Društvo

21.06.2022
1685

ODRŽANA KOMEMORACIJA POVODOM SMRTI MR JOVICE MARTINOVIĆA, PREDLOŽENO DA ULICA U KOTORU NOSI NJEGOVO IME

Komemoracija povodom smrti istaknutog arheologa, poznatog bokeljskog naučnog, kulturnog i javnog radnika mr  Jovana Jovice Martinovića, održana je danas u Press sali Kulturnog centra ,,Nikola Đurković“ Kotor.
Na samom početku odata je počast minutom ćutanja.
Kako je kazao predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, otišao je ne samo jedan čovjek, naučnik i osoba koja je živjela životom ovog grada, već cijela jedna epoha.
“Našao se u Kotoru ne slučajno, iako se to moglo u nekom trenutku smatrati slučajnošću, već nekom dubljom promišlju. I možda, kao rijetki momenat, da je jedan čovjek bio potrebniji jednom gradu, nego što je grad bio potreban tom čovjeku. Kroz svoj život, a posebno kroz naučna dostignuća, ostavio je neizbrisiv trag. Upravo djelom gospodina Martinovića Kotor, kao grad dugog i velikog sjećanja, je svoje produžio i produbio”, rekao je Jokić.
Kako navodi, Kotor i svi drugi gradovi su imali svoje naučnike.
“Naš grad nije imao drugog do Jovicu, a i rijetko, vjerujem, koji drugi grad je imao takvog čovjeka koji nije samo svojim naučnim radom doprinio Kotoru i nije onim što je mogao, gordeći se svojim postignućima, pobjegao od onoga što je svakodnevni život. Zajedno sa naukom, ruku pod ruku, imao je i gradski život, možda kao svoje drugo veliko dostignuće. Kapo od Karnevala, urednik Karampane i čovjek koji je bio nezaobilazan generacijama. Od svojih prvih sjećanja, upravo pamtim Jovicu u Starom gradu. Grad kome jedan čovjek udahne dušu i kome produži sjećanje na svoje postojanje za nekoliko vjekova, teško može na pravi način da mu se oduži. Ipak, grad Kotor će umjeti da pamti čovjeka koji je produžio pamćenje samoga grada”, poručio je Jokić.
Etnološkinja, mr Mileva Pejaković Vujošević je predložila da u znak poštovanja i sjećanja na mr Martinovića u Kotoru jedna ulica nosi njegovo ime.
“Davne 1975. godine zakoračila sam u Pomorski muzej kao kustos-pripravnik i tada sam se susrela sa čovjekom, zaljubljenikom u arhologiju, istraživački rad u oblasti pomorstva, graditeljstva i umjetnosti. Upoznala sam tada neumornog tragača kroz daleku prošlost, eruditu, poliglotu, zaljubljenika u njegov Kotor, njegove pločnike, ulice, palate, ljude. Bio je to Jovan Martinović, moj direktor koji je znao da nas mlađe kolege posavjetuje, da nam da vjetar u leđa kada zatreba, a ponekad nam je upućivao i dobronamjernu kritiku. Bio je posvećen i dobar učitelj. Odlaskom na novu dužnost bio je vjeran svom Muzeju, kao drugom domu u kojem je nakon diplomiranja 1960. godine počeo da radi kao mladi kustos-pripravnik. Tokom vremena od pripravnika do direktora ugradio je Jovica sebe i svoje znanje u palatu Grgurina”, navela je Pejović Vujošević.
Mr Martinović je, kaže ona, bio poznat i priznat kao autor brojnih radova.
“Ne samo u publikaciji Godišnjak Pomorskog muzeja, već kroz objavljivanje stručnih knjiga koje su poznate širom Mediterana. Njegovo znanje, ljubav i umijeće koje je svesrdno podario i utkao u Pomorski muzej, oivičen je nagradom Merito Navali koju mu je Pomorski muzej dodijelio 2006. godine. Knjiga Sto kotorskih dragulja najbolje oslikava njegovu dušu i ljubav prema svome gradu i zato bih sa ovog mjesta željela da predložim da na jednoj kotorskoj ulici bude isklesano ime Jovice Martinovića za poštovanje i pamćenje zauvjek”, poručila je Pejaković Vujošević.
Arheološkinja, mr Vilma Kovačević opisala je mr Martinovića kroz zajednički rad, dug tri decenije i profesiju arheologa.
Ona se, između ostalog, prisjetila i njihovog istraživanja nakon zemljotresa 1979. godine.
“Dugi vremenski period smo radili zajedno u Zavodu za zaštitu spomenika kulture gdje sam se ja našla kao početnik, a on već kao iskusan arheolog. Nekome je zemljotres bio veoma loše iskustvo, a za nas se, na neki način, otvorila zemlja i slojevi o kojima su sanjali mnogi prethodnici arheolozi, istoričari i istoričari umjetnosti. Tako da smo imali priliku da otkrijemo mnoge slojeve našeg grada, okruženja i dobro je što se Jovica tu našao kao stručnjak. Njemu možemo da zahvalimo na otkriću stare crkve Svetog Tripuna i rane krstionice iz VI vijeka u crkvi Svete Ozane, odnosno Marije Koleđate”, kazala je Kovačević.
Glavna arheološka otkrića u Kotoru, ističe, pripala su upravo mr Martinoviću.
“Skoro tri decenije smo radili zajedno. Svima je davao vjetar u leđa. Kao svi veliki ljudi, tako je i on mlađima od sebe pružao priliku da se dokažu”, pojasnila je Kovačević.
Predsjednik NVO “Fešta” Vasilije Bajrović naglasio je da je sa mr Martinovićem imao čast da dvije decenije organizuje karnevalske fešte i obilazi brojne internacionalne svečanosti.
“Želio bih da se zahvalim Jovici što je svoje znanje, umijeće oko Karnevala, pisanja Karampane i svega vezanog za kotorske fešte nesebično prenio na nas”, kazao je Bajrović.
On se ovom prilikom prisjetio lijepih trenutaka i anegdota sa internacionalnih karnevala na kojima su zajedno učestvovali.
Arhitekta Aleksandar Dender je govorio, između ostalog, o porodičnim vezama sa mr Jovicom Martinovićem.
“Ostavio mi je u nasljeđe, prije svega, ljubav prema gradu. Odrastajući na Pjaci Svetog Tripuna ja sam sasvim sigurno imao Kotor u srcu. Jovica mi ga je prenio u dušu svojim pričama. Od najranijeg djetinjstva pa sve do njegove smrti, učio me i naučio da što više poznaješ grad, sve ga više voliš. Naučio me što je to tradicija i koliko ona znači za sve nas, te koliko nas vezuje za grad”, istakao je Dender.
Jovica je, kaže, renesansna ličnost.
“Objavio je kapitalna djela iz istorije i arheologije, priče, pjesme. Bio je poliglota, govorio je engleski, francuski, italijanski, ruski, latinski. Bio je izuzetan modelar brodova. Preporučio bih svakome da pročita njegovu knjigu Socijalno ekonomska struktura društva u Kotoru prve polovine XIV vijeka. To je knjiga koja nas vraća u  život jednog grada i oslikava period iz koga se vidi kako je nekada živio. Saznajemo na koji način je bio organizovan, da je imao jasna pravila po kojima se živjelo i zahvaljujući kojima je i opstajao. To nije knjiga o istoriji Kotora, već  knjiga o životu. Jovica je sebi za života podigao spomenik knjigom Sto kotorskih dragulja. Ta knjiga će nadživjeti nas, mnoge generacije ubuduće i sačuvaće sjećanje na Jovicu”, poručuje Dender.
Novinarka Radio Kotora Sanja Čavor je pročitala “Umjesto epitafa” posvećeno Jovici Martinoviću, iz pera prof. dr Gracijele Čulić.
Komemorativnoj sjednici danas su prisustvovali potpredsjednici Opštine Kotor, Nebojša Ševaljević i Siniša Kovačević, predsjednica Skupštine Opštine Kotor Maja Mršulja, te predstavnici kulturnog i javnog života grada.

Tekst: Irena Mačić

Podijeli na: