Društvo

29.11.2020
626

BAJO: U BIBLIOTEKU PO JEDAN KORISNIK UZ STROGO POŠTOVANJE MJERA, ČITAONICA TOKOM PANDEMIJE NEDOSTUPNA

 

Gošća naše današnje emisije “Nedjeljni razgovor” bila je bibliotekarska savjetnica u Gradskoj biblioteci i čitaonici Jasmina Bajo.

Razgovor je zabilježila Jelena Kljajević, a u nastavku možete pročitati dio intrevjua.

Čini se da je u početnoj fazi pandemije na proljeće, prva preporuka bila – čitanje knjiga, naročito onih koje nikako nismo uspjeli do sada da pročitamo….Tada smo imali više slobodnog vremena pa su nam knjige bile posebno interesantne. Moram da kažem da ja čitanje knjiga doživljavam kao poseban užitak i najbolji način da nakon završetka čitanja utonem u san ili sa druge strane – odložim san, u zavisnosti od tematike. U kakvoj je “poziciji” biblioteka danas, ali ne samo u period pandemije nego generalno?Kako možete okarakterisati Kotorane (generalno, dakle u redovnim uslovima, a ne samo tokom perioda kovida) – kao čitaoce ili kao osobe koje sporadično uzmu u ruke neko štivo? Pitam vas za komentar iz vašeg iskustva kao bibliotekarke ali i iz razgovora sa našim sugrađanima…Era je digitalizacije, elektronskih knjiga, pa se čini da to može biti “pogubno” za knjigu u formi u kojoj su je brojni od nas upoznali….

Biblioteke su jedino mjesto gdje se novonastale informacione tehnologije mogu kombinovati sa tradicionalnim izvorima učenja. One postaju prostor okrenut potrebama korisnika, bogat servisima koji podržavaju savremene modele učenja, predavanja, stvaranja i saradnje. Dok internet teži da izoluje ljude, biblioteka kao prostor  radi upravo suprotno. Kao dinamičan prostor za učenje, koje kombinuje materijalne i digitalne formate, biblioteka može ponovo postati mjesto glavne podrške napretku zajednice digitalnim alatima koje mogu da iskoriste, kako fizička zatvorenost biblioteke ne bi značila i obustavljanje svih poslova u biblioteci. Svjedoci smo različitih pozitivnih primjera organizacije rada biblioteka u regionu u ovim kriznim vremenima, koji su svojim korisnicima predložili različite kvalitetne usluge. Organizovane su on lajn usluge za djecu i odrasle koje su se prije pandemije korona virusa odvijale u bibliotekama, posebno usmjerene na promociju čitanja ( on lajn predstavljanje novih naslova i čitanja odlomaka iz djela, on lajn susreti sa autorima, on lajn pričaonice za djecu…). Napravljeni su i novi digitalni proizvodi ( virtuelne izložbe, slagalice, bojanke…).

Veoma su pojačane aktivnosti biblioteka na društvenim mrežama. Da bi se realizovali ovi program, neophodno je dobro poznavanje digitalnih alata…Iako je digitalna građa danas sveprisutna, stanovnici Njemačke i dalje koriste univerzitetske i javne biblioteke i to više nego ikada ranije. Sa 220 miliona poseta godišnje one su najpopularnije kulturne institucije u Njemačkoj - omiljenije od muzeja i bioskopa. U Njemačkoj ima oko 10 000 javnih i naučnih biblioteka i one su vrlo raznovrsne. Dok je suštinska uloga naučnih biblioteka, koje su izuzetno dobro posjećene i dalje sticanje i proizvodnja znanja, mnogobrojne gradske i opštinske biblioteke sve intenzivnije se trude da korisnicima ponude ugodnu atmosferu i priliku za društvenu interakciju. Nekadašnji naglašeno funkcionalni enterijer, u kome je sve bilo podređeno što efikasnijem iznajmljivanju knjiga, sve više ustupa mesto prijatnom ambijentu sa komfornim garniturama za sjedanje, a često i sa šarmantnim kafeima. Ponudu upotpunjuju književne večeri i raznovrstan kulturni program. Najvažniji su ljudi, a ne bibliotečke jednice. Nema jednostavnih odgovora na pitanje kako bi biblioteke mogle da zadovolje očekivanja u vremenima koja dolaze. Njihova budućnost zavisiće od toga koliko će svakoj pojedinačnoj biblioteci poći za rukom da obavlja trenutne zadatke, istovremeno definišući svoje nove uloge i pripremajući se za njih, ali i od toga koliki je značaj društvo spremno da prida bibliotekama.

Kada je u pitanju pandemija, vi ste u Gradskoj biblioteci i čitaonici u martu i aprilu imali kratak prekid rada, u skladu sa tadašnjim mjerama, a potom ste nastavili…Na koji način i kako ovih mjeseci funkcioniše procedura – kada neko od naših sugrađana poželi da “pozajmi knjigu” iz biblioteke?

Da, tako je…  Krajem marta i tokom aprila  smo poštujući mjere  za zaštitu građana Crne Gore od širenja virusa COVID 19 koje je propisalo  Nacionalno koordinaciono tijelo za borbu protiv zaraznih bolesti prestali sa radom sa našim korisnicima. Proces prestanka rada je nešto što se nikada nije dogodilo u istoriji javnog bibliotekarstva. Nakon prestanka rada sa korisnicima, prešli smo na  virtuelni način komunikacije sa svojim članovima i javnošću, koristeći digitalne medije, društvene mreže, on lajn platforme, nastojeći da kontakt s korisnicima bude stalan. 

Kada su nadležni organi odnosno NKT, dozvolio , sredinom maja, ponovo smo započeli rad sa korisnicima poštujući preporuke. Moram da napomenene da smo pored preporuka NKT-a usvojili i preporuke za rad sa korisnicima u bibliotekama koje je propisala IFLA, vodeće međunarodno tijelo koje predstavlja interese bibliotečko-informacionih  servisa i njenih korisnika. To je globalni glas bibliotečko-informacione profesije. Takođe, rukovodili smo se preporukama za rad sa korisnicima  koje je donijela i naša matična biblioteka Nacionalna biblioteka ,,Đurđe Crnojević’’ sa Cetinja. Dozvoljeno je prisustvo jednog korisnika i ograničenog broja zaposlenih u biblioteci, kako bi se smanjio fizički kontakt i održao propisani razmak od dva metra između korisnika i zaposlenih, kao i korisnika među sobom. Obavezno je pridržavanje najviših higijenskih standarda u smislu postavljanja  sredstava za dezinfekciju ruku, upotrebe zaštitnih maski. Nije dozvoljeno da korisnici direktno pretražuju građu na policama. Poželjno je maksimalno favorizovati elektronsko pretraživanje knjižnog fonda (kataloga) preko sajta bioblioteke i telefonsko i/ili elektronsko naručivanje knjiga u cilju smanjenja dolaska i zadržavanja korisnika. Prilikom vraćanja građe korisnici ostavljaju građu na određeno mjesto za to - prije pulta, koju nakon svakog vraćanja dezinfikujemo. Vraćena građa ostaje u karantinu sedamdeset dva sata. Prije vraćanja građe na police, knjige brišemo dezinficijensom na bazi alkohola.

Ono što je interesantno jeste da ste tokom ljetnjih mjeseci, kada je posjeta biblioteci i u redovnim uslovima obično rjeđa, ove godine zabilježili veći brojdolazaka čitalaca nego što je bilo očekivano? Kako to objašnjavate?

Baš sam sa koleginicama razgovarala o toj zanimljivoj činjenici da smo ovog ljeta imali više posjeta korisnika, nego što je uobičajeno. Tokom vrućih ljetnjih mjeseci, uz nepodnošljive zastoje u prevozu i gužve u samom gradu  do nas bi najčešće dolazili istraživači, turisti, studenti… Međutim, ovog ljeta povećala se posjeta naših sugrađana biblioteci, pogotovo sugrađana starije dobi.  Čini mi se da u ovim nesigurnim, stresnim vremenima odlazak u biblioteku smatraju opravdanim izlaskom i to im predstavlja vraćanje u staru realnost, relaksaciju i uživanje.

Recite mi, ima li Kotorana koji su biblioteci “vjerni” decenijama? Odlazak u biblioteku nas asocira na neka bezbrižnija i ušuškanija vremena, u kojima je vrijeme proticalo nekako sporije, a knjiga imala vrijednost koju danas, čini mi se, ipak nema. Zato pitam – ima li onih koji su ovom ritualu – dolaska u biblioteku, uzimanja knjige i vraćanja u predviđenom roku vjerni i u 21. vijeku u kojem je sve dostupno na brži i jednostavniji način?

U Biblioteci sam već šesnaest godina i naravno da mi imamo korisnike koji dolaze već svih tih šesnaest godina, a  i duže. Tačno, to su naši uglavnom stariji sugrađani koji biblioteku zamišljaju i biblioteku vide kao svoju drugu kuću jer mi smo svih ovih godina postali i prijatelji. Tradicionalna uloga narodne biblioteke je ona koja je presudna i ona koja je važna. Čak i u ovom dobu pandemije, izolacije, karantina - oni dolaze, oni zovu da pitaju kad mogu da dođu. Kad smo bili u onom kratkom periodu zatvoreni za rad sa korisnicima oni su se raspitivali kad mogu da dođu jer jednostavno njima je odlazak u biblioteku ritual i mi uvijek volimo da nam dođu i da porazgovaramo. Već znamo njihove želje, njihove ukuse. Mi se ustvari uvijek kada nabavljamo nove naslove vodimo željama naših korisnika. Radimo plansku nabavku knjiga. Tako da „deziderati“ su svakako jedan od osnovnih kriterijuma po kojima naručujemo knjige , a naši stari korisnici i redovni korisnici ne moraju nam ni govoriti što hoće, mi znamo. To je odnos i povjerenja i prijateljstva između nas.

Nedavno je Narodni muzej Crne Gore donirao preko stotinu naslova Gradskoj biblioteci i čitaonici. U pitanju su monografije, monografski katalozi, knjige i publikacije. Jesu li neke od njih već “pronašle” među našim sugrađanima čitalačku publiku?

Koliko je ova donacija vrijedna dokazuje i njen broj jer naša zbirka broji preko pet stotina naslova, a mi smo nedavno dobili preko stotinu naslova vrijednih publikacija koje su veoma značajne za kulturnu baštinu i istoriju umjetnosti Crne Gore. Publikacije su trenutno u fazi stručne obrade i još nisu dostupne našim korisnicima. Svakako znam da će ovi naslovi naći svoju čitalačku publiku među našim korisnicima. To su između ostalog  monografije Filipa Filipovića, Dada Đurića, Dimitrija Popovića, Petra Lubarde, zatim publikacije „Crna Gora u magičnom oku princeze Ksenije“, „Crnogorski državni i dinastički amblemi“, „Vjenčanja na crnogorskom dvoru“, „Hrišćanstvo u Boki 1200-1500“, ,, Ikone Crne Gore’’, “Dukljanski knez Sveti Vladimir”, “Slobodan Puro Đurić”, „Plamene zore – 100 godina Komunističke partije Jugoslavije  i još mnogo izdanja iz kulturne baštine i uopšte umjetnosti i kulture.

Podijeli na: