Društvo

08.04.2021
463

OBILJEŽEN SVJETSKI DAN NAPUŠTENIH ŽIVOTINJA, POPOVIĆ: UDOMITE ČIPOVANOG, VAKCINISANOG I STERILISANOG PSA IZ AZILA

Proteklog vikenda (4. aprila) obilježen je Svjetski dan napuštenih životinja. Tim povodom razgovarali smo sa Milanom Popovićem, direktorom DOO “Komunalno Kotor”, koje upravlja Azilom za napuštene životinje Kotor i Tivat.

Glavni cilj Azila Kotor je da sakuplja zalutale ili neželjene pse ili pse lutalice sa ulica Crne Gore. Obezbeđuje im smeštaj, hranu i osnovnu medicinsku njegu, dok ne budu usvojeni, u mjeri u kojoj prostor i resursi dozvoljavaju. Azil Kotor je opštinski azil koji servisira Kotor i Tivat u Crnoj Gori. Kako se finansira?

Kao što ste rekli, glavni cilj azila je upravo da se neželjeni psi, lutalice sakupe sa javnih površina i da im se obezbijedi smještaj, hrana i osnovna medicinska njega. Azil kojim gazduje Komunalno preduzeće Kotor finansira se od opština Kotor i Tivat. Godišnjim budžetom koji je usvojen za 2021. godinu dobija po 50 hiljada eura od jedne i od druge Opštine.

Koji su najveći problemi sa kojima se susrijeće Azil Kotor?

Problema ima dosta. Na terenu imamo neodgovorne vlasnike koji ostavljaju svoje pse na ulicu. Takođe, imamo vlasnike koji ne sterilišu ili ne kastriraju svoje pse, u zavisnosti da li su mužjaci ili ženke. Samim tim činom oni reprodukciju pasa poboljšavaju. Psi završavaju na ulicu i kasnije u azilu prave dosta problema zaposlenima u preduzeću DOO “Komunalno Kotor”.

Kolika je površina azila, gdje se nalazi?

Azil za nezbrinute životinje u Kotoru nalazi se na nekih stotinjak metara od kružnog toka prema Tivtu sa glavne krtoljske raskrsnice. Prostire se na površini od 350 metara kvadratnih. Imamo karantinski dio, bokseve za smještaj pasa i prostor za istrčavanje. Takođe, imamo i prostor u kome se nalaze isklučivo štenad. Zbog bolesti i raznih tretmana štenad imaju poseban prostor.

Koliko ima pasa? Da li se u azilu nalaze i mačke?

Na današnji dan imamo 186 pasa. Moram napomenuti da je postojeći azil koji čine boksovi i prostor za istrčavanje predviđen za nekih 150 pasa. Što znači da mi u svakom trenutku imamo 30 do 40 pasa preko tog kapaciteta.

Bilo nekih akcija i za udomljavanje mačaka i za njihov prostor. Međutim, po prirodi stvari psi i mačke se ne slažu i jednostavno nismo u mogućnosti da mačke miješamo sa psima.

Zbog čega da ljudi udome psa iz azila?

Ima dosta razloga za udomljavanje. Prvenstveno za mentalno i psiho-fizičko zdravlje svakog stanovnika. Takođe, u praksi su se najbolje pokazali mješanci koji su lakši za održavanje. Takođe, ljudi koji se odluče za udomljavanje psa iz azila dobiće vakcinisanog, sterilisanog psa, sa pasošem, jednostavno dobiće psa kojeg su odabrali.

Da li u azilu imate štenad i da li se udomljavaju i odrasli psi?

Naravno mogu i štenad i odrasle pse da udome. Više se udomljavaju štenad. Oni su zahvalniji i bolji. Imali smo primjera iz prakse da se odrasli psi koji se usvoje, nakon određenog vremena, sami vrate u azil. Jednostavno naviknu se na ambijent, ostale pse, osoblje koje ih hrani, koje ih izvodi u šetnju. Imamo takve primjere iz prakse da se oni vrate na staro mjesto.

Koji su uslovi za udomljavanje?

Uslova za udomljavanje nema nekih specijalnih. Vlasnik, odnosno neko ko hoće da udomi treba da dođe lično sa identifikacionim dokumentom. Naravno, potrebno je da ima ljubav prema životinjama, da ih gaji i  pruži im ono što zaslužuju.

Da li se u azilu pružaju besplatne usluge veterinara, odnosno da li su životinje čipovane, sterilisane, očišćene od parazita?

Jesu, svi su psi čipovani, sterilisani, očišćeni od parazita. Tako da imaju i veterinarsku uslugu svi psi koji se nalaze u svakom trenutku u kotorskom azilu.

Udomljavanjem napuštenog psa iz azila ljudi dobijaju najboljeg prijatelja i bezuslovnu ljubav, jel tako?

Upravo tako. Pas je životinja koja dosta znači, koja poboljšava i mentalno zdravlje. Imali smo i primjera iz prakse gdje pomažu osobama sa autizmom i smetnjama u razvoju. Nauka je pokazala da pozitivno utiču na razvoj svakog djeteta.

Četvrtog aprila je obilježen Svjetski dan napuštenih životinja – prilika je da govorimo o ovom problemu

Tokom Svjetskog dana napuštenih životinja mi smo ažurirali naš sajt, odnosno facebook stranicu. Sada ćemo i sa drugim društvenim mrežama da poboljšamo aktivnosti kako bi kompletnoj našoj populaciji, prvenstveno iz grada Kotora i grada Tivta za koje smo nadležni, omogućili da što prije dođu do psa, te da im bude lakše u odabiru. Jednostavno kako bi pomogli svim građanima dobre volje.

Prije pandemije koronavirusa govorilo se o novom zakonu koji je trebao da stupi na snagu – eutanaziji pasa koji se nalaze u azilima a koji su zapravo prebukirani životinjama. Uslijed pandemije koronavirusa i problema koje je pandemija donijela društvu, o zakonu se nije više govorilo. Da li imate saznanja da li će se ponovo početi raditi na tom zakonu i kakvog ste mišljenja kada je ta tema u pitanju? Da li je to pravo rješenje?

Tako je. Novi zakon je bio u proceduri, međutim, vjerovatno je ova pandemija učinila svoje i kompletnu priču oko pasa i životinja stavila u neki drugi plan, nažalost.

Što se tiče našeg mišljenja, imamo jedan stav da uslijed ove pandemije treba biti osjetljiviji i posebnu pažnju opredijeliti ka psima. Razloga je puno.

Što se tiče tih zakonskih rješenja, mi već u postojećem Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja imamo član zakona koji nam daje odriješene ruke da nakon 30 dana od udomljavanja psa koji nije vlasnički imamo mogućnost da ga eutanaziramo. Vjerujte mi to radimo nerado. Te aktivnosti su obustavljene i imamo više mjeseci pse koje držimo iz tih nekih humanih razloga gdje je vrlo teško uspavati jednog psa.

Često čujemo da ljudi udomljavaju životinje koje će sjutra biti drugari njihovoj djeci, a preksjutra kada shvate da niko ne može da se brine o njima ponovo završe na ulici ili u azilu. Koliki je to problem i za životinje i za ljude koji rade u Azilu za napuštene životinje?

Veliki problem. Imamo situaciju da dosta mladih, nakon tog nekog početnog entuzijazma nakon udomljavanja, poslije mjesec ili dva dana skroz izgube intresovanje za pse. Jednostavno, njihova pažnja pređe na neke druge stvari. Dosta njih odlaskom na brod, na studije, prilikom preseljenja – primorani su da ostave pse. Imamo dosta tih nekih objektivnih razloga gdje su ljudi primorani da ostave pse.

Ko su zaposleni u kotorskom azilu?

U kotorskom azilu imamo sedmoro zaposlenih koji su higijeničari, hvatači, vozači i naravno administrativni radnik koji radi oko pasoša, papirologije i naravno budućih ljudi dobre volje koji će da udome ove pse.

Na sajtu azila za napuštene životinje pozivate volontere da se priključe vašem timu? Da li imate volontera i da li se ljudi rado odazivaju ovakvim pozivima?

Volontere imamo. Ovdje bih istakao jednu specifičnost. Imamo mnogo više volontera koji nisu rezidenti Crne Gore. Pretežno Engleza, Rusa i ostalih ljudi iz okruženja Kotora i Tivta koji su pretežno kupili neke nekretnine u prethodnom periodu. Oni su vrlo ljubazni. Nije im teško ni da prošetaju, ni da okupaju, ni da ošišaju pse. Tako da smo zaista u tom dijelu zadovoljni u preduzeću.

Da podsjetimo i koliko je volonterizam važan za društvenu zajednicu?

Volonterizam je izuzetno važan. Ne samo kao moralni čin, nego i profesionalni razvoj svakog čovjeka. Imamo situaciju gdje su volonteri potrebni ne samo u Azilu za pse, nego imamo i druge radne jedinice preduzeća. Ono što bih apelovao i na nevladine organizacije, i na preduzeća, odnosno državne organe koji se bave tom problematikom - da propagiraju volonterizam.

Da li ima zainteresovanih, da li ljudi dolaze i udomljavaju životinje?

Zainteresovanih za udomljavanje ima dosta. Posebno djeca koja se odazivaju na naše akcije. Dovedemo čak neke školarce da pogledaju pse i uslove u kojima psi žive. To je pretežno neki tinejdžerski uzrast. Oni dolaze da pogledaju, obiđu naš azil. Imamo veliki problem sa susjednim gradovima. Ljudi kombi vozilima dovode pse u naš azil. Da nije toga, broj pasa u azilu bi bio manji.

Da li ima ljudi koji doniraju azilu, kako se može donirati i šta je potrebno?

Donacije primamo, naravno. Najviše nam treba hrane. Mi imamo saradnju sa javnim preduzećima koja imaju veliki oblim posla sa hranom, kao što su Opšta bolnica Kotor i Specijalna bolnica za psihijatriju u Dobroti.

Takođe primamo donacije u novcu od raznih preduzeća. Onaj koji bude donirao, dobiće priznanicu. 

Da li će biti nekih ulaganja u skorijem periodu i koje je radno vrijeme azila?

Ulaganja će biti. Imamo pripremljen projekat za proširenje azila. Očekujemo još neka dodatna sredstva. I vjerujem da će se tender za proširenje kapaciteta azila za pse ove godine raspisati. Što je naravno po planu i programu.

Što se tiče radnog vremena ono je definisano od 7 ujutru do 14 sati.

Ostali azili u Crnoj Gori koji su u vlasništvu lokalnih preduzeća za posjetioce su otvoreni 2 do 3 dana sedmično. Nas mogu da posjete svakog dana. Ljudi mogu da pogledaju azil, da nas posjete i da im objasnimo konkretan proces rada, te da pogledaju naše pse. Što se tiče kompletnog dežurstva - 24 sata imamo nadzor nad njima, tako da se ne mogu desiti nikakve nepredviđene okolnosti.

Da pozovemo ljude da obiđu azil, da se poigraju sa životinjama, doniraju hranu ko je u mogućnosti i da usvoje životinje

Ovom prilikom pozdravljam i pozivam ljude dobre volje kojima su životinje zaista pravi prijatelji i koji se tako osjećaju da se poigraju sa njima, da doniraju hranu naravno ko je u mogućnosti, ko ima prvenstveno stambenih uslova, da udomi nekog od naših pasa.

Podijeli na: