo obnavljati. U pitanjhu su vjerovatno neke pravne varijante daleko od struke arhitekata I konzervatora.  Donesena je neka odluka da svi započeti postupci treba da se završe, s tim što se pod tim smatralo i samo podnošenje zahtjeva. Pošto se znalo za taj moratorijum, a  naslućivalo se i između redova, mnogi investitori su iskoristili neko vrijeme od mjesec dana prije nego je stvarno donesen. Dalje je to tumačenje pravno, ali je fakat da su mnogi objekti čak i započeti u vrijeme moratorijuma, a kamoli završeni, ili da su dobijene nekakave dozvole. “De iure” moratorijim je postojao, ali “de facto”, to svi vide, nije.   Moratorijum je dakle formalno na snazi od 2017. godine, ali  se ne sprovodi dosljedno. Iako je donesen PUP, mislim da je moratorijum još uvijek na snazi, ali to se još zaista ne vidi”, kazao je Lalošević. 

Reprizu emisije “032” na talasima Radio Kotora 95,3 I 99,0 MHz, u kojoj je gost dr Ilija Lalošević, profesor Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Podgorici, možete slušati večeras od 20 i 30.

Podijeli na: